KAKO ZNAŠ DA SI PORIJEKLOM IZ ex-YU

Ostale su samo uspomene

KAKO ZNAŠ DA SI PORIJEKLOM IZ ex-YU?

-Kod vas u kući rakija se koristi za liječenje svih bolesti, za proslave
u svim prilikama i kao losion za masažu.

-Za rođendan su te vukli za uši “da narasteš”.

-Tjedan dana poslije Božića ili Uskrsa još uvjek je za ručak sarma.

-Kada plačeš, nije neobično da ti otac kaže:”Prestani cmidriti, u pizdu
materinu”

-Svako vjenčanje počinje pjesmom “Danas majko ženiš svoga sina”.

-Otac te naziva “idiotom” kada ne znaš napravit ono što i on sam ne zna.

– Mama te je još kao malog naučila da “propuh ubija”.

-Imaš bar jednog rođaka s kojim tvoja obitelj ne razgovara.

-Šališ se na temelju osobne tragedije.

-Imaš bar jednog rođaka koji peče svoju rakiju.

-Misliš da je uglavnom sve neka zavjera.

-Tvoja baka nikada ne prihvaća činjenicu da nisi gladan.

-Kada upoznaš nekog stranca, prvo ga naučiš sve psovke.

-Tvog tatu uvijek bole leđa.

-Kada si mali za rođendan uz poklon obavezno dobiješ i čokoladu!

-Govorili su ti da će ti narasti rep ako piješ kavu kad si mali.

-Plašili su te Babarogom.

-Tvoja mama ima sve lijekove koji bi mogli “zatrebati”.

– Mama ti ne da da piješ hladnu vodu kada si znojan.

-Roditelji ti stalno govore :”…kad sam ja bio u tvojim godinama…”

-Tvoji roditelji urlaju na telefon kada pričaju sa rođacima ili
prijateljima u inozemstvu

-Roditelji te zovu “sine” bez obzira da li si dečko ili djevojčica.

-Udaraš po stolu i razbijaš čaše kada si pijan i veseo.

-Kada ti rečenica :”Nemoj se toliko smijati, oplakaćeš” zvuči razumno.

-Tvoja majka svaki čas izgovara “Hvala Bogu”.

-Čitaš mami i tati ovaj spisak, a oni se zgražavaju i govore “Što lažeš,
nije istina!”.

-Ako sjediš blizu TV-a izgubit ćeš vid.

-Živiš u zemlji gdje je “batina iz raja izašla”.

– Mama trči za tobom da obučeš potkošulju.

-Kada dobiješ poklone koji ti se ne sviđaju, čuvaš ih za poklon nekome.

-DVD, video, daljinski su ti pokriveni folijom, da ne pada prašina po njima.

-Tvoj otac misli da svi Kinezi imaju crni pojas.

-Na svim svadbama je isti meni: “juha, sarma, pečenje, kupus salata,
torte”.

-“Djevojke” oko tebe izgledaju kao da imaju 23, a ustvari imaju 15
godina.

-Voziš bolji auto nego tvoj otac.

-U garaži/podrumu imaš nekoliko (desetina) litara rakije/alkohola i pola
tone otpada.

-Skoro svi koje poznaješ hrču.

-Oba tvoja roditelja su do škole morali pješačit bosi po snijegu, po 5 km
uzbrdo. U oba pravca. Preko kamenja…

-Tvoja mama reže kruh na šnite debljine 5cm.

-Svako ima bezbroj kumova.

-Imaš bar jednog rođaka koji je soboslikar.

-Jedan kruh se pojede za ručak.

-Rakija se pije prije doručka za “cirkulaciju”.

-Zauvijek živiš sa roditeljima.

-Imaš vunene čarape koje ti je isplela baka.

– Mama ti ne dopušta sjediti na betonu zbog prehlade/jajnika.

-Ako si starije dijete, uvjek moraš popustiti jer si “pametniji”.

-Roditelji prebacuju kanal kada su scene ljubljenja na TV-u.

-Kad god su ti roditelji rekli:” Vidjećemo”, nije bilo ništa od toga.

Dali je to moguče danas?

Disciplina u školama s kraja 19. stoljeća

1. U školu dolazimo uredno oprani, uredno odjeveni i na vrijeme.

2. Na putu do škole ponašamo se pristojno i uglađeno.

3. Prije ulaska u školsku zgradu očistimo cipele.

4. Dječaci skidaju svoja pokrivala za glavu (kape) već prije ulaska u učionicu, a djevojčice odmah nakon ulaska.

5. U učionici sjedamo odmah na naša mjesta te se u miru pripremamo za nastavu.

6. Kada učitelj ili druge osobe ulaze ili izlaze iz razreda, ustajemo se i pristojno pozdravljamo.

7. Za vrijeme nastave trudimo se uspravno sjediti i pozorno slušati. Kad nas prozovu, brzo se dižemo i odgovaramo jasno i glasno.

8. Prema nastavnicima se odnosimo s poštovanjem, poslušno, otvoreno i iskreno.

9. Za vrijeme odmora ne pravimo buku. Pri igri u školskom dvorištu se ne ponašamo neobuzdano. Prema našim školskim drugovima smo uvijek ljubazni i susretljivi.

10. U slučaju svađe koju ne možemo izmiriti sami, obraćamo se našem učitelju.

11. Naše učionice održavamo urednima. I knjige i bilježnice održavamo čistim i urednim.

12. Kod kuće ćemo uvijek marljivo učiti i savjesno i uredno izrađivati naše zadatke.

Sramotna knjiga

U sramotnu se knjigu upisivalo ime učenika, prijestup koji je počinio, kaznu ili opomenu koju je dobio i datum kada je počinio prijestup ili kada je kazna bila izvršena. Ispod svakoga se upisa potpisao odgovorni učitelj. Upisi su izgledali otprilike ovako: „Hermanšek učenik 4. B razreda dobio šibje (dva šikca) poradi uličnog skitanja i izostajanja iz škole. U Zagrebu 20/12 1882. Tomšić“. Svaki je profesor bio odgovoran za upis u sramotnu knjigu i izvršenu kaznu

Stvarno nezgodan taj učitelj Tomšić

Seks i koristi od seksa

Seks usporava starenje, a evo koliko često se morate seksati kako biste ostali mladi

Život i stil

Jeste li čuli? Seks nije samo zabava. Znanost kaže da ima dosta nevjerojatnih zdravstvenih pogodnosti

Sve – od raspoloženja do vašeg struka – dobit će poticaj od aktivnosti u vašoj spavaćoj sobi. I zahvaljujući novim istraživanjima, dobre vijesti ovdje ne staju. Seks10 dobrih razloga zašto se trebate seksati što češće barem jednom tjedno može vam pomoći da živite duže, kažu znanstvenici.

U novom istraživanju, znanstvenici s University of California promatrali su seksualne živote 129 majki tjedan dana. Sudionice su davale dnevno izvješće o svojem ukupnom zadovoljstvu, kao i slučajevima kad je došlo do sukoba, podrške i / ili intimnosti sa svojim partnerima.

Kad su usporedili njihove izvještaje s njihovim uzorcima krvi, otkrili su zanimljiv uzorak. Majke koje su se seksale sa svojim partnerima barem jednom u tom tjednu, imale su značajno dulje telomere – sitne komadiće DNK koji utječu na dugovječnost i zdravlje.

Tijekom vremena, telomeri koji se nalaze u vašim stanicama razgrađuju se kao posljedica starenja, slabe prehrane i prevelike uporabe alkohola, rekli su istraživači. No, ovi rezultati pokazuju da ih redovni seks može ‘popraviti’ i produljiti, čuvajući vaše stanice zdravima i mladima. Stoga, što čekate?

Vjerujte mi pitanje je na mjestu.Dani lete, godine brzo prolaze.Nedajte vremenu da vas gazi.

RATNO PROFITERSTVO

Ovo nije nova vijest.Godine su prošle i kao da su svi vec zaboravili na to.Dali će se ikada saznati prava istina o tome novcu, novcu hrvatskih štediša?

        Luković i Zaba na tajne račune prebacili 2,1 milijardu maraka stare devizne štednje                                                                                                                                      Misterij „nestanka“ stare devizne štednje sa računa građana kod poslovnih banaka u Hrvatskoj nikada nije do kraja razriješena. Vlasti su jednostavno godinama tvrdile kako je novac iz hrvatskih banaka „opljačkala centralna banka u Beogradu“ i kako ta sredstva nije moguće vratiti. Dvadeset godina kasnije, tajni dokumenti Zagrebačke banke, kao i brojni drugi dokazi, nedvojbeno dokazuju kako najveći dio novca od tzv. „stare devizne štednje“ nikada nije stigao u tadašnju Narodnu banku Jugoslavije u Beogradu. Ekskluzivno otkrivamo gdje je Franjo Luković prebacio novac sa računa građana, poznat kao „stara devizna štednja“. Prvi put objavljujemo popis banaka i financijskih institucija kod kojih su otvoreni tajni računi na koje je u tajnosti prebacivan novac stare devizne štednje. Od 1990. do 1992. godine poslovne banke u Hrvatskoj, posebno Zagrebačka banka d.d. Zagreb, taj su novac transferirale na vlastite tajne račune u inozemstvu, gdje je novcem nastavila upravljati Uprava same Zagrebačke banke. Razlika je bila ta da su nakon prebacivanja stare devizne štednje građana u inozemstvo,čelni ljudi banaka mogli tako opljačkanim novcem upravljati kao vlastitim ili novcem svojih banaka, bez ikakve daljnje suglasnosti građana. Službena verzija za opljačkane građane bila je: „Novac smo poslali u Beograd i tamo se vašoj deviznoj štednji gubi svaki trag“. Strogo povjerljiva dokumentacija Zagrebačke banke, skrivana od očiju javnosti gotovo dvadesetak godina, ipak, dokazuje: Franjo Luković sa suradnicima odgovoran je za pljačku 2,1 milijardu njemačkih maraka stare devizne štednje. S jedne strane, na taj su način oštećeni građani, čiji je novac završio na privatnim tajnim računima pod kontrolom bankarske elite, dok je s druge strane time oštećena sama država, koja je zbog takve pljačke stare devizne štednje bila prisiljena na zaduživanje kod tih istih poslovnih banaka koje su i opljačkale novac građana. Za Upravu ZABE bio je to dvostruko koristan posao. Na tajnim računima u inozemnim bankama položila je gotovo 2,1 milijardu tadašnjih njemačkih maraka, dok je s druge strane postala i jedan od najvećih kreditora i vjerovnika države, čime je Uprava ZABE na čelu s Franjom Lukovićem došla u poziciju da u svakom trenutku drži u šaci bilo koju vlast, i da može ucjenjivati državu. Klasičan primjer ratnoprofiterske poslovne operacije. Tajni dokumenti same Zagrebačke banke dokazuju trag ovog novca. Godine 1991. Zagrebačka banka imala je registriranu „staru deviznu štednju“ u ukupnom iznosu od 801 milijardu 594 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara. Taj novac nikada nije uplaćen Narodnoj banci Jugoslavije, nego je u tajnim financijskim operacijama Franje Lukovića i njegovih suradnika prebačen na tajne, skrbničke račune u inozemstvo. Opljačkani novac Franjo Luković pretvorio je u vlastiti i profit svojih suradnika, dok je istovremeno za taj iznos zadužena Republika Hrvatska, odnosno Državni proračun, jer je opljačkana stara devizna štednja odlukom Vlade pretvorena u javni dug Republike Hrvatske. U tajnom dokumentu Zagrebačke banke detaljno se opisuje tehnologija zaduživanja države za opljačkani novac stare devizne štednje. „Iznosi koje Republika Hrvatska duguje temeljem deponirane devizne štednje građana predstavljaju iznos koji Banci duguje bivša Narodna banka Jugoslavije, te koji je Uredbom od 17. prosinca 1991. pretvoren u javni dug Republike Hrvatske. Istodobno, Uredbom su zamrznuti svi depoziti građana u stranoj valuti koje su hrvatski državljani deponirali kod hrvatskih banaka prije 27. travnja 1991. Građanima stoje na raspoložbi dvije opcije za konačnu realizaciju njihovih potraživanja. Prva opcija predviđa prihvaćanje 13 godišnje oročenog depozita, uz kamatnu stopu od 5% godišnje, koji se vraća u 20 polugodišnjih rata počev od 30. lipnja 1995., ukoliko se kamata isplaćuje u stranoj valuti, odnosno počev od 30. lipnja 1992. ako se kamata isplaćuje u HRD. Država je preuzela prema Banci obvezu vraćanja iznosa koji odgovara njenim obvezama prema takvim deponentima. Druga opcija predviđa zamjenu depozita na transferabilne obveznice izdane od Republike Hrvatske. Ove obveznice njihovi imaoci mogu zamijeniti za nekretnine ili dionice u privatiziranim poduzećima. Imaoci obveznica koji ne žele ostvariti svoja prava kroz stjecanje nekretnina ili dionica u privatiziranim poduzećima, imaju pravo zadržati obveznice“. Tajno izvješće Franje Lukovića iz 1992. godine otkriva podatke o iznosima transferirane stare devizne štednje sa tajnih računa u Zagrebačkoj banci u financijske operacije u inozemstvu, točnije na tajne, skrbničke račune u inozemstvo. „Ukupna devizna sredstva građana položena na račune Zagrebačke banke d.d. iznose na dan 31.12.1992. godine 1.243.034 tisuća DEM (milijardu 243 milijuna 34 tisuće njemačkih maraka). Stara devizna štednja Zagrebačke banke iznosi 889.617 tisuća DEM (889 milijuna 617 tisuća njemačkih maraka), a drugih banaka 222.236 tisuća DEM“. Osnovno pitanje je, ako Franjo Luković novac od strae devizne štednje nije prebacio na račun Narodne banke Jugoslavije u Beogradu, gdje je novac završio sa deviznih računa u Zagrebačkoj banci? Odgovor na ovo pitanje krije se u tajnom dokumentu Uprave Zagrebačke banke iz 1992. godine. Iz sadržaja tog dokumenta razvidno je kako su devizna sredstva građana prebačena sa računa u Zagrebačkoj banci u Adria Bank AG u Beču (gdje je stara devizna štednja opljačkana iz ZABE pretvarana u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 21 % ukupnog vlasništva); LHB Internationale Handelsbank AG u Frankfurtu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 5 % ukupnog vlasništva); Anglo Yugoslav Bank Ltd. u Londonu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 5 % ukupnog vlasništva); Banque Franco Yougoslave SA u Parizu (gdje je opljačkana stara devizna štednja iz ZABE pretvorena u vlasništvo nad dionicama te banke u visini od 6 % ukupnog vlasništva). Trag ovako opljačkane stare devizne štednje prikriven je fitkivnim vraćanjem dugova kod inozemnih banaka, kao vraćanje obveza bivše SFRJ. Naime, Uprava Zagrebačke banke, točnije Franjo Luković dogovorili su u tajnosti preko Miloševićevih ljudi u Narodnoj banci Jugoslavije (a Franjo Luković i Slobodan Milošević zajedno su radili u Jugobanci) takav financijski aranžman prema kojem Zagrebačka banka nije morala uplatiti devizna sredstva na račun Narodne banke Jugoslavije u Beogradu. Fitkivno je dogovoreno da će Zagrebačka banka podmiriti obveze SFRJ kod stranih banaka. U stvarnosti, preko tih stranih banaka, pod lažnim opravdanjem plaćanja obveza Narodne banke Jugoslavije, Uprava Zagrebačke banke izvlačila je novac od stare devizne štednje u inozemstvo. Novac je prebacivan prvotno na tajne račune kod banaka: Berliner Handels und Frankfurter Bank Frankfurt na Maini; Bayerische Vereinsbank AG, Muenchen; DG Bank u Njemačkoj; Kreditanstalt Fuer Wiederaufbau, Frankfurt na Maini; Union Bank of Switzerland, Zueirch; Swiss Bank Coporation Zueirch; Credit Suisse, Zueirch; Nordbanken, Stockholm, Švedska. Sa tajnih računa u ovim bankama novac je prema nalogu Franje Lukovića prebacivan na tajne račune kod ranije nabrojenih banaka u svijetu. Vladine odluke kojima je opljačkana stara devizna štednja hrvatskih građana, proglašena javnim dugom Republike Hrvatske, predstavlja zapravo legalizaciju pljačke novca hrvatskih štediša koju je početkom 1990.-ih godina provela bankarska elita, kako bi se „dočepala“ gotovinskog kapitala, s kojim su kasnije sredinom 1990.-ih godina mogli planirati i projektirati svoje financijske i ekonomske operacije u Hrvatskoj. Bio je to „početni kapital“, kojim je hrvatska bankarska elita stabilizirala svoj položaj u hrvatskom društvu na početku tranzicijskih procesa, i što je još važnije, u krizno, ratno vrijeme obrane Republike Hrvatske od oružane agresije. Vlada Franje Gregurića najdogovornija je za legalizaciju ove nevjerojatne pljačke, ali je potrebno naglasiti kako niti ranije vlade Stjepana Mesića i Josipa Manolića nisu učinile ništa kako bi spriječile organizirani bankarski kriminal i protuzakonite financijske operacije Uprave Zagrebačke banke. Upravo su ta tri premijera prvih hrvatskih vlada dali „zeleno svjetlo“ za pljačku novca i ušteđevine građana iz Zagrebačke banke. Franjo Luković i njegovi suradnici uživali su zaštitu tadašnje političke elite na čelu s imenovanim premijerima. S druge strane, sama činjenica da se Vlada kod Zagrebačke banke zadužila kako bi građanima vratila dio duga od stare devizne štednje, jasno govori o posebnoj poziciji koju je takvim poslom u odnosu na državu za sebe osigurala sama Uprava Zagrebačke banke. Tko su ljudi koji su početkom 1990.-ih godina sudjelovali u organiziranom bankarskom kriminalu u Zagrebačkoj banci? Tajno izvješće ZABE iz 1992. godine otkriva i podatke o identitetu te organizirane kriminalne skupine:                                                                                                                                                               Milan Artuković, Jakša Barbić, Željko Čović, Filip Filipec, Dalibor Kovačević, Đuro Miladin, Zvonko Pajić, Mato Perak, Josip Petrović, Ivan Sorić, Antun Šporer, Zdravko Tomičić, Marko Župan, Dinko Benolić, Marijan Hanžeković, Ivo Pavliček, Većeslav Rački, Antun Vrdoljak, Franjo Luković, Franjo Filipović, Duilio Belić, Milivoj Goldštajn, Davor Holjevac, Nikola Kalinić, Mladen Mauher, Željko Orsag, Sanja Rendulić, Višnja Subašić, Neda Šarić, Gordana Zrinšćak. Financijskim operacijama u inozemstvu upravljali su i vodili su ih ljudi koje je za to ovlastio osobno Franjo Luković i dao im status povjerenika, odnosno punomoćnika za pojedine poslove, ovisno o ovlaštenjima koja je pojedinim punomoćnicima davao Luković. Kako bi pokušao barem prividno „legalizirati“ ovakve povjereničke financijske operacije Franjo Luković je početkom 1992. godine donio internu, u biti tajnu „Odluku o zastupanju, potpisivanju i predstavljanju Zagrebačke banke d.d.“. Prema toj odluci Zagrebačku banku su, osim glavnog direktora (Franje Lukovića, op.a.) ovlašteni zastupati: punomoćnici po ovlaštenju i punomoćnici po zaposlenju. Tajne financijske operacije u inozemstvu vodili su uglavnom punomoćnici po ovlaštenju. Njihova ovlaštenja opisuje Članak 3., navedene odluke Franje Lukovića: „Punomoćnici po ovlaštenju su osobe koje su to svojstvo stekle dobivanjem pismenog ovlaštenja za zastupanje i potpisivanje Banke, a zastupaju i potpisuju Banku u granicama dobivenog ovlaštenja“. Ovakve punomoći i ovlaštenja potpisivali su isključivo Franjo Luković i Franjo Filipović. Franjo Luković, jedan je od najdugovječnijih čelnih ljudi neke banke u Hrvatskoj, a na čelu Zagrebačke banke d.d. Zagreb nalazi se gotovo dvadesetak godina, pa se čovjek ne može ne zapitati zbog čega je Luković u ZABI nezamjenjiv, čak i nakon navodne prodaje jedne od najvećih hrvatskih banaka talijanskim vlasnicima. Poslovni uspon Franje Lukovića i njegov menadžerski uspjeh na čelu ZABE, zapravo su jedan od najboljih primjera ratnog profiterstva u Hrvatskoj. Upravo zbog toga, Luković je do danas nedodirljiv, nezamjenjiv i zaštićen, iako se u ladicama Državnog odvjetništva protiv njega s godinama nakupilo čak tridesetak kaznenih prijava za niz kaznenih djela u području gospodarskog kriminaliteta. Logičnim se nameće pitanje, hoće li nakon nedavnih ustavnih promjena, vezano uz nezastarijevanje kriminala u pretvorbi i privatizaciji, te ratnog profiterstva, Državno odvjetništvo ili USKOK iz svojih prašnjavih ladica izvući koju od kaznenih prijava protiv Franje Lukovića i pokrenuti poneku istragu. Za početak bi ova o pljački stare devizne štednje u visini od 2,1 milijardu njemačkih maraka bila dovoljno. Nakon toga, Lukovićeva kriminalna piramida srušila bi se poput neke bankarske kule u pijesku

Ovako hercegovački franjevci odgajaju mlade Hrvate da budu ustaše

Široki Brijeg:
Nedavno je u Širokom Brijegu održana tradicionalna manifestacija “Dani Kočerina”. U završnom dijelu manifestacije održan je i malonogometni turnir.

Malonogometni turnir prigodnim riječima otvorio je župnik župe Kočerin fra Mario Knezović ( župnik Knezović je poznat po tekstovima u kojima iznosi izrazito negativan stav o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini) koji je sazvao blagoslov na sudionike i poručio da ovo bude festival sporta i prijateljstva. Nažalost, župnik Knezović se potrudio da ova manifestacija bude daleko do promocije sporta i prijateljstva. Pobjednik malonogometnog turnira za dječiji uzrast je domaća ekipa koja se zvala Crna legija. Ovo je skandal kojeg trebaju osuditi, prije svega, svi Hrvati. Umjesto toga, župnik Mario Knezović je učinio sve da ova djeca dobiju najveću podršku na turniru.

Crna legija je bila jedna od najpoznatijih zločinačkih ustaških jedina nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije bio je Jure Francetić. Niko normalan se nemože poistovijetiti sa tim zločincima.

Župnik fra Mario Knezović i drugi organizatori su iskoristili ovu manifestaciju da udahnu duh zločinačkih ustaških ideja u srca i mozgove hrvatske mladeži u Širokom Brijegu. Kada vidimo ovakve prizore ne treba nas iznenaditi kada vidimo neprijateljstvo koje gaje navijači Širokog Brijega prema Bosni i Hercegovini i kako se ponose sa ustaškim i nacističkim obilježjima.

I ne zaboravite: To su oni dvojni državljani kojima Hrvatska HDZ-ova vlada redovito šalje novac hrvatskih poreznih obveznika.Jer HDZ treba glasove pod bilo koju cijenu.

Jebo vas H D Z

Hrvati kad cete progledati?

HDZ godinama opstaje na vlasti na matrici o ugroženosti Hrvata, a čini se da Hrvati najčešće odlaze iz zemlje iz onih sredina gdje HDZ više od 20 godina ima apsolutnu vlast  Kako je moguće da ljudi ne vide to?   Moć spomenute stranke proizlazi iz toga što vladaju općim dobrom, prirodnim resursima, javnim institucijama, nacionalnim (boračkim i braniteljskim) udruženjima i organizacijama. Oni koji su zaposleni u tim ustanovama ili pripadaju tim organizacijama su uglavnom njihovo glasačko tijelo i te stranke u svake izbore ulaze s ogromnom prednošću pred drugima. Imaju moć, novac i zastrašene i ucijenjene ljude koji rade ono što vođe i političke stranke od njih traže jer od toga imaju korist. Oni drugi koji nisu na nacionalnim i političkim jaslama su također zastrašeni i rijetko se usude suprotstaviti vladajućim elitama. Politika zastrašivanja koju provode velike stranke je stvorila društvo straha Poslijeratni period na prostoru zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije može se nazvati i periodom revizije historije. Veliku ulogu u tome da nekadašnji zločinci postanu ugledne ličnosti odigrale su i vjerske zajednice. Kako je moguće da vjerski zvaničnici veličaju zločince, gdje je tu moral? – Kad vjerski zvaničnici ili ljudi općenito veličaju ratne zločince, onda time nedvosmisleno pokazuju da nemaju ništa protiv zločina koji su počinjeni u njihovo ime ili za njihovu nacionalnu ili vjersku stvar. Štoviše, oni smatraju da su to herojska djela i veličanjem ratnih zločinaca žele dijelom participirati u kolektivnom zlu. . Ratni zločini i ratni zločinci su društveno prihvaćeni, oni su u temeljima ovih društava i zato podršku ratnim zločincima mnogi smatraju moralno ispravnom i opravdanom.  Naša društva prvenstveno društva zlikovaca u kojima su vrline zgažene ili su odbačene. Kako onda očekivati od novih naraštaja da ne postanu zlikovci kad žive i odrastaju među zlikovcima i kad vide da zlikovci bolje prolaze u životu!?

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

Dvolicna Barbie, “Kraljica Balkana” u svom elementu

SRPANJ 2019.

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

U jeku svoje predsjedničke kampanje, iako je službeno još uvijek ne vodi, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nastavlja nizati skandalozne izjave po kakvima će njen mandat i ostati upamćen. Gostujući nedavno na SRF-u, švicarskoj državnoj televiziji, komentirajući hrvatsku politiku koja takozvanim pushbackom tjera migrante s hrvatskih granica, predsjednica je izjavila kako je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“ ne mareći za činjenicu da pushback nije zakonit. Njena potvrda takve hrvatske politike odjeknula je u brojnim svjetskim medijima, poglavito onima u Europskoj uniji, naravno u negativnom kontekstu, a predsjednica je na to odlučila reagirati novim skandalom.

„Nikakva reinterpretacija, izvlačenje iz konteksta i krivi prijevodi, kako je to napravila švicarska televizija, na moje veliko razočaranje, nema veze ni sa kakvih profesionalizmom. Napravili su ono što rade najgori tabloidi na svijetu. Dakle, uz to što je napravila švicarska televizija ništa neće promijeniti činjenicu da hrvatska policija radi profesionalno, rade s velikom razinom humanosti prema svim tim ljudima, da ih razumiju, da primjena ne nasilja, kako su oni preveli, nego primjena odgovarajuće sile, što nije isto što i nasilje, dakle ja sam rekla odgovarajuća sila, ne prelazi granice propisane hrvatskim i europskim zakonodavstvom, ali ona je ponekad nužna“, rekla je Grabar Kitarović jučer na Krku, a potom medijima održala i „lekciju iz novinarstva“.

„Vi kao hrvatski mediji morate predstaviti hrvatsku stranu te priče, nemojte se povoditi za stranim medijima koji rade tko zna u čijem interesu“, poručila je predsjednica i jasno nam dala do znanja kako danas ona vidi ulogu novinarstva, a ta se uloga može sažeti samo u opisu „nacionalno sluganstvo“. Optužujući strane medije da rade za nečije interese, a samim time, logično je, protiv male ponosne države koja nezakonito provodi pushback, pokazuje i da je predsjednica obožavateljica teorija zavjere, kakvih smo se naslušali u proteklih tridesetak godina. Posebno zabrinjava što predsjednica ne posjeduju čak ni mrvu zdravog razuma kako bi preispitala politiku koju zastupa i činjenicu da je ta politika naišla na kritiku javnosti diljem svijeta, nego joj je zgodnije pribjeći uroti.

Pushback


Pushback hrvatske policije (SCREENSHOT: SRF)

Njenim istupom zgroženo je i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) koje je otvoreno poručilo da predsjedničine izjave nisu dostojne funkcije koju ona obnaša, kada novinarkama i novinarima daje sramotan naputak kako da rade svoj posao.

„Osim što na vrlo ružan način i bez ikakvih argumenata optužuje naše inozemne kolege, novinarke i novinare u Hrvatskoj pokušava na vrlo perfidan način disciplinirati da svoj posao rade slijepo vjerujući samo jednoj strani, predstavnicima vlasti, a ne svojim kolegicama i kolegama, koje je praktički etiketirala kao neprijatelje Hrvatske“, poručuju iz HND-a, objašnjavajući kako predsjedničin naputak medijima podsjeća na devedesete godine prošlog stoljeća, kad su pojedini novinari, apologeti tadašnje vlasti, javno govorili „ako treba, lagat ću za Hrvatsku“.

HND poručuje kako posao novinarki i novinara nije raditi u interesu bilo koje politike, nego u interesu javnosti. 

„Naš je posao tragati za istinom ma kakva ona bila. Predsjednici Republike stoga savjetujemo da se bavi poslom koji zahtijeva funkcija na koju je izabrana i da ne dijeli lekcije novinarima“, zaključuju u HND-u.

Na skandalozne predsjedničine optužbe reagirao je i Georg Hässler, švicarski novinar koji je vodio „sporni“ intervju s hrvatskom predsjednicom na SRF-u. 

Georg Hässler i Kolinda Grabar Kitarović


Georg Hässler u razgovoru s Kolindom Grabar Kitarović (SCREENSHOT: SRF)

„Intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović tijekom njenog državnog posjeta Švicarskoj vođen je u skladu sa svim profesionalnim standardima. Konkretno, pitali smo jasna, transparentna pitanja o našem istraživanju na hrvatsko-bosanskoj granici. Ne možemo razumjeti optužbe za dekontekstualizaciju jer smo emitirali i pitanja i trenutne odgovore predsjednice Grabar-Kitarović. Također smo triput provjerili prijevod s engleskog na njemački prije objave priloga. Predsjednica je doista koristila frazu ‘a little bit of force’ koju smo preveli s ‘ein bisschen Gewalt” (u smislu policijskog korištenja sile)’“, rekao je Hässler za N1.

No, nije Grabar Kitarović jučer tijekom posjeta otoku Krku napala samo medije i SRF, već je iskoristila priliku da ponovno napadne pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.

„Ja bih voljela da ona malo više vremena provodi na terenu“, izjavila je predsjednica, slično kao i početkom mjeseca kada je na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom teatralno upitala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, je li pravobraniteljica ikad došla vidjeti kakvo je stanje na terenu, da bi je nakon toga oboje „pozvali“ da dođe na teren i vidi kakvo je stanje. 

Lora Vidović ogovorila je kako je ona osobno, kao i njene kolege, često na terenu, ali nikad ne samo protokolarno i s novinarima te se začudila kako to Božinović ne zna, jer neke posjete dogovara s MUP-om, dok druge obavlja nenajavljeno, kao što je bio nedavni slučaj s posjetom policijskoj postaji u Donjem Lapcu kada su jopj odbili dati bili kakve informacije o postupanju na granici. Pri tom su joj policajci u Donjom Lapcu, prema njenom svjedočenju, rekli da neka sjedne za kompjuter i sama vidi izvješća o postupanju, za što, naravno, treba lozinka koju Vidović, opet naravno, nema. 

Lora Vidović


Lora Vidović na meti je predsjednice već neko vrijeme (FOTO: Lupiga.Com)

Nedavno je pravobraniteljica objavila i pismo koje je zaprimila krajem ožujka, a u kojem jedan policajac iznosi svoje pritužbe o nezakonitim postupanjima policije na terenu, na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Ukratko, policajac koji radi na zaštiti granice, a čije je podatke koji bi mogli otkriti njegov identitet u pismo pravobraniteljica zbog razumljivih razloga zacrnila, objašnjava kako više nema ni volje ni snage gledati što se na granici radi s migrantima. Kaže kako u Hrvatskoj nema azila, osim u pojedinačnim slučajevima za koje se zainteresiraju mediji, nego sve migrante silom vraćaju natrag u BiH. Tvrdi kako se to radi po zapovijedi odozgo u kojoj im je rečeno da se sve obavlja bez ikakve papirologije i bez tragova, da se migrantima uzimaju novci i razbijaju mobiteli. Upravo o tome se u medijima već naveliko pisalo, a policajac je u pismu napomenuo da su svi ti medijski napisi sasvim točni te da je on osobno do sada vratio preko 1.000 migranata u BiH

Grabar Kitarović je u svom medijskom istupu na Krku dala naslutiti kako smatra da to pismo možda i nije autentično te komentirajući rad pučke pravobraniteljice, usput pokazujući kako ne zna ni njenu točnu funkciju pogrešno je nazivajući, postavila pitanje zašto Lora Vidović ne traži očitovanje nadležnih na sve te slučajeve vezane uz migrante. Problem je u tome što to pravobraniteljica i čini. Tako je i u slučaju spomenutog pisma njen ured o tome odmah obavijestio DORH i zatražio provedbu odgovarajuće, učinkovite i neovisne istrage, kako bi se nedvojbeno utvrdilo radi li se o stvarnim činjenicama ili neosnovanim optužbama. No, povratnih informacija nije bilo te je temeljem Zakona o pučkom pravobranitelju i Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu dostavila pritužbu na znanje i eventualno poduzimanje radnji iz nadležnosti Hrvatskog sabora, predsjedniku Hrvatskog sabora, kao i predsjednicima nadležnih saborskih odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. No, niti s tih adresa pravobraniteljica nije zaprimila povratne informacije pa je iskoristila jedinu preostalu institucionalnu mogućnost i obavijestila javnost o primljenom pismu. 

Pismo

Pismo nezadovoljnog policajca (IZVOR: Pučka pravobraniteljica)

Spomenimo na kraju i kako je policajac u pismo napisao da njegovi nadređeni na spomen imena pravobraniteljice reagiraju na „ružan i neprimjeren način“. Kakvu histeriju u ksenofobnom društvu svojim istupima uzrokuju osobe poput Kolinde Grabar Kitarović najbolje govori letimičan uvid u pretragu na Googleu. Naime, kada u toj tražilici krenete pretraživati ime pravobraniteljice te ukucate „Lora Vidović“, Google vam automatski nudi najčešće pretrage vezane uz njeno ime. A one su: „Lora Vidović Srpkinja“; „Lora Vidović roditelji“; „Lora Vidović nacionalnost“. Toliko o društvu u kojem danas živimo i u kojem je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

Lupiga.Com

A, zakaj ne kajkavski?

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišeju jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

V Švicarski je Swatch objavil ljetno izvestije na Schwizer-Deutschu, v Austriji pak vsi govore svoje dijalekte bez srama, vsako drži do svojega identiteta!

V Nemški imaju več Nemških jezikov registriraneh, a Bečanin se spomina s Srednjonemcom, čistam drugi akcenti, rieči, sintagme, način razmišljanja, i razmu se.

V razvijenim društvom je sramota pokazati da si bedast i da imaš kognitivnih poteškoča v razmevanju

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišu jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

Talijanci imaju več jezikov i v Veneciji je službeni i vuči se Venetski + puno drugih jezikov v Italiji.
Vsi cene svoje kulturno i lingvističko bogatstvo – ali na “strašno razvijenom”, Balkanu neče niti čuti – o razvoju društva – nit zakaj je važno razvijati jezičnu i kulturnu vsakojačkost, te žive i ponavljaju maksimalno dogme z 19. stoletja štere su – hudo zastarjele i napuščene v več razvijenim društvom.

Ok, Kajkavski je drugački jezik od Štokavskoga, al vendar su slavenski jeziki obadva, a Štokavci žive s Kajkavcom vre 400-300 let, a predi su ga se i navčili. Bil je i več spodoben starom hrvatskom predi importiranja jekavskoga narečja z Hercegovine/Črne Gore i predi hrvatskih Vukovcov i recentnih kreaciji, tak da skradnjih 150 let Kajkavski nekak slabo ide vekšini Štokavcov.
Velim, škoda za njihove kognitivne sposobnosti.