Zakaj nam trebaju jajca?

Kaj more čovek napraviti bez jajci?

Recepti gospona Iveka

Znate kaj veli Nadalina: “Jaja se mogu spremit na mali milijun načina!” I to vam je ljudi moji velika istina. Bez jajci nemreš niti početi razmišljati o nekakvoj kvalitetnoj klopi. Probajte spohati meso bez jajci- nema teorije! Probajte napraviti sarmu ili filanu papriku bez jajci – nebu išlo. A tek si zamislite glavnu kuharicu na pravim domaćim svatima. Prvo kaj bu rekla je: “Trebam 200-300 jajci”, a morti sam rekel i premalo. Ovo je količina za malo manje svate. Morete si zamisliti za Vuzem doručak bez jajci? Denite uz kuhanu šunku kaj god oćete, ali svakak moraju biti i kuhana jajca i naravno hren. Skoro sve čestitke za Vuzem imaju na sliki jajca ili piceka, simbole toga velikog svetka. Ja za Vuzem obično delam šalatu od plodova mora ili hobotnice. Kupim 2-3 hobotnice i mislim kak je to puno. Kad ono hobotnice (inače fajn skupe), se skvrčiju pri kuhanju i da bu svakome barem malo šalate za koštati, moram ju “produžiti” z jajcima i malo kuhanog krumpira. U stvari to vam odlično paše jedno z drugim. Puno finih šalati se i inače kombinira z jajcima: šalata od povrtnice z jajcima, zelena ili radič šalata z jajcima ili odlična šalata od ostanjki pečenja ili pohanja z jajcima. Sve to more biti fino predjelo ili čak lagano glavno jelo v letnim mesecima.

Svojedobno sam imal pajdaša u vojski koji mi je jemput rekel: “Znaš ti stari moj kaj? Ja bi ti mogel jajca jesti tri put na dan, svaki dan i nebi mi dojadila.” Ja sam mu naravno poveroval jer u svojoj bližoj okolini imam i dan danas takaj ljude koji moreju svaki dan jesti jajca na sve mile načine. Prošli tjedan sam za jedan obrok predložil jajca s pomfritom i verujte da je to ponekad spas za žene koje delaju, a moraju za decu nekaj pripremiti za jelo. To se jelo brzo pripremi, a večina dece, a i puno odraslih, to jako voli jesti. Dok smo kak studenti svirali na moru brzo bi nam dozlogrdil jelovnik koji se ponavljal svakih osam dana, a mi smo tu četri meseca. Spas je bil upravo u pomfritu z jajcima pod uvjetom da smo uspeli animirati s kakvim pićem glavnog kuhara. Ak malo pratite kojekakva događanja u Lepoj našoj, onda ste primetili neke fešte posvećene jajcima. Tak na pr. v Istri pripremaju one njihove fritaje s koječim u ogromnim posudama, pa razbiju na stotine komada jajci i z njime zaliju šparoge, luk, tartufe, nekakvu zelenjavu i bog te pitaj kaj sve ne. Ljudi oduševljeni. Sve u svemu kak i vidite i znate, bez jajci se nemre ništ napraviti. Nek ovaj tjedan bu v znaku jajci!

Pondelek

JuhaPrežgana juha z jajcima ili kašicom
Glavno jeloKljukači z jajcima sa ili bez šalate
DesertČaša pive tu dobro paše.

Tork

JuhaJuha od gljiva
Glavno jelo
Kajgana z čvarkima i crvenom paprikom
DesertSlatki omlet

Sreda

Juha: Pileći ragu
Glavno jelo
Pohana piletina, rizi-bizi, šalata
Desert: Friška jabučnica, sad joj je vreme.

Četrtek

Juha: Bilo koja juha iz vrećice
Glavno jelo
Omlet sa špekom, kobasicama i šunkom
DesertNegazirani sok ili obična voda

Petek

Juha: Krem juha od graha
Glavno jelo
Zapečeni grah z jajcima (morete podinstati na luku i malo mesa ili kobasice).
DesertPalačinke s čokoladom, mesto palačinki more i samo jen gemišt.

Subota

PredjeloŠalata od tunjevine z jajcima, za četri člana obitelji su vam dosta dve konzervice tunjevine i četri jajca.
Glavno jeloKoprive ala špinat i pohani kruh
Desert
Kompot od jabuki

Nedela

Toplo predjelo: Zapečene špagete na putru s parmezanom.
Glavno jelo: Biftek z jajcima (more i nekakvo jeftineše meso), pečene pole krumpira, zelena šalata.
Desert: Baklave, obed je moćan, razblažite ga z čašom vina

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ustaski logor u Sarajevu

Sarajevo logor Jevreji  Photo: Wikipedia

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Piše: Jasmin Agic Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile pusteJakob Altarac nije pamtio godine koje je njegova šesteročlana porodica provela u Požegi, baš kao što nikada nije dokraja shvatio razloge zbog kojih je njegov otac, bogati slavonski trgovac kožnom galanterijom, odlučio napustiti mirni i bogati gradić i doseliti se u kaljužavu bosansku kasabu u kojoj smrad željezarskog dima nisu mogli rastjerati čak ni jaki planinski vjetrovi. O preseljenju se u kući starog Salomona Altarca nikada nije pričalo, ali je Jakob – najmlađi od četvero Salomonove djece – u godinama prve mladalačke zrelosti, naslutio da je njihov porodični egzodus blisko povezan s njihovim jevrejskim porijeklom. I tome se iskreno čudio, jer u zeničkoj mahali Pišće prema njima Altarcima, jedinoj jevrejskoj porodici, svi su se odnosili s podjednakom pažnjom i podjednakom zavišću kao i prema ostalom svijetu.Nije Jakob osjećao ljutnju čak ni onda kada bi kakav odviše revan polaznik katoličke vjeronauke na školskom hodniku pripomenuo, dovoljno glasno da ga svi čuju, kako su za sve svjetske probleme krivi „Židovi“Stari Salomon bio je sretan u novoj sredini. Kao ekonomist u Željezari živio je skromnije nego gazda u Požegi, ali za tih devetnaest godina koje je proživio u Zenici uspio je izgraditi malen i intiman univerzum sastavljen od ljudi pred kojima je mogao biti ono što jeste. Ubrzo nakon što je s porodicom pristigao u trošnu mahalsku kuću, ostao je bezmalo iznenađen kada mu se jedan stari komšija obratio s neobičnom molbom. Stari željezarski radnik, ruku kvrgavih kao riječni žal posut sitnim kamenjem, Mustafa Šeper tihim glasom, punim poštovanja, zamolio je starog Salomona Altarca da mu pomogne izvesti komplikovan aritmetički račun od čijeg konačnog ishoda je zavisila mjesečna mirovinska apanaža koju će dobijati do kraja života. Salomon Altarac, ponajviše iz sažaljenja prema tom ubogom starcu u čijoj je pojavi prepoznao svoj najveći strah, ne odbi Mustafinu molbu. I ubrzo se proču mahalom kako u trošnoj kući bez mutvaka živi porodica čudnih običaja, ali velikog poštenja. Od tog dana u avliju Salomona Altarca dolazili su mnogi mještani njegove živopisne ulice iznoseći, pred njegovo bradom obraslo lice, svoje probleme. Isprva se Salomon Altarac čudio običajima tog neobičnog svijeta u kome je tvrdoća nepovjerenja bila nerazdvojna s dobrodušnom otvorenošću i koji se odlikovao poslovičnom ćutljivošću jednako kao i nesvakidašnjim darom za pripovijedanje. Kako je vrijeme promicalo tako se Salomon Altarac sve manje osjećao došljakom, a sve više važnom karikom mahalskog života.Photo: https://www.vialibri.net Ako je stari Salomon Altarac za besanih ljetnih noći i osjećao nekakav neodređen žal za životom koji je ostavio iza sebe, njegovo najmlađe dijete, sin Jakob, život u novoj sredini živio je punim plućima i bez ostatka, jer nije poznavao svijet osim onog koji je bio omeđen mahalama i drvenim avlijskim ogradama njegovog djetinjstva. Jakob je bio baš kao i svako drugo dijete iz njegove mahale. Ljeti bi zajedno sa svojim školskim drugarima hodao koritom Kočeve, krao nedozrelo voće iz tuđih bašči, išao na Bosnu pecati ribe. U svakoj kući u mahali u koju bi ušao dobio bi jednaku krišku hljeba kao i dijete domaćina. Očevi i majke njegovih prijatelja odnosili su se prema njemu kao i prema svakom drugom djetetu iz mahale – s istom muškom strogošću i istom ženskom blagonaklonošću.Tek je u godinama svog srednjoškolskog naukovanja Jakob osjetio kako ipak nije isti kao i njegovi vršnjaci, ali uljuljkan pažnjom susretljivog komšijskog svijeta nije obraćao pažnju na sitne, gotovo nevidljive provokacije. Na času povijesti brkati profesor Stjepan Kralj nekako bi se uvijek kada bi prolazio pored njegove klupe sjetio imena raspetog kršćanskog Boga, ističući glasom upaljenim od strasti kako su muke Kristove bile smrtno snažne. Nije Jakob osjećao ljutnju čak ni onda kada bi kakav odviše revan polaznik katoličke vjeronauke na školskom hodniku pripomenuo, dovoljno glasno da ga svi čuju, kako su za sve svjetske probleme krivi „Židovi“, ili kada bi, vidjevši ga na ulici, kakav pijan radnik dobacio „Ćifute“.Možda je razlog Jakobove neosjetljivosti na sitne ljudske podlosti bio i taj što nikada nije bio previše religiozan i zato što se uvijek više osjećao kao mahalac s pretjerano izraženom sklonošću za čitanjem i sanjarenjem nego kao kakav strašljivi i bogobojazni Jevrej. Baš zato što je uvijek bio srdačan i dobrog raspoloženja, njegovo društvo voljeli su mnogi, ali Jakob je slobodno vrijeme najviše provodio s mahalskom klapicom muškarčića koje je volio kao rođenu braću.Po završetku srednjoškolskog naukovanja prihvatio je posao računovođe u jednoj maloj trgovačkoj kući i činilo se da mu je život skliznuo u onaj omamljujući kolosijek ugodne kolotečine. Ogromna je, stoga, bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste.  Photo: http://zemuzej.ba/ Onog dana kada mu je sredovječni uredski šef Josip Bilić hladnim glasom saopćio da se zbog unutrašnje reorganizacije preduzeća njegovo mjesto gasi Jakob Altarac nije bio zbunjen. Svog dojučerašnjeg šefa saslušao je bez riječi, trudeći se svojski da ne probudi u tom sujetnom čovječuljku kakvu dodatnu ljutnju svojim govorom ili pitanjem. Samo je na izlasku iz kancelarije drhtavim glasom prozborio tiho zbogom, znajući valjda kako više nikada neće vidjeti ni tu prostoriju ni tog omalenog čovjeka.Jakoba Altarca, njegovog oca Salomona Altarca, Jakobovu majku, dvije sestre i brata ubila su tri ustaška vojnika 23. juna 1941. godine u avliji njihove kuće. Prvo su naočigled supruge i djece ubili starog Salomona Altarca, koji se u smrtnom času bezuspješno pokušavao sjetiti riječi i melodija starih hasidskih molitvi. Zatim su ubili njegovu krotku ženu, koja čak ni dok su joj zabijali dugački puščani bajonet u vrat nije ispustila nijednog glasa. Četvero djece starog Salomona poredali su uz unutrašnju stranu avlijskog zida i strijeljali. Ispred avlije Altaraca, na ulici, u njihovoj mahali, sve vrijeme stražu je čuvala četa domobrana sastavljena od lokalnog zeničkog stanovništva.

Zasto?

Balkan Feta-Cream Cheese Pie (Burek sa Sirom)

Balkan Feta-Cream Cheese Pie (Burek sa Sirom)

Written by Barbara Rolek

Flaky burek goes great with a glass of cold kefir.
 
  • Total:60 mins
  • Prep:30 mins
  • Cook:30 mins
  • Yield:6 servings

Add a comment

Nutritional Guidelines (per serving)
915Calories
71gFat
46gCarbs
24gProtein

 See Full Nutritional Guidelines(Nutrition information is calculated using an ingredient database and should be considered an estimate.)

Burek sa sirom is a Balkan savory pie made with flaky filo (also spelled “phyllo”) dough and, in this case, a combination of feta and cream cheeses.

It is popular among Bulgarians, Bosnians, Serbians, Croats, Turks and, of course, there are the famous triangle-shaped Greek spanakopitas.

There are myriad versions of burek some with cheese filling and some with meat filling. They can be round (as this one is) or coiled into horseshoe shapes or cigar shapes as well as those baked in a 13×9-inch pan.

A slice of burek goes great with a glass of cold kefir especially, some say, if you have a hangover.

Ingredients

  • 1 pound feta cheese (crumbled)
  • 8 ounces cream cheese (softened)
  • 2 large eggs (at room temperature, beaten)
  • 4 tablespoons fresh parsley (chopped)
  • 2 tablespoons fresh dill (chopped)
  • 1 (1-pound) package filo dough (thawed)
  • 1/2 cup/1 stick butter (melted)
  • 1/2 cup olive oil (good quality)

Steps to Make It

  1. Gather the ingredients.
  2. In a large bowl, mix together feta cheese and cream cheese until light and fluffy. Add eggs, parsley, and dill, mixing well. Set aside.
  3. Separate filo dough into two piles of 24 sheets. Cut filo dough sheets in half. You should have two piles of 48 leaves. Cover with parchment paper followed by a damp towel or plastic wrap so they don’t dry out.
  4. Heat oven to 375 F. In a small bowl, mix together melted butter and ​olive oil. Using a pastry brush, butter 6 (8-inch) round shallow pans.​
  5. Lay down 2 sheets of filo dough and brush with butter-oil mixture. Repeat with 2 more sheets of filo dough and butter-oil mixture. Spread 1/6 of the cheese mixture evenly on top and to the edges.
  6. Lay down 2 sheets of filo dough on top of the cheese mixture and brush with butter-oil mixture. Repeat with 2 more sheets. Tuck edges of filo down sides of pan to create a rounded edge. Brush generously with butter-oil mixture.
  7. Repeat for 5 remaining pies. Each pie will use 4 sheets on the bottom and 4 sheets on the top for a total of 8 sheets each.
  8. Bake 20 to 30 minutes or until golden brown.
  9. Serve warm or at room temperature.

Note: Bureks can be assembled and frozen unbaked. When ready to serve, bake directly from the freezer, increasing baking time by at least 15 minutes.

The Seven Cardinal Rules of Life

The Seven Cardinal Rules of Life

Published by Stephen Covey 


Spread positivity on:

1. Make Peace with Your Past so it does not spoil your present. Your past does not define your future – your actions and beliefs do. 2. What others think of you is none of your business. It is how much you value yourself and how important you think you are.

3. Time heals almost everything give time, time. The pain will be less hurting. Scars make us who we are, they explain our life and who we are, they challenge us and force us to be strong. 4. No one is the reason for your own happiness, except you yourself. Waste no time and effort searching for peace and contentment and joy in the world outside. 5. Don’t compare your life with others’ you have no idea what their journey is about. If we all threw our problems in a pile and saw everyone else’s, we would grab ours back as fast as we could.

6. Stop thinking too much it’s all right not to know all the answers. Sometimes there is no answer, not going to be an answer, never has been an answer. That’s the answer! Just accept it, move on. Next! ——————————————————————————————————- 7. Smile you don’t own all the problems in the world. A smile can brighten the darkest day and make life more beautiful. It is a potential curve to turn a life around and set everything straight.

Kako odmah prepoznati autora nekih od najpoznatijih djela:

  
Ako svi imaju ogromna dupeta to je Rubens

cid:862EACC4F1454C51B6268290DAE66AEF@039igepaXP

Ako svi muškarci izgledaju kao ne baš lijepe žene kovrdžave kose, to je Karavađo

cid:63F6EA924FA94AADA2E022E5BE278875@039igepaXP

Ako svima nešto ozbiljno fali to je Pikaso

cid:29676C8B0D0A4A83BBE6E89EAF60C629@039igepaXP

Ako sve izgleda kao da ste probali otrovne gljive, to je Dali

cid:9543CB7391604004863485121ACEAE0C@039igepaXP

Ako svi izgledaju kao Vladimir Putin to je Van Ajk

cid:8A87FDAC501D47D3962388D2743A3197@039igepaXP

Ako na slici ima milijarda sitnih detalja to je Boš

cid:8A27489017254F49B56B1CBA77B79679@039igepaXP

Ako svi izgledaju kao hobiti osvetljeni svijećom to je Rembrant

cid:47864EDE47EF47F1AA3DA2B2A6EF2512@039igepaXP

Ako su svi lijepi, goli i zgodni to je Mikelanđelo

cid:04F5654FCFF042259D51099AC06832DA@039igepaXP

Ako vidite balerinu to je Dega

cid:799F422A19F147B49541C8F280949E33@039igepaXP

Ako su kontrast i oštrina pojačani do maksimuma to je El Greko

cid:F2D61BA6F6854BEFB369C6F1333A12EB@039igepaXP

Ako su svuda djevojke sa jednom obrvom to je Frida

cid:D9F9B14F49A84080B6291D93D84B78F9@039igepaXP

Ako vidite mrlju to je Mone

cid:53CAA221DE0F48D6BC16F3D351BE0D59@039igepaXP

Ako vidite mrlju i sretne ljude na pikniku to je Renoar

cid:2F353E6951D0491BB0889EF1F35E318E@039igepaXP

Ako vidite mrlju i nesretne ljude na pikniku to je Mane

cid:61C29427D5BC4A1E9DD5ECEF2E2A4F61@039igepaXP

Ako vidite epske scene poput onih iz Gospodara prstenova i žene kovrdžave kose to je Da Vinči

cid:A16C182170114E6589BCFD44993D9EB5@039igepaXP

Ako su tu Excell tabele obojene u crvenu i plavu to je Mondrian

cid:E93FA26B8F2E4E36963FD81F942BFD42@039igepaXP

ratni zlocinac, krvnik i najveci hrvatski izdajnik

Ante Pavelić

Miljenko Hajdarović Ante PavelicNDHustase

Ante Pavelić je tijekom svog života bio obrazovanjem odvjetnik, interesom političar pravaš, a najviše je upamćen kao poglavnik nacističke Nezavisne Države Hrvatske. Danas, skoro 50 godina nakon njegove smrti, neki ga ljudi u zabludi nazivaju hrvatskim velikanom. Povijesna istina je puno objektivnija i osobu koja je odgovorna za smrt stotina tisuća ljudi možemo zvati samo ratni zločinac.

Mladost i politički počeci

Ante Pavelić je rođen 14. srpnja 1889. godine (iste godine kao npr. Otto Frank – otac Anne Frank) u hercegovačkom mjestu Bradina. Nakon mature 1910. godine upisao je Pravni fakultet, koji je i završio 1914. godine. Sljedeće godine stjeće i doktorat prava. Tijekom Prvog svjetskog rata postaje član Hrvatske stranke prava i postepeno se penje u unutarstranačkoj ljestvici. Kao odvjetnički pripravnik radi kod Aleksandra Horvata, koji je od 1916. bio i predsjednik HSP-a. 1918. godina je vrlo značajna u njegovu životu jer te godine počinje raditi kao samostalni odvjetnik, ženi se Marom Lovrenčević i ulazi u vodstvo HSP-a. 1922. godine postaje zagrebački gradski zastupnik. Prvi značajniji politički nastup ima 1927. kada se kao izabrani zastupnik Hrvatskog bloka (1) u zagrebačkoj Oblasnoj skupštini zalaže da se okupe svi zastupnici hrvatskih zemlja kako bi poradili na uspostavi hrvatske neovisnosti. (Goldstein, 2003., 248) Valja istaknuti da je do tada njegovo djelovanje bilo u okviru legalnih političkih akcija. HSP je do ulaska Stjepana Radića u vladu i njegova prihvaćanja Vidovdanskog ustava bio na margini hrvatskih političkih zbivanja, a tek mu je 1927. počela rasti popularnost. Te je godine Pavelić stekao kontakte u makedonskoj revolucionarnoj organizaciji (VMRO) i počeo povezivanje sa talijanskim i mađarskim političarima.

Pavelić 1927. godine
Pavelić 1927. godine

Nakon atentata u Narodnoj skupštini kralj Aleksandar je uzeo kontrolu u svoje ruke i proglasio diktaturu 1929. godine. Kralj je zabranio djelovanje svim strankama sa nacionalnim, vjerskim ili regionalnim obilježjima. Mnogi su protivnici kralja Aleksandra napustili zemlju, a među njima i više pripadnika HSP-a.

UHRO – Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija

Pavelić je u siječnju 1929. napustio Kraljevinu Jugoslaviju i započeo svoj prvi višegodišnji egzil. U Beču se povezao sa Ivanom Perčevićem i drugim bivšim časnicima carske vojske. (2) U kontaktima sa drugim nezadovoljnicima stanjem u Jugoslaviji Pavelić je po uzoru na makedonski VMRO krenuo u organizaciju slične hrvatske organizacije. Osnovna ideja UHRO (Ustaša – hrvatska revolulcionarna organiziacija) bila je stvaranje neovisne i samostalne hrvatske države izvan Kraljevine Jugoslavije svim raspoloživim sredstvima. (3) Vlada u Beogradu je dobro znala njegove pokrete i već je iste godine u odsutnosti osuđen na smrt, a diplomatskim mjerama su potaknuli austrijsku vladu neka ga potjeraju što dalje od granica Jugoslavije. Pavelić je tada zaštitu pronašao među jugoslavenskim neprijateljima i otišao u Italiju. Italija je u mnogočemu imala ambicije što više oslabiti Jugoslaviju i zato je pružila zaštitu teroristima. Tu se povezao sa tadašnjim državnim podtajnikom za informiranjem grofom Cianom (kasnije ministar vanjskih poslova). Od 1930. ustaška organizacija je na raspolaganju imala tri farme u Anconi, Bresci i Piacenzi. Utočište ustašama pružali su i Mađari koji su također na svaki način željeli slabu Jugoslaviju.

Važno je napomenuti da tijekom tridesetih godina XX. stoljeća ustaška organizacija nema veze sa nacistima, koje općenito hrvatska država nije zanimala. Nacistima je Kraljevina Jugoslavija izgledala kao potencijalni saveznik u skorom ratu. Čak je krajem 1933. ustašama onemogućeno djelovanje u Njemačkoj.
Političko glasilo UHRO-a je “Ustaša – vijesnik hrvatskih revolucionaraca” u kojem Pavelić i suradnici objavljuju ideje i 1933. “Načela ustaškog pokreta”. U Načelima je definirana buduća samostalna hrvatska država koja bi se trebala prostirati na svim hrvatskim povijesnim prostorima gdje su živjeli Hrvati. Već je tada njihva politika otvoreno protusrpska.

Važnu ulogu u potpori UHRO ima organizacija Hrvatski domobran koja je počela djelovati sredinom 1931. godine. Ta je organizacija sa najvećim centrima u Južnoj Americi financijski i propagandno pomagala djelovanje Pavelića i njegovih pristaša.

Nakon neuspješnog “velebitskog ustanka” u jesen 1932. godine najveći prijeratni uspjeh Pavelićevih ustaša je organizacija atentata na kralja Aleksandra, kojeg je Makedonac Vlada Černozemski ubio u listopadu 1934. godine. Sve europske države su bile zgrožene atentatom i pripadnici VMRO-a i ustaše su bili proganjani. Mađarska je zatvorila ustašku farmu kod Janka Puszte, kao i Talijani na svom području. Pavelić i Kvaternik su pritvoreni, ali nisu izručeni Jugoslaviji. U Italiji je tada bilo oko 600 ustaša, dok se njihov broj do 1938. smanjio na oko 300. Ukupan broj ustaša do 1941. godine mogao se kretati do blizu 2.000. (Goldstein, 2003., 258) Pavelić je uspio u barem jednom naumu – pozornost javnosti se barem nakratko usmjerila na Hrvate i njihov položaj u Jugoslaviji.

Ante Pavelić je u međuratnom razdoblju, prema vlastitom kasnijem priznanju, izmislio ustaški poklik “Za dom spremni!”

Pavelić kao Poglavnik NDH
Pavelić kao Poglavnik NDH

Nakon napada na Jugoslaviju u travnju 1941. godine Hitler je na tom području želio formirati savezničku hrvatsku državu. Za vođe te države je predvidio Vladka Mačeka kao najutjecajnijeg hrvatskog političara i kao predsjednika najveće stranke u Hrvatskoj. No, budući da Maček takvu funkciju nije želio kao drugi izbor se pojavio Pavelić. Pavelića je kao svog kandidata predložio Mussolini vjerujući da će ga lakše kontrolirati jer ga je ovaj desetak godina štitio. Slavko Kvaternik je u vrijeme kada je njemačka vojska ulazila u Zagreb 10. travnja 1941. proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku i Pavelića za poglavnika. Pavelić je 13. travnja stigao u Karlovac doputovavši iz Italije.

»Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika dra Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inostranstvu: odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg Sina uskrsne i naša nezavisna Hrvatska Država. Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto, gdje se sada nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.«

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske nije mogao djelovati nezavisno jer je tijekom cijele vladavine do svibnja 1945. godine zavisio od svojih talijanski i njemačkih zaštitnika.(4) Već u svibnju 1941. potpisao je Rimske ugovore kojima su Talijani dobili znatne teritorije na našoj obali.(5) Tijekom postojanja NDH Talijani i Nijemci su materijalno iskorištavali zemlju (odvozili su poljoprivredne proizvode, drvo, rude i dr.). NDH je morala plaćati uzdržavanje talijanske i njemačke vojske na svom teritoriju, a preko 100.000 radnika iz Hrvatske je upućeno na rad u Njemačku. Pavelić je vladao kao hrvatski diktator – sve su stranke osim ustaške zabranjenje, uvedeni su rasni zakoni po uzoru na njemačke, otvoreni su radni i koncentracijski logori za političke neistomišljenike i nepodobne. NDH je pristupila Trojnom paktu i hrvatske postrojbe su sudjelovale u djelovanjima nacističke koalicije. Članice Trojnog pakta su priznale postojanje NDH dok su ostale države slobodnog svijeta ignorirale postojanje još jedne Hitlerove marionetske državice. Uz progon Židova, Roma i neistomišljenika ustaška organizacija je vršila progon i nasilno pokrštavnje Srba. Na području NDH je djelovalo nekoliko logora smrti od kojih su najpoznatiji Stara Gradiška i Jasenovac u kojima su ubijani (ručno zaklani) muškarci, žene i djeca. U tim je logorima stradalo i mnogo Hrvata antifašista. (6)

Pavelić kod Hitlera 1941. godine
Pavelić kod Hitlera 1941. godine

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine Pavelić se našao u još težem položaju jer je morao angažirati više vojnih jedinica za borbu protiv partizana i moliti Hitlera za pomoć. Kod ustaša se sve više bilježio porast prebjega koji su ustaško znakovlje mijenjali za partizansku petokraku. Pavelić je ostao vjeran Hitleru i prilikom pokušaja ministara Lorkovića i Vokića da NDH promijeni stranu. Ostao je nacistički saveznik čak i nakon Hitlerova samoubojstva, ali je 6. svibnja 1945. kukavički napustio Zagreb i pobjegao u inozemstvo.

Partizanski plakat koji dobro ilustrira snagu ustaša
Partizanski plakat koji dobro ilustrira snagu ustaša

Bjegunac

Nakon neuspješne avanture zvane NDH Pavelić je ostatak života proveo skrivajući se u inozemstvu. U Argentini 1956. zajedno sa još nekoliko bivših ustaša osniva Hrvatski oslobodilački pokret sa ciljem pokretanja teroristički akcija u Jugoslaviji i dizanje pobune u Hrvatskoj. HOP-u se pripisuje neuspješna “Akcija 10. travanj” u kojoj su ustaški teroristi pokušali podići narodni ustanak u Hrvatskoj. Agent UDB-e je 1957. teže ranio Pavelića koji preko Čilea bježi u Francovu Španjolsku. Tu od posljedica atentata umire 28. prosinca 1959. godine.

Bilješke

  1. Hrvatski blok čine Hrvatska stranka prava i Hrvatska federalistička seljačka stranka Ante Trumbića (do 1926. djelovali pod nazivom Hrvatska zajednica).
  2. Percević je vodio autonomistički pokret “Željezni krug”.
  3. Početak djelovanja UHRO je prva polovica 1930. godine.
  4. NDH je dogovorno podijeljena na dvije interesne zone utjecaja.
  5. Talijani su dobili dalmatinsku obalu od Zadra do Omiša, sve otoke osim Brača, Hvara i Paga te veliki dio Gorskog Kotara. NDH je Mađarskoj predala Međimurje.
  6. Točan broj žrtava logora je teško utvrditi, ali npr. trenutna potvrđena brojka ubijenih u Jasenovcu se kreće preko 80.000 ljudi.

kajkavian language

Kajkavian, Part 1

The first thing that one notices when listening to a typical Kajkavian speech is that it sounds different. Kajkavian is spoken in the north of Croatia, around Zagreb and in a broad diamond-shaped area between borders with Slovenia and Hungary.

Kajkavian is its various forms (there are no sharp borders when going from Kajkavian stops to Slovene or Čakavian) is spoken by some 800000 persons, or even 1.2 million — there are no precise counts — but the number is similar or greater to the whole population of Dalmatia! However, if you turn on any Croatian radio station, it’s very unlikely that you will hear anything Kajkavian. It’s even not easy to find songs on YouTube™.

However, there are some great songs, and Suza za zagorske brege is one of greatest Croatian songs, and some verses in it are without a doubt the saddest.

V jutro dišeče gda bregi su spali
A mesec još zajti ni štel
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
I pinklec na pleča sem del

Stara je mati išla za menom
Nemo vu zemlu gledeč

Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč
Preveč smo toga povedat si šteli
A se smo pozabili več

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
Vu suzah najemput sem bil
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
Z rukami lice sem skril

Sud oko mene su disale rože
I bil je rascveteni maj

A ja nis ni jemput pogledal za sobom
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj


(Ana Bešenić)
“On a scented morning, while the hills were sleeping
and the Moon was reluctant to set
I silently opened the rickety gate
and put a small load on my back

My old mother followed me
silently looking down

She couldn’t know what I was pondering in my soul
And why I didn’t utter a word since yesterday
There was too much to say to each other,
And we have forgotten it all.

When we passed the last house
I was suddenly in tears
So that my old mother couldn’t see it
I hid my face with hands

All around me, the scent of roses
And the May was blossoming

And I didn’t once look behind me
Too sorrowful to say goodbye to my homeland
I only promised to the dear hills,
That I will come back”

(based on the translation by Mojast, YouTube)

Dali znate sta je to palindrom ?

1. Mislili ste da je “Ana voli Milovana” jedini palindrom (s obje se strane
jednako čita) koji postoji?

Evo ih još nekolicina:

01. Ana nabra par banana.
02. Udovica baci vodu.
03. Idu ljudi.
04. Evo love.
05. U Rimu umiru.
06. Mače jede ječam.
07. Navi uru Ivan.
08. Anja sebe sanja.
09. Ana voda Radovana.
10. Avda tera jareta dva.
11. Perica reže raci rep.
12. Imaju Arapi i para u jami.
13. Uguraj u jarugu.
14. Sir ima miris.
15. E sine, ženi se!
16. Idu ljeta, pate ljudi.
17. I jogurt ujutru goji.
18. A mene tu ni minute nema.
19. Ružan Edo ode na žur.
20. Gola Maja jede jaja malog.
21. Car ukida Adi kurac.
22. U Bejrutu Arapi kipara u tur jebu.
23. Evo sada sove.
24. Nema Kata kamen.
25. Imamo ono o mami.
26. Ujak ima radar, a mi Kaju.
27. On krpu uvali lavu u prkno.
28. Oruđa doda Đuro.

I na kraju, “car” među palindromima:
Mišu pita Dara: “Da ti pušim?”

Dopuna
Ivo, policajac i lopovi
Evo politika kiti lopove
Ero ore
Imaju potop u jami
Moram sići s Marom
Ako si visine Ninine, nisi visoka

Vjera u sluzbi nacionalizma medjugorje, lazno izmisljeno svetiste

Drago Bojić: Međugorje je nastalo na prevari i obmani, uništilo je duhovnost katolika

 Vedran Salvia/Dubrovackidnevnik.net.hr

M. G. Ovo je interview sa kojim se u potpunosti slazem

Drago Bojić: Međugorje je nastalo na prevari i obmani, uništilo je duhovnost katolika

Sve je bilo pogrešno u Tuđmanovoj politici. I na unutarnjem i na vanjskom planu. Upropastio je državu koju je vodio, zarazio ju virusom najgoreg nacionalizma, ekonomski ju uništio i srozao njezin ugled u svijetu. Najviše zla je njegova politika učinila u Bosni i Hercegovini. Izvršio je agresiju na BiH, gurnuo bosansko-hercegovačke Hrvate u sukob s Bošnjacima, politički trgovao bosanskim Hrvatima. Nakon Pavelića, Tuđman je najnegativnija politička ličnost u novijoj povijesti HrvatskeBosanski franjevac, teolog i publicist Drago Bojić svojim kritičkim promišljanjima itekako odudara od standardne svećeničke slike.Može ga se čuti tako kako iznimno otvoreno govori o samoj Crkvi, ali i ratu na ovim prostorima, kao i politici. U razgovoru za Dubrovački dnevnik Bojić se dotaknuo upravo prošlosti, fenomena ovdašnjih domoljublja, ali i stanja u Crkvi. TUĐMAN NAJNEGATIVNIJA LIČNOST U NOVIJOJ POVIJESTI—–“Tuđman je najnegativnija politička ličnost u novijoj hrvatskoj povijesti, a zasigurno i jedan od najnegativnijih balkanskih političara posljednja tri desetljeća”. To su vaše riječi. Što je ono što smatrate toliko pogrešnim kod Tuđmanove politike.–—– Sve je bilo pogrešno u Tuđmanovoj politici. I na unutarnjem i na vanjskom planu. Upropastio je državu koju je vodio, zarazio ju virusom najgoreg nacionalizma, ekonomski ju uništio i srozao njezin ugled u svijetu. Najviše zla je njegova politika učinila u Bosni i Hercegovini. Izvršio je agresiju na BiH, gurnuo bosansko-hercegovačke Hrvate u sukob s Bošnjacima, politički trgovao bosanskim Hrvatima. Nakon Pavelića, Tuđman je najnegativnija politička ličnost u novijoj povijesti Hrvatske.Kad je već tome tako, kako uopće objasniti tu retuđmanizaciju? 

Tacno.net

Već kad je on umro, postojale su velike ograde u društvu prema njegovoj ostavštini. I išlo je to tako sve do unazad deset godina ne bi li se odjednom ponovo aktualiziralo. Prema mom mišljenju mjera je društvene zaostalosti u uzdizanju osobe koja je odista državu unazadila u smislu u koje vi govorite da ju je unazadila. Kako je uopće slobodnomislećoj osobi to moguće prihvatiti?–—- Točno je da je nakon Tuđmanove smrti jedan dio ljudi bio bijesan i ljut na Tuđmanovu političku ostavštinu, ali uglavnom zbog pljačkaške privatizacije koja je dovela do bijede i siromaštva. Ali rijetko je tko među Hrvatima prigovarao Tuđmanu općenito zbog njegove politike. Naravno, bilo je i drugačijih glasova u Hrvatskoj, ali ti glasovi nisu bitno utjecali i ne utječu na opće stanje duha u toj zemlji.—–TREBA UKLONITI SVE ŠTO PODSJEĆA NA TUĐMANA—–Ima tu jedan zanimljiv paradoks, taj da i mediji raznoraznim istraživanjima “pro et contra” Tuđman nameću istoga kao uzor. Ali, ipak kao da se to ne prihvaća dovoljno među građanstvom. Kao da je građaninu, dakle onome koji živi da preživi, ipak nedovoljno Tuđman prirastao srcu. Što je zanimljivo jer taj građanin je eponim društvene dosade, on je sve zapušteniji u razumijevanju procesa, sve umorniji. No, taj Tuđman se ipak nije “primio”.  Tu kao da dolazi do određene diskrepancije.Jedan dio građana, vrlo mali dio, jest kritičan prema Tuđmanovoj politici, ali ogromna većina Hrvata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i dalje štuje Tuđmana. Upravo ga najviše vole takozvani mali obični ljudi, baš oni koji su najsiromašniji i najbjedniji dio društva. Možeš sve kritizirati, ali Tuđmana nemoj dirati, jer je on „otac domovine“, on je zapravo Hrvatska.—–Do kad će prema vašem mišljenju to biti tako, do kad će se umjetno “pumpati” slika o velebnom Tuđmanu, što se treba dogoditi da tako ne bude?–—– Teško je očekivati da će se pojaviti politička opcija koja bi bila hrabra da raskrsti s Tuđmanovom političkom baštinom. Trebalo bi ukloniti sve što podsjeća na tog čovjeka i njegovu politiku. Umjesto toga, njegovim imenom se nazivaju ulice, trgovi, aerodromi… Hrvatska je sva u znaku Tuđmana.—–LJUBAV PREMA DOMOVINI SE NE ISKAZUJE MAHANJEM ZASTAVA—–Nije li upravo činjenica da se društvo gradi na dignitetu rata, uvjetovalo sadašnje stanje stvari?–—- Hrvatsko društvo je, kao i druga naša društva, taoc rata. O ratu ne smijete reći nijednu kritičku riječ prema svojima. Domovinski rat u Hrvatskoj se štuje kao svetinja i u to ne smije nitko dirati. Ali nije sve bilo tako čisto kako se to prikazuje. I Domovinski rat je imao svoje tamne strane. Počinjeni su i teški ratni zločini, a njih se konstantno potiskuje i prešućuje, pa i opravdava. Naši narodi imaju ratnički mentalitet, slave ratne uspjehe i oplakuju ratne poraze. Gotovo sve je u duhu rata.

Tacno.net

Nije li takvo domoljublje istinski opasno? Domoljublje kao državni pokret, dakle modus u kojem je komunizam zamijenjen nacional-klerikalizmom? Tako imamo primjere da  recimo se zamjera nekome “nedostatak domoljublja”, a da taj primjerice to ide uistinu opravdavati…–—– Nema veće i opasnije optužbe u našim društvima od te da vas optuže zbog nedostatka domoljublja. I to je slučaj na svim stranama. Ljubav prema domovini ili zemlji u kojoj živite se ne pokazuje domoljubnim paradama, mahanjem zastavama i uzvikivanjem patriotskih parola. Ta ljubav se, ako je uopće normalno i razumno govoriti o ljubavi prema domovini,pokazuje poštivanjem zakona, ustava, ljudskih prava i sloboda. A to najčešće nije slučaj na ovim prostorima. Sva naša domoljublja i svi naši patriotizmi su neka vrsta patologije: skup kolektivnih histerija, šizofrenija, depresija i manija. —————— ————— Zašto se vi bavite sa svim tim temama? Znam da je teško o porivima, volio bih da ispričate taj nagoni––— U našim društvima bolje prolaze oni koji šute, koji se ne bune, koji se prilagođavaju, koji pristaju na kompromise, koji su ugasili svoje savjesti. Takvi čine većinu u našim društvima. Mislim da je časnije i humanije izabrati drugi put i ne pristajati na kompromisersku i oportunističku logiku života.—–NACIONALIZACIJA RELIGIJE JE NAJVEĆA PERVERZIJA VJERE—–Koliko vas činjenica da ste svećenik na neki način štiti ili je pak smatrate otegotnom okolnosti, budući da iskazujete otpor prema onome kako Crkva na našim područjima funkcionira?Budući da sam član Katoličke crkve, imam i pravo i dužnost da o njoj govorim i pišem. Crkva nije ničije privatno vlasništvo, iako se mnogi biskupi i svećenici ponašaju kao da to jest. Licemjerno je kritički govoriti i pisati o drugima, a to je tako čest slučaj u Crkvi i u svim našim zajednicama, a ignorirati, prešućivati ili čak opravdavati ono loše u vlastitoj zajednici. Isus iz Nazareta je takvo licemjerje osuđivao i žestoko je kritizirao one „koji gledaju trn u oku brata svoga, a u vlastitom oku ne vide balvan“. Kad kritički govorite ili pišete, primjerice o spregi politike i religije ili nacionalizmu u Crkvi, odmah vas optuže da se bavite politikom. A to što je većina ljudi u Crkvi stalno na strani nacionalista i njihovih politika nije problem. Oni su, tako se to opravdava, uz narod. —————————————————- Mislite li da je ta “nacionalizacija religije” opasna? –—- Nacionalizacija religije je najveća perverzija vjere. Ona je i društveno opasna ondje gdje je određena religija u većini i gdje preko nacije i politike vrši svjetonazorsku torturu nad onima koji ne pripadaju tom svjetonazoru.

Tacno.net

Kao da sekularizam gubi korak. Hvarski biskup Petar Palić na prošloj Festi sv. Vlaha govori o “sekularizmu koji je ušao u domove” kao da se tu radi npr. o paganstvu…– Kamo sreće da je sekularizacija ušla u domove i da je bar malo provjetrila i promijenila primitivna i tradicionalistička shvaćanja ljudi. Ali to, nažalost, nije slučaj. Naša društva nisu nikad bila sekularna, dakle, ni ono socijalističko jugoslavensko društvo u kojem je religija bila posve odvojena od države. Bio je to samo vanjski okvir, a sadržaj se nije bitno mijenjao, preciznije kazano, sve se ono antisekularno, dakle, tradicionalno i konzervativno, privatno i potajno njegovalo. Crkva i vjerske zajednice su protiv sekularnosti zato što sekularnost inzistira veže na ljudskim pravima i slobodama, a vjerskim zajednicama je jako stalo da ljudi imaju što manje prava i sloboda jer se onda mogu okrenuti i protiv njih ili izaći iz tih zajednica što se posljednjih godina masovno događa u zapadnoj Europi.—–CRKVA SE PREKO STEPINCA ŽELI PREDSTAVITI MUČENIČKOM—–Volio bih da se dodirnemo nekih pomalo tipičnih, leksikonskih pitanja, koje dijele javnost. Dakle, vjeronauk u školama?– O tome sam posljednjih petnaestak godina u više navrata pisao i govorio i ostajem pri stavu da konfesionalnom vjeronauku nije mjesto u školama. Ali smatram da se o religijama u školama mora učiti, jer su one naprosto dio naše prošlosti i naše sadašnjosti. Na taj način bi mladi ljudi upoznali i svijetle i tamne strane svih religija svijeta.—–Pompa oko kanonizacije Alojzija Stepinca?–—- Katolička crkva u Hrvatskoj inzistira na svetosti Stepinca zato što preko sudbine jednog čovjeka, čiji život nije bio svetački, želi sebe cijelu predstaviti mučeničkom i preko mučeničke aureole očuvati sadašnji monopol u društvu. Čak se i sama crkva sve češće naziva „Stepinčevom crkvom“ što je posve pogrešno, i teološki i ekleziološki, i što je suprotno Evanđelju i Svetom Pismu. Ovdje je manje riječ o Stepincu, a više o sadašnjoj Crkvi i njezinim sadašnjim interesima.—–Fenomen Međugorja?– —-Sve je u Međugorje nastalo na obmani i prevari, i tobožnja viđenja i takozvane Gospine poruke. Ništa tako nije uništilo i pervertiralo duhovnost katolika na ovim prostorima kao međugorska pseudoduhovnost. Ona je preko hodočašća i međugorskog radija zahvatila mnoge ljude i razorila im i ono malo autentične vjere što su imali. To međugorsko duhovnjaštvo, o kojem bi vjerojatno više mogli kazati psiholozi i psihijatri, je kapitalističko-nacionalistička varijacija vjere koju nije dotaklo Evanđelje Isusa iz Nazareta. Ali, nemam namjeru da ikoga odvraćam od Međugorja. Neka svatko preuzme odgovornost za vlastiti život i vlastitu duhovnost

P. S. Pa dragi Hrvati pokazite koliko ste vjerski zatucani, koliko vjerujete u gluposti i nesto sto ne postoji