All posts by Miro Gal

The origin of the Croats

Croatian origin
The origin of the Croats
                                           Like the creation of the Croatian state, the origin of the Croatian people is today understood by the masses in a rather epic way, in the manner of the “Lord of the Rings”. Various right-wing portals also contribute to this, which elaborates the so-called “Iranian theory” about the origin of Croats. Today there are a lot of works, as a rule by various amateurs of dubious qualifications, about today’s Croats as direct descendants of ancient Asian civilizations, some Sarasvati / Harahvata / and I don’t know what kind of non-avatar. Every possible similarity of names, words, anything that could get Croats out of the group of hated Slavic peoples is sought. Regardless of the fact that his language is almost identical to Serbian, regardless of the fact that it is Slavic, regardless of the fact that according to some statistics, 60 percent of Croatian and the largest Slavic, Russian language match, the Croat would rather be of Iranian, Hittite, if necessary Indian origin, only not to be a Slav. We had a similar situation during Pavelić’s NDH, when the so-called “Gothic theory”, in other words, that the Croats were Slavicized Germans, all for the purpose of licking Hitler and securing a place in his “New Order”.
However, what is the real ethnic origin of today’s inhabitants of the Republic of Croatia, who declare themselves to be Croats? To answer this question, we must be aware that the genetics of today’s Croats were crucially influenced by two historical factors or events: the first was the great migration of peoples, and the second was the war with the Turks in the late Middle Ages and early modern times.
The great migration of peoples
The great migration of peoples was a centuries-long process of migration of tribes and peoples from Asia and the interior of Europe, to the south and west. Historical sources for this period mainly place the arrival of Croats in the 7th century. However, in connection with this immigration, it should be noted, and the previous post will help us, that the people under the Croatian name inhabited a much smaller territory than today. The whole of Croatia north of the Kupa and Petrova Gora (Gvozd), was inhabited by various Old Slavic tribes, the ancestors of today’s Kajkavians, and Slovenes. These Kajkavian Slavs, who came under the rule of the Croatian king in the 10th century, were given the Croatian national name only in the migrations caused by the Turkish wars. Not only were the original Croats-Čakavians, in the area of ​​Dalmatia, Lika, etc., a Slavic people, but a huge non-Croatian ethnic corps of Kajkavians was incorporated into today’s Croats. Even in the south, in original Croatia south of the Kupa, not to mention the former Byzantine Dalmatia, the Croats found the remains of the natives, and previously settled peoples (Avars, various Slavic and Germanic tribes…), who assimilated into their national corps. Not only did the Croatian state begin its historical course as a confederation of three states, but the Croats themselves, as a people, expanded by centuries of expansion into non-Croatian, Slavic, and non-Slavic national elements.
Turkish wars
However, for today’s ethnic origin of the Croats, the Turkish wars are perhaps even more important, in the period from the 15th to the 18th century. This matter is generally little known today, and it is very important because the raids of the Turks over these centuries have caused such migrations and changes in the composition of the population, which can hardly be compared with anything before or after. Changes in the population of today’s Croatia in the Turkish wars can be divided into the following groups: changes caused by direct Turkish attacks and occupation, those caused by the withdrawal of the Turks, and finally those caused by the Austrian colonization of areas liberated from the Turks.
1.) The Turkish occupation of the territory of today’s Croatia, ie the then Kingdom of Croatia, Slavonia, and Dalmatia, was long, painful, and bloody. With many losses, countless battles, breaking through from fort to fort, from town to town, the Turks managed for decades to occupy the area to the borderline that ran from the Drava River between Virovitica and Koprivnica, through the Bjelovar area, Moslavina, then south of Sisak and Karlovac, then at the crossroads of Lika and Gorski Kotar, to break out into the sea along the Velebit mountain somewhere south of Karlobag. The population of most of Croatia and Slavonia was massacred, taken into slavery, and deported to Turkey. Historical annals record thousands and tens of thousands of prisoners being systematically taken away. The famines and contagions that accompany each, and especially these long and bloody wars, have done their part. People began to flee en masse to the unoccupied part of Upper Slavonia, as well as to European countries. In many cases, the nobility alone, seeing that they could not resist the Turks, knew how to literally raise thousands of submissive peasant-serfs, and take them with them to the west, leaving behind virtually empty areas. The chronicles record that in this way today’s Moslavina and western Slavonia were emptied of their pre-Turkish population. The remaining Croatian-Slavonian population converted to Islam en masse; the bishops of Zagreb fear for the thousands of abandoned peasants who have accepted the new government “falling away from the saving faith of Christ in the Mohammedan sect.” From the east, a new population is emerging, of the Shtokavian language and of the Orthodox faith – the Serbs, which the Turkish authorities are colonizing practically on a desolate land. When the opportunity arises, Serbs will flee en masse to the free side, so that a network of Serbian Orthodox settlements will be created all the way to the slopes of Medvednica and Kalnik. The Orthodox population will make up the majority in many areas.
2.) The retreat of the Turks and the liberation of the Croatian-Slavonian regions created today’s Bosnian-Croatian border, but also brought new mass migrations; Thousands of Islamized Croats and Slavonians, after several generations probably completely loyal to the new religion and state, and fearing violence from their Christian compatriots, left their lands en masse, and withdrew after the Turkish army to Bosnian territory, on the other hand, new thousands of Catholics and Orthodox, fleeing Turkish revenge, they leave their territory, and cross into Croatia, Slavonia and Dalmatia (the latter being ruled by Venice).
3.) At the beginning of the 18th century, the Austrian authorities found themselves in front of massively abandoned and uncultivated territories, which were inhabited by refugees and the Serb border population and the remains of the natives. Then they embarked on mass colonization of abandoned land. Everything from southern Lika to Srijem, the country is flooded with thousands of colonists: Czechs, Slovaks, Poles, Hungarians, Germans, even Italians (some villages around Pakrac).
For the area of ​​today’s Croatia in the 18th century, we can ask ourselves, who is more of a native here. Croatia and Slavonia resemble a mosaic of remnants of Chakavian Croats and Kajkavian Slavonians, Germans, Czechs, Orthodox, and Catholic Serbs, Catholics from Bosnia of unclear “shock” and “Bunjevac” identity… The whole of today’s central Croatia, from Prigorje to western Slavonia was in fact ” small Czech Republic ”, in some places even today up to fifty percent of the Croatian population is actually of Czech origin. Today’s Czech community around Daruvar is actually the “remnants of the remnants” of the former population. In the villages of northwestern Croatia today, every third family bears a foreign surname, or can state their German, Czech, Polish, Hungarian or Slovenian origin; the hinterland of Bjelovar is soaked with Hungarians, and the city itself was initially inhabited en masse even by Ruthenians. A huge percentage of Croats, even Kajkavians, is of Serbian origin; Serbian fugitives from the Turkish side were called “refugees” and “lecturers”; The surnames “Prebeg” and “Predavec” are common among Croats in this area, and there are several Croatian settlements that are so-called. Until the 19th century, many hamlets and hamlets bore the adjective or nickname “Vlachs” or “Vlachs”, which speaks of their Serbian origin. Croats themselves would be amazed at how many of their surnames are actually Serbian. carried the adjective or nickname “Vlachs” or “Vlachs”, which speaks of their Serbian origin. 
All these Catholic inhabitants, natives or immigrants to the Kingdom of Croatia, en masse accepted the Croatian nationality and national name throughout the 18th, 19th, and 20th centuries. How could this happen? First, we must understand that at that time, religion played a much larger role in society than it does today. Western and Central Europe are Catholic, and the Catholic Church is ruled by a universalism, a legal and organizational unity, governed from Rome and under Latin. In such a situation, religion could not be a factor in the preservation of national consciousness among Catholic peoples, but the framework in which nations were created was a state unit. Thus, the Catholic inhabitants simply, by inertia, in the universal Catholic world, accepted the identity of the state in which they found themselves, as their national. Here is an example: the original Croats, fleeing from the Turks, in the tens of thousands, go to Germany, Austria, Italy, the Czech Republic, and there they assimilate en masse into the native peoples. Even today, the surname “Horvat” (= Croat) is a mass surname in Central European countries. On the other hand, all these Catholics, both Serbs and “Shocks”, Czechs and Hungarians, Germans and Slovaks, are taking over the Croatian name en masse, the name of the country in which they found themselves. It was simply a spontaneous process conditioned by the perceptions of the time. Thus, the basic matrix of the creation of the Croatian nation as belonging to the Croatian state. It is similar to the American model, where immigrants of different ethnic groups, accepting loyalty to the US, English language and American style, life, become-Americans are all equal and the dominant nation does not exist. Even today, when you talk to the average Croatian citizen, as a rule, you will find the identification of nationality and citizenship – if you live in Croatia, you are simply a Croat. If in Serbia, you are a Serb.In such an environment, in which the population of different origins, of the Catholic faith, merged into the Croatian people, the only “black sheep” remained Orthodox Serbs, due to a different national model that ruled them. Serbs, therefore, belong to Orthodoxy. There is not so much pronounced universalism in Orthodoxy, but the Church in a certain nation completely belongs to that nation, and that is why it becomes a builder and guardian of identity. The Serbian state could have collapsed, and it failed, but the Serb continued to hear in his Church about the Serbian name, St. Sava, holy Serbian rulers, etc. That is how a much stronger national system was created, whose main engine was the Serbian Church. So the historical root of the national conflict between Croats and Serbs can be seen as a conflict between two models of creating a modern nation. Because, from the Croatian perspective, the Serbian “to remain a Serb” within the borders of the Croatian state remains foreign, incomprehensible, and sabotaging. And when it is noticed that the “culprit” is the Serbian Church, the whole edge turns against it – it is no coincidence that throughout history there have been so many attempts to unite and convert Serbs to Catholicism, as well as attempts to create the “Croatian Orthodox Church”. From the Serbian point of view, the Croatian model seems insane – to give up its origin and nation, and replace it all with the name and national identity of a historical and legal creation of the Croatian kingdom? That is why a Serb could remain a Serb even without his state, but on the condition that he preserved his faith. By falling away from the Serbian Church into Catholicism or Islam, he remained without a national sign and easily fitted into other nations.
When all this is added and subtracted, Croats are a mixture of everything and everything, united by the Catholic faith and the name of the Croatian state. Not only were the original Croats a mixture, basically Slavic, but most of today’s Croats have no blood ties with them, nor can they trace their ancestors in today’s area beyond the 15th century. Therefore, every Croatian right-winger, who today flaunts Iran and Croatian ethnic unity, continuity, superiority, and uniqueness, should first study the genealogy and history of the inhabitants of their region. Maybe he manages to understand some things and starts building his Croatian patriotism on some healthier foundations

Kako su Hrvati nakon oslobođenja Jajca 1995. godine ukrali posmrtne ostatke posljednjeg bosanskog kralja

Svoje nedamo a tudje…ratni plijen

Nakon što su jedinice Hrvatske vojske, uz podršku Hrvatskog vijeća odbrane, 13. rujna 1995. godine oslobodile grad Jajce, koji se od listopada 1992. godine nalazio pod kontrolom Vojske Republike Srpske, u Hrvatsku, točnije Split, je iz zbirke Franjevačke crkve u Jajcu odnešena bogata historijsko – kulturna baština, među kojima i posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Nakon što je na lokalitetu Carevog polja kod Jajca, po naređenju osmanskog sultana Mehmeda II pogubljen posljednji bosanski kralj zajedno sa nekolicinom velikaša, sve do 1888. godine niko nije poduzeo arheološka iskopavanja u cilju pronalaska kraljevih posmrtnih ostataka. Navedene godine iskopavanja je preuzeo Zemaljski muzej. Budući da se radilo o važnoj historijskoj ličnosti iskopavanja je lično predvodio kustos i kasniji direktor Zemaljskog muzeja Ćiro Truhelka. Tom prilikom je ispod stećka zaista pronađen muški skelet koji je imao odvojenu lobanju. Na nogama su pronađeni ostaci okova, a uz glavu novčić iz XV stoljeća. Nakon što su posmrtni ostaci obrađeni, povjereni su na čuvanje jajačkim Franjevcima. Oni su u zbirci svoje crkve više od stotinu godina pokazivali posjetiocima stakleni lijes u kojem su se nalazili posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Tako je sve bilo do zauzimanja Jajca od strane HV-a i HVO-a.Nakon što su novine “Slobodna Dalmacija” i Hrvatska radiotelevizija informirali javnost da su “hrvatske postrojbe ušle u Jajce i izuzele posmrtne ostatke posljednjeg kralja”, isti su predati u Muzej hrvatskih starina u Splitu. Navodno, pod opravdanjem da se izvrši konverzija te zaštita. Nakon ove informacije reagirao je Zemaljski muzej u Sarajevu, koji je uputio pismeni zahtjev Ministarstvu vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine da učini demarš kod Republike Hrvatske od koje će se zvanično zatražiti objašnjenje u vezi sa ovim slučajem.Komentirajući nastalu situaciju poznati bosanski historičar i arheolog Enver Imamović je rekao: “Ovdje je sasvim jasna situacija: posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja potječu sa teritorija države BiH i oni pripadaju bosanskoj nacionalnoj povijesti. Takav vrijedan spomenik se ne može ni pod kojim uvjetima iznijeti iz zemlje bez znanja i dopuštanja državnih tijela i institucija države BiH. Da bi stvar bila jasnija, postavit ću ovo pitanje: kako bi hrvatska javnost reagirala kada bi saznala iz stranih sredstava informiranja da su joj, naprimjer, krajiški Srbi odnijeli u Srbiju čuvenu Višeslavovu krstionicu iz IX stoljeća, izuzetno vrijedan spomenik hrvatske nacionalne povijesti. Uostalom, Hrvatska se u ovom ratu već susrela s pljačkanjem svog nacionalnog blaga. Srpski agresor je temeljno ispraznio vukovarske muzeje i sve prenio u Srbiju. Poznato mi je šta hrvatska strana još uvijek poduzima na međunarodnom nivou da zaštiti i povrati svoje blago. S pravom! Zašto bi se onda zamjerilo bosanskoj strani što diže glas protiv istih pojava kad je u pitanju otuđenje njenog nacionalnog blaga, bez obzira ko ga i zašto odnosi iz Bosne”.Nakon velike pravne, ali i političke borbe, posmrtni ostaci posljednjeg bosanskog kralja su iz Splita vraćeni u Jajce 1999. godine. Naknadno se saznalo da je hrvatska strana namjeravala kraljeve posmrtne ostatke zadržati i smatrala ih je nekim vidom “ratnog plijena”. Poslije političkog pritiska i prozivanja sudionika, pod prijetnjom međunarodne tužbe, posmrtni ostaci su vraćeni. To se desilo prije svega “zahvaljujući” Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji je primio i čuvao otuđeni spomenik, obzirom na to da je i Hrvatska članica UNESCO-a i ICOM-a, a time i potpisnica međunarodnih konvencija o zaštiti i čuvanju svog i tuđeg kulturno – historijskog blaga.Ono što je svakako zasjenilo sam čin povratka kraljevih kostiju je ceremonija koja je upriložena povodom tog akta. Naime, organiziran je crkveni ritual nad kostima posljednjeg bosanskog kralja – posvećene su mu kosti i nad njim je obavljen crkveni ritual nakon 500 godina. Činjenica kralj je silom političkih prilika u tadašnje vrijeme prihvatio katoličanstvo, ali je rođen kao pripadnik Crkve bosanske, od oca Tomaša i majke Vojače. Također, prilikom povratka posmrtnih ostataka na kovčegu se nalazila hrvatska zastava, umjesto zastave sa ljiljanima, što je svakako bio još jedan veliki propust izrežiran od strane hrvatskog političkog miljea u BiH. Sasvim je jasno da je cijelu ceremoniju organizovala HDZ stranka i hrvatski kler, dok se bošnjačko rukovodstvo ništa nije pitalo.

are Croatian a stupid people?

They are only Nazi puppet state in the world that had concentration camps for Serbs and Jews, Gipsys, Croats, and anyone who didn’t  think like them ( most prominent “Jasenovac”, “Jadovno”… ), even separate children extermination camps4_74-9a4817d7.jpg6_1_4_djeca-grubisno-polje.jpg… that didn’t bear a real consequences for their actions after the war, they were accepted in Yugoslavia as a brother nation. That mistake for not punishing those thrives lives today through young and middle-age generations who admire their grandfathers who were wearing black uniforms and hailed to Third Reich, and doing so today, and reminding everyone of their past roles when even Germans are ashamed and hiding their past ideals is a prime example of stupidity. One of the reasons they continue doing it today is because of the stupidity of the No1 nation from this list who support them.—–What to say about Croatia? I used to live there and for sure can confirm that they are in the top 10 world’s stupidest countries in the world. People there literally hate every other nation and religion, just read their comments on social media that confirms that. They really don’t hesitate to spread the hate on the internet, for the Croatian people this is normal. They are being taught from an early age to hate everybody and have bad names for each nation. You can see the real reflection of Croatian people in their government representatives starting with their President. The government destroyed everything that they could and don’t attend to stop doing it and they still get elected. Croatian people don’t think that all people should have the same rights. For example, for them, it is normal to live abroad but it is a tragedy if a foreigner comes to live in their country because a foreigner is always just a scum. And they very proudly still live in wartime and celebrate the convicted war criminals as their heroes and even a government does that. Na dočeku Darija Kordića vikao: 'Ubojico, sotono!' - tportalWhere else you can see that in a civilized world? They think that victims that were killed by the Croatian army were not worth living because they were Muslims. They literally write this all over social media and get many likes and positive comments. Some of them change a little bit the opinion and get soften when they go to live abroad—–The nation of the stupidest, most ignorant people ever. Stuff that happens here is hard to believe. Hatred and crime masked as “traditional values” and “Christianity”.


 Our government can piss on us, steal our money to live in luxury, lie us on a daily basis and we will not rebel just because people are SO STUPID. I am leaving this country together with all the young people who want to do something with their lives.People who are simply stuck in the past and have no ambitions to be progressive. Ugliest thing, though, is their determined celebration and pride of Croatian convicted war criminals.

International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) showing Bosnian Croat Slobodan Praljak, taking an unknown substance at the court in The Hague, The Netherlands, 29 November 2017, during the appeals judgement in the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), for war crimes committed during the bloody break-up of Yugoslavia. Praljak took the substance after the court ruled the 20-year sentence he received would be upheld, and claimed he took poison.

Zakaj nam trebaju jajca?

Kaj more čovek napraviti bez jajci?

Recepti gospona Iveka

Znate kaj veli Nadalina: “Jaja se mogu spremit na mali milijun načina!” I to vam je ljudi moji velika istina. Bez jajci nemreš niti početi razmišljati o nekakvoj kvalitetnoj klopi. Probajte spohati meso bez jajci- nema teorije! Probajte napraviti sarmu ili filanu papriku bez jajci – nebu išlo. A tek si zamislite glavnu kuharicu na pravim domaćim svatima. Prvo kaj bu rekla je: “Trebam 200-300 jajci”, a morti sam rekel i premalo. Ovo je količina za malo manje svate. Morete si zamisliti za Vuzem doručak bez jajci? Denite uz kuhanu šunku kaj god oćete, ali svakak moraju biti i kuhana jajca i naravno hren. Skoro sve čestitke za Vuzem imaju na sliki jajca ili piceka, simbole toga velikog svetka. Ja za Vuzem obično delam šalatu od plodova mora ili hobotnice. Kupim 2-3 hobotnice i mislim kak je to puno. Kad ono hobotnice (inače fajn skupe), se skvrčiju pri kuhanju i da bu svakome barem malo šalate za koštati, moram ju “produžiti” z jajcima i malo kuhanog krumpira. U stvari to vam odlično paše jedno z drugim. Puno finih šalati se i inače kombinira z jajcima: šalata od povrtnice z jajcima, zelena ili radič šalata z jajcima ili odlična šalata od ostanjki pečenja ili pohanja z jajcima. Sve to more biti fino predjelo ili čak lagano glavno jelo v letnim mesecima.

Svojedobno sam imal pajdaša u vojski koji mi je jemput rekel: “Znaš ti stari moj kaj? Ja bi ti mogel jajca jesti tri put na dan, svaki dan i nebi mi dojadila.” Ja sam mu naravno poveroval jer u svojoj bližoj okolini imam i dan danas takaj ljude koji moreju svaki dan jesti jajca na sve mile načine. Prošli tjedan sam za jedan obrok predložil jajca s pomfritom i verujte da je to ponekad spas za žene koje delaju, a moraju za decu nekaj pripremiti za jelo. To se jelo brzo pripremi, a večina dece, a i puno odraslih, to jako voli jesti. Dok smo kak studenti svirali na moru brzo bi nam dozlogrdil jelovnik koji se ponavljal svakih osam dana, a mi smo tu četri meseca. Spas je bil upravo u pomfritu z jajcima pod uvjetom da smo uspeli animirati s kakvim pićem glavnog kuhara. Ak malo pratite kojekakva događanja u Lepoj našoj, onda ste primetili neke fešte posvećene jajcima. Tak na pr. v Istri pripremaju one njihove fritaje s koječim u ogromnim posudama, pa razbiju na stotine komada jajci i z njime zaliju šparoge, luk, tartufe, nekakvu zelenjavu i bog te pitaj kaj sve ne. Ljudi oduševljeni. Sve u svemu kak i vidite i znate, bez jajci se nemre ništ napraviti. Nek ovaj tjedan bu v znaku jajci!


JuhaPrežgana juha z jajcima ili kašicom
Glavno jeloKljukači z jajcima sa ili bez šalate
DesertČaša pive tu dobro paše.


JuhaJuha od gljiva
Glavno jelo
Kajgana z čvarkima i crvenom paprikom
DesertSlatki omlet


Juha: Pileći ragu
Glavno jelo
Pohana piletina, rizi-bizi, šalata
Desert: Friška jabučnica, sad joj je vreme.


Juha: Bilo koja juha iz vrećice
Glavno jelo
Omlet sa špekom, kobasicama i šunkom
DesertNegazirani sok ili obična voda


Juha: Krem juha od graha
Glavno jelo
Zapečeni grah z jajcima (morete podinstati na luku i malo mesa ili kobasice).
DesertPalačinke s čokoladom, mesto palačinki more i samo jen gemišt.


PredjeloŠalata od tunjevine z jajcima, za četri člana obitelji su vam dosta dve konzervice tunjevine i četri jajca.
Glavno jeloKoprive ala špinat i pohani kruh
Kompot od jabuki


Toplo predjelo: Zapečene špagete na putru s parmezanom.
Glavno jelo: Biftek z jajcima (more i nekakvo jeftineše meso), pečene pole krumpira, zelena šalata.
Desert: Baklave, obed je moćan, razblažite ga z čašom vina

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ustaski logor u Sarajevu

Sarajevo logor Jevreji  Photo: Wikipedia

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Piše: Jasmin Agic Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile pusteJakob Altarac nije pamtio godine koje je njegova šesteročlana porodica provela u Požegi, baš kao što nikada nije dokraja shvatio razloge zbog kojih je njegov otac, bogati slavonski trgovac kožnom galanterijom, odlučio napustiti mirni i bogati gradić i doseliti se u kaljužavu bosansku kasabu u kojoj smrad željezarskog dima nisu mogli rastjerati čak ni jaki planinski vjetrovi. O preseljenju se u kući starog Salomona Altarca nikada nije pričalo, ali je Jakob – najmlađi od četvero Salomonove djece – u godinama prve mladalačke zrelosti, naslutio da je njihov porodični egzodus blisko povezan s njihovim jevrejskim porijeklom. I tome se iskreno čudio, jer u zeničkoj mahali Pišće prema njima Altarcima, jedinoj jevrejskoj porodici, svi su se odnosili s podjednakom pažnjom i podjednakom zavišću kao i prema ostalom svijetu.Nije Jakob osjećao ljutnju čak ni onda kada bi kakav odviše revan polaznik katoličke vjeronauke na školskom hodniku pripomenuo, dovoljno glasno da ga svi čuju, kako su za sve svjetske probleme krivi „Židovi“Stari Salomon bio je sretan u novoj sredini. Kao ekonomist u Željezari živio je skromnije nego gazda u Požegi, ali za tih devetnaest godina koje je proživio u Zenici uspio je izgraditi malen i intiman univerzum sastavljen od ljudi pred kojima je mogao biti ono što jeste. Ubrzo nakon što je s porodicom pristigao u trošnu mahalsku kuću, ostao je bezmalo iznenađen kada mu se jedan stari komšija obratio s neobičnom molbom. Stari željezarski radnik, ruku kvrgavih kao riječni žal posut sitnim kamenjem, Mustafa Šeper tihim glasom, punim poštovanja, zamolio je starog Salomona Altarca da mu pomogne izvesti komplikovan aritmetički račun od čijeg konačnog ishoda je zavisila mjesečna mirovinska apanaža koju će dobijati do kraja života. Salomon Altarac, ponajviše iz sažaljenja prema tom ubogom starcu u čijoj je pojavi prepoznao svoj najveći strah, ne odbi Mustafinu molbu. I ubrzo se proču mahalom kako u trošnoj kući bez mutvaka živi porodica čudnih običaja, ali velikog poštenja. Od tog dana u avliju Salomona Altarca dolazili su mnogi mještani njegove živopisne ulice iznoseći, pred njegovo bradom obraslo lice, svoje probleme. Isprva se Salomon Altarac čudio običajima tog neobičnog svijeta u kome je tvrdoća nepovjerenja bila nerazdvojna s dobrodušnom otvorenošću i koji se odlikovao poslovičnom ćutljivošću jednako kao i nesvakidašnjim darom za pripovijedanje. Kako je vrijeme promicalo tako se Salomon Altarac sve manje osjećao došljakom, a sve više važnom karikom mahalskog života.Photo: Ako je stari Salomon Altarac za besanih ljetnih noći i osjećao nekakav neodređen žal za životom koji je ostavio iza sebe, njegovo najmlađe dijete, sin Jakob, život u novoj sredini živio je punim plućima i bez ostatka, jer nije poznavao svijet osim onog koji je bio omeđen mahalama i drvenim avlijskim ogradama njegovog djetinjstva. Jakob je bio baš kao i svako drugo dijete iz njegove mahale. Ljeti bi zajedno sa svojim školskim drugarima hodao koritom Kočeve, krao nedozrelo voće iz tuđih bašči, išao na Bosnu pecati ribe. U svakoj kući u mahali u koju bi ušao dobio bi jednaku krišku hljeba kao i dijete domaćina. Očevi i majke njegovih prijatelja odnosili su se prema njemu kao i prema svakom drugom djetetu iz mahale – s istom muškom strogošću i istom ženskom blagonaklonošću.Tek je u godinama svog srednjoškolskog naukovanja Jakob osjetio kako ipak nije isti kao i njegovi vršnjaci, ali uljuljkan pažnjom susretljivog komšijskog svijeta nije obraćao pažnju na sitne, gotovo nevidljive provokacije. Na času povijesti brkati profesor Stjepan Kralj nekako bi se uvijek kada bi prolazio pored njegove klupe sjetio imena raspetog kršćanskog Boga, ističući glasom upaljenim od strasti kako su muke Kristove bile smrtno snažne. Nije Jakob osjećao ljutnju čak ni onda kada bi kakav odviše revan polaznik katoličke vjeronauke na školskom hodniku pripomenuo, dovoljno glasno da ga svi čuju, kako su za sve svjetske probleme krivi „Židovi“, ili kada bi, vidjevši ga na ulici, kakav pijan radnik dobacio „Ćifute“.Možda je razlog Jakobove neosjetljivosti na sitne ljudske podlosti bio i taj što nikada nije bio previše religiozan i zato što se uvijek više osjećao kao mahalac s pretjerano izraženom sklonošću za čitanjem i sanjarenjem nego kao kakav strašljivi i bogobojazni Jevrej. Baš zato što je uvijek bio srdačan i dobrog raspoloženja, njegovo društvo voljeli su mnogi, ali Jakob je slobodno vrijeme najviše provodio s mahalskom klapicom muškarčića koje je volio kao rođenu braću.Po završetku srednjoškolskog naukovanja prihvatio je posao računovođe u jednoj maloj trgovačkoj kući i činilo se da mu je život skliznuo u onaj omamljujući kolosijek ugodne kolotečine. Ogromna je, stoga, bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste.  Photo: Onog dana kada mu je sredovječni uredski šef Josip Bilić hladnim glasom saopćio da se zbog unutrašnje reorganizacije preduzeća njegovo mjesto gasi Jakob Altarac nije bio zbunjen. Svog dojučerašnjeg šefa saslušao je bez riječi, trudeći se svojski da ne probudi u tom sujetnom čovječuljku kakvu dodatnu ljutnju svojim govorom ili pitanjem. Samo je na izlasku iz kancelarije drhtavim glasom prozborio tiho zbogom, znajući valjda kako više nikada neće vidjeti ni tu prostoriju ni tog omalenog čovjeka.Jakoba Altarca, njegovog oca Salomona Altarca, Jakobovu majku, dvije sestre i brata ubila su tri ustaška vojnika 23. juna 1941. godine u avliji njihove kuće. Prvo su naočigled supruge i djece ubili starog Salomona Altarca, koji se u smrtnom času bezuspješno pokušavao sjetiti riječi i melodija starih hasidskih molitvi. Zatim su ubili njegovu krotku ženu, koja čak ni dok su joj zabijali dugački puščani bajonet u vrat nije ispustila nijednog glasa. Četvero djece starog Salomona poredali su uz unutrašnju stranu avlijskog zida i strijeljali. Ispred avlije Altaraca, na ulici, u njihovoj mahali, sve vrijeme stražu je čuvala četa domobrana sastavljena od lokalnog zeničkog stanovništva.


Balkan Feta-Cream Cheese Pie (Burek sa Sirom)

Balkan Feta-Cream Cheese Pie (Burek sa Sirom)

Written by Barbara Rolek

Flaky burek goes great with a glass of cold kefir.
  • Total:60 mins
  • Prep:30 mins
  • Cook:30 mins
  • Yield:6 servings

Add a comment

Nutritional Guidelines (per serving)

 See Full Nutritional Guidelines(Nutrition information is calculated using an ingredient database and should be considered an estimate.)

Burek sa sirom is a Balkan savory pie made with flaky filo (also spelled “phyllo”) dough and, in this case, a combination of feta and cream cheeses.

It is popular among Bulgarians, Bosnians, Serbians, Croats, Turks and, of course, there are the famous triangle-shaped Greek spanakopitas.

There are myriad versions of burek some with cheese filling and some with meat filling. They can be round (as this one is) or coiled into horseshoe shapes or cigar shapes as well as those baked in a 13×9-inch pan.

A slice of burek goes great with a glass of cold kefir especially, some say, if you have a hangover.


  • 1 pound feta cheese (crumbled)
  • 8 ounces cream cheese (softened)
  • 2 large eggs (at room temperature, beaten)
  • 4 tablespoons fresh parsley (chopped)
  • 2 tablespoons fresh dill (chopped)
  • 1 (1-pound) package filo dough (thawed)
  • 1/2 cup/1 stick butter (melted)
  • 1/2 cup olive oil (good quality)

Steps to Make It

  1. Gather the ingredients.
  2. In a large bowl, mix together feta cheese and cream cheese until light and fluffy. Add eggs, parsley, and dill, mixing well. Set aside.
  3. Separate filo dough into two piles of 24 sheets. Cut filo dough sheets in half. You should have two piles of 48 leaves. Cover with parchment paper followed by a damp towel or plastic wrap so they don’t dry out.
  4. Heat oven to 375 F. In a small bowl, mix together melted butter and ​olive oil. Using a pastry brush, butter 6 (8-inch) round shallow pans.​
  5. Lay down 2 sheets of filo dough and brush with butter-oil mixture. Repeat with 2 more sheets of filo dough and butter-oil mixture. Spread 1/6 of the cheese mixture evenly on top and to the edges.
  6. Lay down 2 sheets of filo dough on top of the cheese mixture and brush with butter-oil mixture. Repeat with 2 more sheets. Tuck edges of filo down sides of pan to create a rounded edge. Brush generously with butter-oil mixture.
  7. Repeat for 5 remaining pies. Each pie will use 4 sheets on the bottom and 4 sheets on the top for a total of 8 sheets each.
  8. Bake 20 to 30 minutes or until golden brown.
  9. Serve warm or at room temperature.

Note: Bureks can be assembled and frozen unbaked. When ready to serve, bake directly from the freezer, increasing baking time by at least 15 minutes.

The Seven Cardinal Rules of Life

The Seven Cardinal Rules of Life

Published by Stephen Covey 

Spread positivity on:

1. Make Peace with Your Past so it does not spoil your present. Your past does not define your future – your actions and beliefs do. 2. What others think of you is none of your business. It is how much you value yourself and how important you think you are.

3. Time heals almost everything give time, time. The pain will be less hurting. Scars make us who we are, they explain our life and who we are, they challenge us and force us to be strong. 4. No one is the reason for your own happiness, except you yourself. Waste no time and effort searching for peace and contentment and joy in the world outside. 5. Don’t compare your life with others’ you have no idea what their journey is about. If we all threw our problems in a pile and saw everyone else’s, we would grab ours back as fast as we could.

6. Stop thinking too much it’s all right not to know all the answers. Sometimes there is no answer, not going to be an answer, never has been an answer. That’s the answer! Just accept it, move on. Next! ——————————————————————————————————- 7. Smile you don’t own all the problems in the world. A smile can brighten the darkest day and make life more beautiful. It is a potential curve to turn a life around and set everything straight.

Kako odmah prepoznati autora nekih od najpoznatijih djela:

Ako svi imaju ogromna dupeta to je Rubens


Ako svi muškarci izgledaju kao ne baš lijepe žene kovrdžave kose, to je Karavađo


Ako svima nešto ozbiljno fali to je Pikaso


Ako sve izgleda kao da ste probali otrovne gljive, to je Dali


Ako svi izgledaju kao Vladimir Putin to je Van Ajk


Ako na slici ima milijarda sitnih detalja to je Boš


Ako svi izgledaju kao hobiti osvetljeni svijećom to je Rembrant


Ako su svi lijepi, goli i zgodni to je Mikelanđelo


Ako vidite balerinu to je Dega


Ako su kontrast i oštrina pojačani do maksimuma to je El Greko


Ako su svuda djevojke sa jednom obrvom to je Frida


Ako vidite mrlju to je Mone


Ako vidite mrlju i sretne ljude na pikniku to je Renoar


Ako vidite mrlju i nesretne ljude na pikniku to je Mane


Ako vidite epske scene poput onih iz Gospodara prstenova i žene kovrdžave kose to je Da Vinči


Ako su tu Excell tabele obojene u crvenu i plavu to je Mondrian


ratni zlocinac, krvnik i najveci hrvatski izdajnik

Ante Pavelić

Miljenko Hajdarović Ante PavelicNDHustase

Ante Pavelić je tijekom svog života bio obrazovanjem odvjetnik, interesom političar pravaš, a najviše je upamćen kao poglavnik nacističke Nezavisne Države Hrvatske. Danas, skoro 50 godina nakon njegove smrti, neki ga ljudi u zabludi nazivaju hrvatskim velikanom. Povijesna istina je puno objektivnija i osobu koja je odgovorna za smrt stotina tisuća ljudi možemo zvati samo ratni zločinac.

Mladost i politički počeci

Ante Pavelić je rođen 14. srpnja 1889. godine (iste godine kao npr. Otto Frank – otac Anne Frank) u hercegovačkom mjestu Bradina. Nakon mature 1910. godine upisao je Pravni fakultet, koji je i završio 1914. godine. Sljedeće godine stjeće i doktorat prava. Tijekom Prvog svjetskog rata postaje član Hrvatske stranke prava i postepeno se penje u unutarstranačkoj ljestvici. Kao odvjetnički pripravnik radi kod Aleksandra Horvata, koji je od 1916. bio i predsjednik HSP-a. 1918. godina je vrlo značajna u njegovu životu jer te godine počinje raditi kao samostalni odvjetnik, ženi se Marom Lovrenčević i ulazi u vodstvo HSP-a. 1922. godine postaje zagrebački gradski zastupnik. Prvi značajniji politički nastup ima 1927. kada se kao izabrani zastupnik Hrvatskog bloka (1) u zagrebačkoj Oblasnoj skupštini zalaže da se okupe svi zastupnici hrvatskih zemlja kako bi poradili na uspostavi hrvatske neovisnosti. (Goldstein, 2003., 248) Valja istaknuti da je do tada njegovo djelovanje bilo u okviru legalnih političkih akcija. HSP je do ulaska Stjepana Radića u vladu i njegova prihvaćanja Vidovdanskog ustava bio na margini hrvatskih političkih zbivanja, a tek mu je 1927. počela rasti popularnost. Te je godine Pavelić stekao kontakte u makedonskoj revolucionarnoj organizaciji (VMRO) i počeo povezivanje sa talijanskim i mađarskim političarima.

Pavelić 1927. godine
Pavelić 1927. godine

Nakon atentata u Narodnoj skupštini kralj Aleksandar je uzeo kontrolu u svoje ruke i proglasio diktaturu 1929. godine. Kralj je zabranio djelovanje svim strankama sa nacionalnim, vjerskim ili regionalnim obilježjima. Mnogi su protivnici kralja Aleksandra napustili zemlju, a među njima i više pripadnika HSP-a.

UHRO – Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija

Pavelić je u siječnju 1929. napustio Kraljevinu Jugoslaviju i započeo svoj prvi višegodišnji egzil. U Beču se povezao sa Ivanom Perčevićem i drugim bivšim časnicima carske vojske. (2) U kontaktima sa drugim nezadovoljnicima stanjem u Jugoslaviji Pavelić je po uzoru na makedonski VMRO krenuo u organizaciju slične hrvatske organizacije. Osnovna ideja UHRO (Ustaša – hrvatska revolulcionarna organiziacija) bila je stvaranje neovisne i samostalne hrvatske države izvan Kraljevine Jugoslavije svim raspoloživim sredstvima. (3) Vlada u Beogradu je dobro znala njegove pokrete i već je iste godine u odsutnosti osuđen na smrt, a diplomatskim mjerama su potaknuli austrijsku vladu neka ga potjeraju što dalje od granica Jugoslavije. Pavelić je tada zaštitu pronašao među jugoslavenskim neprijateljima i otišao u Italiju. Italija je u mnogočemu imala ambicije što više oslabiti Jugoslaviju i zato je pružila zaštitu teroristima. Tu se povezao sa tadašnjim državnim podtajnikom za informiranjem grofom Cianom (kasnije ministar vanjskih poslova). Od 1930. ustaška organizacija je na raspolaganju imala tri farme u Anconi, Bresci i Piacenzi. Utočište ustašama pružali su i Mađari koji su također na svaki način željeli slabu Jugoslaviju.

Važno je napomenuti da tijekom tridesetih godina XX. stoljeća ustaška organizacija nema veze sa nacistima, koje općenito hrvatska država nije zanimala. Nacistima je Kraljevina Jugoslavija izgledala kao potencijalni saveznik u skorom ratu. Čak je krajem 1933. ustašama onemogućeno djelovanje u Njemačkoj.
Političko glasilo UHRO-a je “Ustaša – vijesnik hrvatskih revolucionaraca” u kojem Pavelić i suradnici objavljuju ideje i 1933. “Načela ustaškog pokreta”. U Načelima je definirana buduća samostalna hrvatska država koja bi se trebala prostirati na svim hrvatskim povijesnim prostorima gdje su živjeli Hrvati. Već je tada njihva politika otvoreno protusrpska.

Važnu ulogu u potpori UHRO ima organizacija Hrvatski domobran koja je počela djelovati sredinom 1931. godine. Ta je organizacija sa najvećim centrima u Južnoj Americi financijski i propagandno pomagala djelovanje Pavelića i njegovih pristaša.

Nakon neuspješnog “velebitskog ustanka” u jesen 1932. godine najveći prijeratni uspjeh Pavelićevih ustaša je organizacija atentata na kralja Aleksandra, kojeg je Makedonac Vlada Černozemski ubio u listopadu 1934. godine. Sve europske države su bile zgrožene atentatom i pripadnici VMRO-a i ustaše su bili proganjani. Mađarska je zatvorila ustašku farmu kod Janka Puszte, kao i Talijani na svom području. Pavelić i Kvaternik su pritvoreni, ali nisu izručeni Jugoslaviji. U Italiji je tada bilo oko 600 ustaša, dok se njihov broj do 1938. smanjio na oko 300. Ukupan broj ustaša do 1941. godine mogao se kretati do blizu 2.000. (Goldstein, 2003., 258) Pavelić je uspio u barem jednom naumu – pozornost javnosti se barem nakratko usmjerila na Hrvate i njihov položaj u Jugoslaviji.

Ante Pavelić je u međuratnom razdoblju, prema vlastitom kasnijem priznanju, izmislio ustaški poklik “Za dom spremni!”

Pavelić kao Poglavnik NDH
Pavelić kao Poglavnik NDH

Nakon napada na Jugoslaviju u travnju 1941. godine Hitler je na tom području želio formirati savezničku hrvatsku državu. Za vođe te države je predvidio Vladka Mačeka kao najutjecajnijeg hrvatskog političara i kao predsjednika najveće stranke u Hrvatskoj. No, budući da Maček takvu funkciju nije želio kao drugi izbor se pojavio Pavelić. Pavelića je kao svog kandidata predložio Mussolini vjerujući da će ga lakše kontrolirati jer ga je ovaj desetak godina štitio. Slavko Kvaternik je u vrijeme kada je njemačka vojska ulazila u Zagreb 10. travnja 1941. proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku i Pavelića za poglavnika. Pavelić je 13. travnja stigao u Karlovac doputovavši iz Italije.

»Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika dra Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inostranstvu: odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg Sina uskrsne i naša nezavisna Hrvatska Država. Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto, gdje se sada nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.«

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske nije mogao djelovati nezavisno jer je tijekom cijele vladavine do svibnja 1945. godine zavisio od svojih talijanski i njemačkih zaštitnika.(4) Već u svibnju 1941. potpisao je Rimske ugovore kojima su Talijani dobili znatne teritorije na našoj obali.(5) Tijekom postojanja NDH Talijani i Nijemci su materijalno iskorištavali zemlju (odvozili su poljoprivredne proizvode, drvo, rude i dr.). NDH je morala plaćati uzdržavanje talijanske i njemačke vojske na svom teritoriju, a preko 100.000 radnika iz Hrvatske je upućeno na rad u Njemačku. Pavelić je vladao kao hrvatski diktator – sve su stranke osim ustaške zabranjenje, uvedeni su rasni zakoni po uzoru na njemačke, otvoreni su radni i koncentracijski logori za političke neistomišljenike i nepodobne. NDH je pristupila Trojnom paktu i hrvatske postrojbe su sudjelovale u djelovanjima nacističke koalicije. Članice Trojnog pakta su priznale postojanje NDH dok su ostale države slobodnog svijeta ignorirale postojanje još jedne Hitlerove marionetske državice. Uz progon Židova, Roma i neistomišljenika ustaška organizacija je vršila progon i nasilno pokrštavnje Srba. Na području NDH je djelovalo nekoliko logora smrti od kojih su najpoznatiji Stara Gradiška i Jasenovac u kojima su ubijani (ručno zaklani) muškarci, žene i djeca. U tim je logorima stradalo i mnogo Hrvata antifašista. (6)

Pavelić kod Hitlera 1941. godine
Pavelić kod Hitlera 1941. godine

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine Pavelić se našao u još težem položaju jer je morao angažirati više vojnih jedinica za borbu protiv partizana i moliti Hitlera za pomoć. Kod ustaša se sve više bilježio porast prebjega koji su ustaško znakovlje mijenjali za partizansku petokraku. Pavelić je ostao vjeran Hitleru i prilikom pokušaja ministara Lorkovića i Vokića da NDH promijeni stranu. Ostao je nacistički saveznik čak i nakon Hitlerova samoubojstva, ali je 6. svibnja 1945. kukavički napustio Zagreb i pobjegao u inozemstvo.

Partizanski plakat koji dobro ilustrira snagu ustaša
Partizanski plakat koji dobro ilustrira snagu ustaša


Nakon neuspješne avanture zvane NDH Pavelić je ostatak života proveo skrivajući se u inozemstvu. U Argentini 1956. zajedno sa još nekoliko bivših ustaša osniva Hrvatski oslobodilački pokret sa ciljem pokretanja teroristički akcija u Jugoslaviji i dizanje pobune u Hrvatskoj. HOP-u se pripisuje neuspješna “Akcija 10. travanj” u kojoj su ustaški teroristi pokušali podići narodni ustanak u Hrvatskoj. Agent UDB-e je 1957. teže ranio Pavelića koji preko Čilea bježi u Francovu Španjolsku. Tu od posljedica atentata umire 28. prosinca 1959. godine.


  1. Hrvatski blok čine Hrvatska stranka prava i Hrvatska federalistička seljačka stranka Ante Trumbića (do 1926. djelovali pod nazivom Hrvatska zajednica).
  2. Percević je vodio autonomistički pokret “Željezni krug”.
  3. Početak djelovanja UHRO je prva polovica 1930. godine.
  4. NDH je dogovorno podijeljena na dvije interesne zone utjecaja.
  5. Talijani su dobili dalmatinsku obalu od Zadra do Omiša, sve otoke osim Brača, Hvara i Paga te veliki dio Gorskog Kotara. NDH je Mađarskoj predala Međimurje.
  6. Točan broj žrtava logora je teško utvrditi, ali npr. trenutna potvrđena brojka ubijenih u Jasenovcu se kreće preko 80.000 ljudi.

kajkavian language

Kajkavian, Part 1

The first thing that one notices when listening to a typical Kajkavian speech is that it sounds different. Kajkavian is spoken in the north of Croatia, around Zagreb and in a broad diamond-shaped area between borders with Slovenia and Hungary.

Kajkavian is its various forms (there are no sharp borders when going from Kajkavian stops to Slovene or Čakavian) is spoken by some 800000 persons, or even 1.2 million — there are no precise counts — but the number is similar or greater to the whole population of Dalmatia! However, if you turn on any Croatian radio station, it’s very unlikely that you will hear anything Kajkavian. It’s even not easy to find songs on YouTube™.

However, there are some great songs, and Suza za zagorske brege is one of greatest Croatian songs, and some verses in it are without a doubt the saddest.

V jutro dišeče gda bregi su spali
A mesec još zajti ni štel
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
I pinklec na pleča sem del

Stara je mati išla za menom
Nemo vu zemlu gledeč

Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč
Preveč smo toga povedat si šteli
A se smo pozabili več

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
Vu suzah najemput sem bil
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
Z rukami lice sem skril

Sud oko mene su disale rože
I bil je rascveteni maj

A ja nis ni jemput pogledal za sobom
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj

(Ana Bešenić)
“On a scented morning, while the hills were sleeping
and the Moon was reluctant to set
I silently opened the rickety gate
and put a small load on my back

My old mother followed me
silently looking down

She couldn’t know what I was pondering in my soul
And why I didn’t utter a word since yesterday
There was too much to say to each other,
And we have forgotten it all.

When we passed the last house
I was suddenly in tears
So that my old mother couldn’t see it
I hid my face with hands

All around me, the scent of roses
And the May was blossoming

And I didn’t once look behind me
Too sorrowful to say goodbye to my homeland
I only promised to the dear hills,
That I will come back”

(based on the translation by Mojast, YouTube)