Zlo jucer i danas


Kriminal, korupcija, nasilje, to je prava slika pripadnika Zločinačke organizacije HDZ-a jer su vjerojatno oko 95% počinjenih nedjela u zemlji počinili upravo oni!

Jedna od jako zanimljivih stvari u Hrvatskoj jest ta da se premijer RH i predsjednik Zločinačke organizacije HDZ-a, Andrej Plenković svim silama trudi uvjeriti sve nas kako ta stranka nije baš takva kakva jest i kakvom je svi mi doživljavamo i zovemo te tvrdi kako neće dozvoliti da se o stranci i Vladi RH govori kao o kriminalnoj i korupcijom ukaljanoj skupini, a s druge strane događaji u zemlji gotovo ga svakodnevno u tome demantiraju.
U vjerojatno 95% slučajeva razno – raznih kriminalnih radnji u Hrvatskoj u pravilu se radi upravo o članovima spomenute organizacije i stranke te je samim tim posve logično da ih nazivamo baš tako, Zločinačkom organizacijom.
Svemu tome treba dodati i nasilno ponašanje istih kojemu također svjedočimo gotovo svakodnevno, od onog verbalnog, pa sve to onog fizičkog kojemu smo svjedoci i sada u slučaju Damira Škare koji je osumnjičen za silovanje jedne od svojih uposlenica i suradnica.
Dakle, vrlo je teško govoriti ono što govori i u što nas nastoji uvjeriti Plenković kada vas svakodnevna zbivanja konstantno demantiraju, teško je čak i umanjiti štetu koju sva ta zbivanja nanose zemlji, građanima i pojedincima jer sve to se jednostavno više ne može gurnuti pod tepih, okrenuti glavu na drugu stranu ili je zabiti u pijesak i praviti se da se ništa nije dogodilo jer, jest, dogodilo se i događa se i dalje, a prestati će tek onoga trena kada građani ove zemlje shvate da ZLO koje nam donosi Plenković i Zločinačka organizacija HDZ neće prestati dok ne bude uništeno.
Uništiti ga mogu samo i isključivo građani ove zemlje, na izborima, birajući one političke opcije koje su spremne i voljne uhvatiti se u koštac sa svim oblicima kriminala, pa tako i korupcijom te svakim oblikom nasilja u zemlji.

Kad laz postane dio zivota

Apsolutno nije istina kako neki kazu da HDZ nije jedini krivac za sve sto je negativno u Hrvatskoj…Naravno da je HDZ kriv. Jer tko ima ekskluzivnu vlast u svojim rukama?Tko donosi zakone koji pogoduju lopovluku i pljacki HDZ-a? Tu svakako treba naglasiti svestranu pomoc klerofasistickih organizacija na celu sa katolickom crkvom.A to nije zanemarivo.Ne smije se zaboraviti ni bezrezervna podrska dvojnih drzavljana, takozvane “dijaspore” koja za svoju podrsku obilato prima novcane donacije vladajuce stranke.I dok se po dijaspori grade i obnavljaju katolicke crkve,sportski objekti na racun Hrvata koji zive u Hrvatskoj, Hrvatska i dalje ostaje bez bolnica, djecjih vrtica.Pogledajte samo Zagreb (najveci grad “dijaspore)

I dok Hrvatska grca u ne brojenim problemima, ZNA SE stranka manipulacijama , kumstvom,arogancijom , lazima, neiskrenoscu, izvrtanjem povijesti ne samo Drugog svjetskog rata nego i takozvanog Domovinskog rata,grcevito brani svoje privilegije, vlast i svoje “domoljublje”.Gledajuci HDZ kako sistematski unistava Hrvatsku i sve sto je stvarno patriotsko, moralno i napredno, covjek se pita,sta je ostalo od Hrvatske koja je stvarana od 1945 pa do Domovinskog rata.( Grijeh je reci Gradjanskog rata) HDZ-ov kvazi-patriotizam nije ono sto je usmjerilo Hrvatsku na putu u demokraciju.Jer pravi patriotizam odbacuje rasizam, nacionalnu mrznju, nejednakost, korupciju i nemoral.Ali ne i HDZ. Kronicnim lazima, potkopavanjem demokracije, tolerancijom i promocijom ustastva vladajuca stranka dokazuje da joj nije stalo do Hrvatske. I zato laznim obecanjima HDZ prodaje muda pod bubrege naivnim Hrvatima…

Svecenici u partizanskom pokretu Jugoslavije

UZ SEDAMDESETOGODISNJICU –
      POBJEDE NAD FASIZMOM !…

..
Ima mnogo neistina kojima smo obasipani u posljednjih dvadesetak godina , a jedna od njih je i ona koja govori o tome da svecenika , i drugih vjerskih zvanicnika , nije bilo na antifasistickoj strani – i uz partizanski pokret u Jugoslavije …A bilo je . I to mnogo !

I svecenika , i hodza , i rabina ! Za rabine i pravoslavne popove nije cudo , ali za katolicke svecenike i hodze jest , jer su njihove vrhuske cesto bile na “drugoj stani” – i nije se bilo lako i bezopasno odluciti za Narodno oslobodilacku borbu !…Tema je nova , ali nisam siguran da je danas –  i  p r i h v a t l j i v a !….
.

.Ovo je potsjecanje na neke od njih . Na katolicke i pravoslavne svecenike , te na imame i rabine . Da ih pomenemo mi , kad vec nece oni koji su duzni da ih pominju , bar na bogosluzenjima . Naprimjer  jeste li kad culi da je neko slavio misu za : fra Damnjana Rozica ,
Biskupa mostarskog fra Alojzija Misica , fra Zlatka Sivrica iz Medjugorja… fra Serafima Dodiga , fra Vida Culjka , fra Voju Mikulica – eto , da navedem samo neke iz naseg okruzenja ?…Ako ste vijernici , da li ste nekada culi da su za ove svecenike celebrirane mise ?!…Ili , da im je neko “ platio misu” …Ako jeste , zanimljivo bi bilo cuti  svecenikovu – p r i d i k u !
Takva su nam vremena dosla .
.

Da pocnemo sa Papa Franjom . On je u mnogocemu « okrenuo plocu » . Da li ga vijernici slijede – ostaje da se vidi . Bez velikih rijeci , fotografija  koju donosimo – govori vise od svakog teksta !
Jer ,  nesto od svega su uradili i Franjini prethodnici . Pap
e .

papicahodza

BISKUP U PARTIZANIMA
Vjerski velikodostojnici koji su bili na strani antifasizma , mogu da se , uglavnom ,  svrstaju u  nekoliko kategorija : 
.
1.    Oni koji su saradjivali sa NOB i borili se protiv zla fasizma na tih i nenametljiv nacin , radeci svakodnevne poslove u svojim vjerskim zajednicama …
 
Takav je bio i imam Husko MILJKOVIC
     jedan od vodja ustanka protiv NDH u Krajini …A imama SMAILA BILJUBASICA iz Krajine , uhapsili su nacisti sa zvijezdom petokrakom na ahmediji , proveli ga kroz selo – i streljali !…To je impresivna slika
.

don niko lukovic

.
.

2.
U drugu grupu spadaju oni koji su presli u Partizane i bili borci , kao i drugi . Takav je bio i biskup zagrebacki dr. Svetozar Rittig , iz Crkve svetog Marka u Zagrebu . Kasnije i ministar u prvoj poslijeratnoj vladi Narodne republike Hrvatske .
.
3.
U trecu grupu bi spadali  oni koji su pohapseni i odvedeni u logore i tamo stradali , ili – ako su imali srecu – ostali zivi ,  jer su ih Saveznici oslobodili !
.
Jedan od njih je bio i don Zivan Bezic , iz Solte  – pisac i knjige 
«U SJENI  KREMATORIJA” ! Ta knjiga je puna podataka o svecenicima u Logoru DAHAO , koji je bio koncentracioni logor
u koga su bili sakupljeni svi vjerski velikodostojnici iz svih logora.  Tu je , don Zivan Bezic upoznao i dosta nasih svecenika .
.
 Mucenik iz nacistickih logora , don ZIVAN BEZIC – bio je
cak tri puta samo u MATHAUSENU , a onda premjesten u DAHAO , gdje je ostao do kraja rata . Poslije rata je obnasao svoje vjerske duznosti kao uzoran svecenik … Ostao je ziv i
hadzi Mehmed ef. Mujkic , koji je bio i vijecnik AVNOJa !

4.
Na kraju , postoje i oni koji su zbog svoje antifasisticke djelatnosti… otkriveni i streljani . Takvih nije bilo malo .
U ovu grupu spada i pomenuti imam – Smail Buljubasic .
Da li o njima neko vodi statistiku , ili takvih slucajeva nije bilo?
A zasluzuju da ih bar pomenemo za sedamdesetogodisnjicu pobjede nad fasizmom .

.
                          BISKUP Dr. SVETOZAR RITTIG
Navescemo samo jedan tipican  primjer , nasumice izabran , jer nije obican svecenik nego – biskup ! I to – iz Zagreba !…Ali , najbolje je da on sam govori o tome . Uz jos neke nase napomene o njemu .

 Bio je  apostolski protonotar , poznati historicar slavenskog bogosluzja , i  poznati zupnik Crkve svetog Marka u Zagrebu 
 biskup – monsinjor Dr. Svetozar Rittig ! On je , ujedno ,  bio 
i najznacajnija licnost medju katolickim svecenicima koji su ucevstvovali u NOBu . A njih nije bio mali broj …O tome su i knjige napisane . Ali su – zaboravljene . Nazalost !

Dr.-Svetozar-Rittig1

Navest cemo i dio  govora koga je monsinjor Dr. Svetozar RITTIG
odrzao na  jednom zasjedanju , poslije oslobodjenja od fasizma …
Samo da dodam :
.
Bio je jedno vrijeme i sekretar znamenitog biskupa Strosmajera .
Zalagao se za zajednstvo juznih Slavena i tome je ostao vijeran do kraja zivota !…Uz pomoc velikog Mestrovica , umjetnicki je obogatio i Crkvu Svetog Marka u Zagrebu ! Oko njega su se okupljali i svi znacajniji umjetnici jednog vremena . Bio je i partizanski borac .
.
Poslije rata , bio je i vijecnik ZAVNOH- a , na kome je odrzao i svoj poznati govor , iz koga izdvajamo nekoliko misli .
.
–    “ Nikada nije bilo ni jednog hrvatskog sabora , ni jedne narodne skupstine koja je bila ovako slozna , kao sto je ova , i ovako poztvovana kao vasa . U nasim saborima i nasim skupstinama , vazda su stranke i partije nastojale vise na svojim partijskim , nego na zajednickim i narodim interesima . Ovu prednost narocito vam priznajem , dragi komunisti !..Zato je cio narod pristao uz Vas” !…

.
–    “ Vi ste uspostvili i uskrsnuli bratsvo izmedju hrvatskog i srpskog naroda…..Poznat vam je i nas veliki hrvatski biskup STROSMAJER , koji nas je ucio slozi i ljubavi hrvatskog i srpskog naroda”….itd… ( Dug pljesak poslanika ) .
–           ( “Vjesnik”  JNOF , broj 28 od 20/11. 1.945. )

–    …..

josip

–    U prvoj Vladi Narodne republike Hrvatske , biskup Dr. Ritig je bio ministar i predsjednik vjerke komisije . Postavlja se pitanje  – ima li on danas u Zagrebu ulicu , koja nosi njegovo ime ?… Ako nema – zasto nema ?!


              SVECENICI U NACISTICKIM LOGORIMA
.
U toku drugog svjestkog rata ( 1.941 – 1.945. ) , pohapseno je mnogo svecenika i sprovedeno u nacisticke logore , a i u logore na nasim prostorima . Taktika je bila da ustase , ili cetnici – vijerne sluge svoga gospodara Hitlera , denuciraju neke svecenike kod nacista ,
poslije cega su uslijedila hapsenja . Interesantno je napomenuti da su pohapseni svecenici isljedjivani na nasim prostorima , uz pomoc
« svjedoka » – domacih nacistickih slugu , a onda odvodjeni u logore po Njemackoj . Prevodioci na tim isljedjenjima bili su , uglavnom , folksdojseri sa nasih prostora . Tamo , u tim nacistickim logorima , naslo se par hiljada svecenika , pa i sa podrucja naseg balkanskog slavenskog svijeta , ukljucujuci i Hrvate iz Gradisca . Da istaknemo   jednog od – tada najpoznatijih mucenika u nacistickim logorima .

.
.
                                 NJEGOVA SVETOST – 
                 PATRIJARH  SRPSKI  GAVRILO  DOZIC !
.
Kad su nacisti okupirali Srbiju , nagovarali su patrijarha Dozica da saradjuje sa Njemcima . On je to kategoricki odbio . Njemci su onda slali nekoliko puta , kao svog izaslanika , i generala NEDICA – koji je slat u manastir « Vojlovica » u Banatu , gdje se skrivao Patrijarh , ali ni Nedicevo posredovanje nije uspjelo – patrijarh je bio jasan :   « Nacisti i njihovi istomisljenici u Srbiji – najveci su neprijatelji srspkog naroda » !…Zato se poceo i skrivati na raznim adresama .
.
A onda je uslijedila odluka : uhapsiti Patrijarha i odvesti ga u zloglasni njemacki logor DAHAO . To je bila odluka Nacista .
.
( Odvodjen je i u Sarajevo na isljedjenje , vise da ga ponize – jer je Patrijarh nesto ranije posjetio Sarajevo , gdje su ga srdacno docekali svi stanovnici grada . On ni u Sarajevu nije promijenio misljenje .)
.
Patrijarh se skrivao i u poznatom manastiru ZAOSTROG , ali su ga i tamo nasli . Uhapsen je , isljedjivan i poslat u Dahao , u transportu za stoku . Smjestili su ga u logor DAHAO , u kome su bili smjestani najveci Hitlerovi protivnici . Patrijarh je tamo zatekao samo « ljude –  kosture » !…Tamo su mu dozvolili da nosi svoju mantiju , ali su naredili – ako pogine od bombardovanja , ili umre od bolesti od koje je vec bolovao – da ga odmah tu i pokopaju , zajedno sa mantijom
.
.

Патриарх Сербский Гавриил V

                           DAHAO – LOGOR ZA SVECENIKE !
Tvrdi stav Patrijarha i drugih svecenika , nagnali su naciste da malo « umeksaju »odnos  prema njima u Dahau . Dozvolili su im da mogu pisati sta god zele , ali da to ne smiju pokazivati nikome , niti citati i    razmjenjivati medjusobno . Tako je srpski patrijarh Gavrilo Dozic , poceo pisati svoje cuvene MEMOARE – u logoru DAHAO .

.
Istine radi , da bi i sve druge svecenike bolje kontrolisali , povukli su ih iz svih njemackih koncentracionih logorai smjestili  u DAHAO , kao u neku vrstu « svecenickog koncentacionog logora »  . Dozvolili su im da mogu praviti i male kapelice za molitvu . To je bila fasada za razne kontrole « Crvenog kriza« , koje su povremeno navracale u logor. Tako je iz MATHAUSENA dosao u Dahao – i don ZIVAN BEZIC , katolicki svecenik  sa otoka Solte . 
.
Odmah se upoznao sa bolesnim Patrijarhom Dozicem , koji ga je zainteresirao da pocne pisati dnevnik iz logora , sto je i prihvatio . 
Tako je nastala Beziceva knjiga  « U SJENI KREMATORIJA » ! 
.
PS.
Oslobodili su ih Amerikanci 8. Maja 1.945. , a obojica su vec
imali rukopise knjiga koje su napisali : Patrijarh Dozic svoje cuvene MEMOARE , a don Zivan Bezic dnevnik – » U sjeni krematorija » !

.
Ne treba zaboraviti ni to da je Hitler htio da formira « Njemacko krscanstvo » , ciji clanovi bi bili samo Njemci , pa je zato podrzao ideju da se svi svecenici premjeste iz drugih logora u DAHAO , jer je vjerovao da mu neki mogu biti od koristi u formiranju nove vjere .
Hitler je vjerovao da ce neki od svecenika prici i « njemackoj crkvi »

.
                             IZASLANIK ZA PATRIJARHA
Patrijarh se u logoru dodatno tesko razbolio , pa je drzava dozvolila srpskoj pravoslavnoj crkvi da posalje nekoga u Dahao u posjetu Patrijarhu .

.
Istine radi , nacisti iz logora DAHAO su trazili nekoga ko je blizak a Patrijarhu da se bavi s njim .. . Drzava Jugoslavija je to dozvolila .
.
Srpska pravoslavna crkva je odredila Dusana Dozica , sefa kabineta njegove svetosti srpskog patrijarha Gavrila Dozica da ode u Dahao i posjeti Patrijarha , ali je Dr. Dusan Dozic bio jako bolestan i onda je poslat sekretar patrijarhov MITAR DZAKOVIC , koji je iz Beograda otputovao u Dahao . U medjuvremenu su Amerikanci oslobodili zatocenike  logora Dahao , 8 . Maja 1.945. – i Mitar Dzakovic se sa Patrijarhom – susreo u Becu . 
.
Tu mu je Patrijarh predao rukopis svojih MEMOARA da ih izda u emigraciji .Tako je Mitar Dzakovic ostao u emigraciji – jer je jedino tako mogao dobiti papire , a Patrijarh se vratio u Jugoslaviju

.
U bolnici ga je dva puta posjetio i Tito . Dzakovic se doselio u Paris .
Tu su izdati MEMOARI PATRIJARHA GAVRILA 1.974. Kasnije se Mitar Dzakovic vratio u Beograd da MEMOARE objavi i u Beogradu , ali su to uradili drugi – ne pitajuci za autorska prava …

I Mitar Dzakovic je umro u Beogradu !…
To bi bila kratka prica o Patrijarhu srpskom Gavrilu Dozicu , jednom od mucenika logora DAHAO
.
.

manastir-beocin-beocin2 51c3107b986cc

  -USPOMENE IZ MANASTIRA BEOCIN NA FRUSKOJ GORI –
.
Patrijarh je umro u Beogradu 1.946. , od posljedica logora . Dusan Dozic , sef njegovog kabineta , smjestio se u zenski manastir BEOCIN na Fruskoj gori , a bolesnog ga je njegovala igumanija EKATARINA . Tu je i umro , a monahinja – igumanija Ekatarina , je jos ziva – i staracke dane provodi u manastiru Beocin ! …

.
.

PS. Od pomenutih lisnosti , licno sam poznavao : Mitra Dzakovica , zatim Dr. Dusana Dozica , koga sam posjetio tri puta u manastiru Beocin , kao i Ekatarinu Dozic , koja je mene i bolesnog Dr. Dozica
posluzivala – posljednji put kad sam tamo bio prije cetrdesetak godina !… Samnom je tada bio i Velja Jankovic , poslovni covjek iz Beograda . On i danas zivi  u Beogradu .
.
PS:
Patrijarha Gavrila Dozica malo ko danas i pominje u Srbiji !…
Sta mislite zasto ?… Draza Mihailovic je , valjda , vazniji !…
Bar zasada .
.
    KNJIGA PATERA ZIVANA BEZICA –
“ U SJENI KREMATORIJA” – uspomena jednog logorasa !
.
To je knjiga puna podataka o zivotu logorasa , o svecenicima u logorima , posebno u logoru DAHAO . Poimenicno se pominje mnogo svecenika i sa nasih prostora , kojih je bilo oko 160 .
To je misljenje don Zivana Bezica , koji o tome svjedoci u knjizi.
.
Medjutim , treba razumjeti da su mnogi svecenici krili da su duhovnici , jer su onda bili dodatno muceni i isljedjivani . Tako da se misli da je u nacistickim , i inim logorima , bilo oko dvjesto svecenika sa nasih prostora , racunajuci i Gradiscanske Hrvate .

                             ISPOVIJED NA ULICI
Interesantno je napomenuti da je don  Zivan Bezic bio isljedjivan u Posusju , i tako spreman za nacisticki logor , a ima i jedna interesantna pojedinost koju Bezic potcrtava : naime , u zatvoru nije mogao biti ispovijedjen , pa se to desilo na putu izmedju jednog i drugog mjesta isledjenja – u Posusju , zapadna Hercegovina .  Na ulici u Posusju , otac  fra CIRIL UJEVIC se nasao « oci u oci » sa Zivanom Bezicem i onima koji su ga sprovodili na isljedjenje !
Fratar je zastao za trenutak .
.
Bezic kaze : « KAKO SE NISAM MOGAO ISPOVIJEDITI – DAO MI JE NASRED ULICE SVOJE ODRIJESENJE » ! ( str. 11 )
.
Tako je dospio u nacisticki logor Mauthausen , u kome je bilo dosta i djece . Interesantno je napomenuti da isljednici iz Posusja nisu ni vjerovali da je Bezic svecenik , pa su pozvali dva Franjevca da ga ispitaju – da li « partizan Bezic » –  zna misu na latinskom !…Oni su potvrdili : DA !

.

.
                     DON ZIVAN BEZIC SA SLOVENCIMA
.
Interesantno je napomenuti da su svecenici bili rasporedjeni po nacionalnosti , i u odvojenim barakama . Don Bezic se nasao u blizini slovenackih svecenika , i svecenika – Gradiscanskih  
Hrvata , o kojima je vodio zabiljeske . Evo samo nekih imena iz knjige :
.
« Pri kraju 1.944. god. U Dachau su dovedena jos dva hrvatska svecenika . Jedan od njih je Andjelko Buratovic , iz Vrbanja na 
Hvaru , treceredac – a u mojoj baraci se nalazi i Nevesinj Novak –
Iz Medjimurja » !…
.
« Tu su i Janko Bele , lazarit , Henrik Gorcan iz Slav. Bistrice , svecenik Anton Orosel , Felix Otpecan  zupnik u Dobrini , Anton
Piscenek , zupnik – Pax Ledinek , Verhnjak Jozef i Alojz Nadrag , zupnici u Koruskoj »…itd. Itd.
.
Bezic nabraja i preko dvadeset srpskih paroha .
Sve u svemu , samo u logoru DAHAO bilo je vise od 150 svecenika sa nasih prostora , koji su ostali u sjecanju don Zivana
Bezica, plus oni koji su istrajali u tome da ne kazu da su svecenici.  Medju takvim  je bilo najvise pravoslavnih svecenika ,
jer su Srbi bili gotovo izjednaceni sa Jevrejima . U logorima se nasao i poneki Rabin , ( koji je uspio da se prikrije da je Rabin)  -jer su njih Nacisti streljali – odmah pri hapsenju !

.
.
               OSLOBODJENJE KAO ZAKLJUCAK
Don Zivan Bezic vrlo zivo prica o tome kako su ih Amerikaznci oslobodili i , na svojim kamionima , uputili prema Domovini .
Evo kraja Bezicevog Dnevnika :

.
Po podacima koje iznosi u knjizi , otac BEZIC navodi :
« U logor je pristiglo preko 200.000 robijasa , izginulo je u logoru –pored ostalih – 32.180 Rusa , 30.203 Poljaka , 12.923 Madjara , 8.203 Francuza….
.
Ukupno ju stradalo 122.767 ljudi – sto su logorske statistike .
 Sa nasih prostora , tu je ostavilo kosti 12.890 logorasa , medju kojima i dosta svecenika . ( str. 41. )
Bezicev logorski broj je bio 39.962 .
.
.
                                   STRELJANJE STRAZARA
. 8. Maja 1.945. Amerikanci su se « prikrali » logoru DAHAO i – poubijali sve nacisticke strazare . Don Zivan Bezic je upitao , kasnije 
Americkog pukovnika : « Zasto ste juce , onako naprecac , pobili sve 
nase strazare » ? Pukovnik je odgovorio :

.
–    Nije ni nama bilo ugodno , ali nam je tako naredio nas zapovjednik !…
.
–    Kad je juce , na zeljeznickoj postaji , zatekao brojne vagone
    pune mrtvih logorasa…pala je njegova naredba … Kad su oni onako sa vama postupali – ne treba ih zaliti » !
   ( « U SJENI KREMATORIJA » – str. 255 ) 

.

–    “ Kamioni nas voze kroz poruseni Munchen , mimo divnog Wurm See , kroz glasoviti Obermarammergau , snijezni Garmisch , romanticni Innsbruck , uski Brenner i preko plodne lombardijsko julijske ravnice – do nasih strmih Karavanki…
–    .
–    Kad smo , iznad Trsta , ugledali – poslije toliko vremena – nas
    nezaboravni Jadran – svima nam se oci orosise , a grla   zapjevase :
     O , JADRANSKO PLAVO MORE !
–    Domovina , domovina zove nas” !…

–    
REZIME :
Eto , to bi bio samo dio male price o vjerskim vodjama  koji su bili na strani partizanskog pokreta , u borbi protiv nacizma i fasizma ,  
a , ovog puta , u povodu sedamdesetogodisnjice pobjede – demokracije nad nacizmom … 1.945 – 2.015. !
.
–    Nadajmo se da se to vise nikada nece ponoviti . Golubovi mira su , ipak , i neka nada da ce – tako i da bude !
–  Mir s Vama !…    Ili – Selam alejkum ! To je isto .

                                   NASA STVARNOST
  
Vratimo se u stvarnost ! Ona nije ruzicasta . Zlo moze i da se vrati .
Najbolje fotografijom , koja govori vise od svakog teksta !
Jer , sve svete knjige mogu da se svedu na – jednu jedinu rijec  : 
MIR ! To je i poruka obiljezavanja – sedamdesetogodisnjice !
.
Papa Franjo i golub – mogu biti poruka svima ! Fotografija je
snimljena na znamenitom trgu Svetog Petra u Vatikanu , kad Papa Franjo pusta “Goluba mira” – prema vjernicima !

pavogolub

                  
( KRAJ )
.

Ante GRANIC
Prilog iz serije
LJUDI I VRIJEME



.

Hrvatski identitet

Današnja bi Hrvatska najradije svoj identitet gradila na poistovjećivanju s poraženima iz godine 1945. Kako to ipak ne smije, i dalje će cviliti u procjepu između pobjede koju takvom ne smatra i poraza što bi ga najradije pretvorila u pobjedu
  Godinama već, od svojih prvih koraka kao samostalna država, Republika Hrvatska u mjesecu svibnju (maju) suočava se s, čini se, nerazrješivom dilemom. Uporno tragajući za svojim pravim identitetom, mlada se država koprca u rascjepu između Pobjede i Poraza. Naravno, riječ je o pobjedi saveznika u Drugom svjetskom ratu i o porazu nacifašističkih snaga svih nijansi i boja (pa i ustaša, gospodara života i smrti u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj). Dan pobjede, što ga više ili manje svečano obilježavaju sve članice antifašističke koalicije (na prvom mjestu Rusija), Hrvatska je uglavnom uspješno gurnula u drugi plan, obilježavajući Dan Evrope i praveći se kako ne razumije zašto je Dan Evrope proglašen na isti datum (9. svibnja) kada se slavi i Dan pobjede i kako ne shvaća da Evrope koja slavi svoj dan ne bi bilo da nije bilo pobjede nad Trećim Reichom i njegovim saveznicima i satelitima. Što se pak poraza tiče, njega Hrvatska, i to na državnoj razini (pokroviteljstvo Sabora), uredno obilježava pa – zašto ne reći – i nariče zbog njega, prihvaćajući ‘novi povijesni narativ’, što će reći grubu reviziju povijesti, zamjenjivanje činjenica izmišljotinama, promovirajući ostatke ustaško-domobranske (kvislinške) vojske u ‘Hrvatsku vojsku’ i pretvarajući pobjedničku Narodnooslobodilačku vojsku na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom u gomilu krvožednih zločinaca i ubojica, među kojima se tu i tamo našao i neki ‘dobar Hrvat’ koji je netom što je rat završen postao žestoki antikomunist i protivnik novoga režima (takvu smo priču čuli iz samoga vrha države). E sada, problem je u tome što Hrvatska – nažalost, nemalog broja onih koji se busaju u prsa kao njezini stvaratelji – ipak nije izolirani otok, na kojemu bi oni mogli raditi sve što hoće, ne skrivajući ni u primisli svoju pravu prirodu. Pa se neke stvari koje su nam, zar ne, tako prirasle srcu ne može baš uvijek i baš do kraja javno manifestirati. Mora se ipak uzeti u obzir što govori i kako se ponaša ta demokratska Evropa u koju se iz dana u dan zaklinjemo, a koja nam očito ide na živce svojim antifašizmom. Nema tome dugo što su ‘apostoli’ naviještanja novohrvatske povijesti tvrdili kako je krajnje glupo u Hrvatskoj govoriti o antifašizmu, kako to ne spominje više nitko u svijetu, kako je antifašizam izgubio smisao i svrhu jer – kazivali su mudro – danas fašizma nigdje nema. U međuvremenu, postalo je savršeno jasno kako fašizma (neofašizma), izraslog na podlozi rigidnog nacionalizma u sprezi s isto tako rigidnim klerikalizmom, itekako ima, a da gotovo svakodnevno upravo iz demokratskih zemalja Zapada gledamo snimke demonstracija što ih organiziraju ‘antife’ protiv probuđene aveti nacifašizma, pa su naši negatori antifašizma i potrebe njegova postojanja – zašutjeli. Antifašizam ipak nisu prihvatili. Dosjetili su se jadu i polazeći od činjenice da su na čelu antifašističkog otpora u cijeloj Jugoslaviji (pa i u Hrvatskoj) bili komunisti, spas su našli u formuli o osuđivanju svih totalitarnih režima i njihovih zločina, što je ponavljaju iz dana u dan, pogotovo onda kada prigoda traži da na neki način osude (i) fašizam. Toj se osudi onda obvezno dodaje i osuda komunizma, a da bi se vidjelo kako je stvar ozbiljna i ozbiljno promišljena podižu se i spomenici žrtvama komunizma, odnosno komunističke Jugoslavije (npr. u Vodicama, poznatom ustaničkom mjestu!). I, suvišno je i reći, sustavno se ruše spomenici i spomen-obilježja ne samo poginulim antifašističkim borcima, nego i žrtvama fašizma. Tu rušilačku ofenzivu nije spriječio ni rat, dapače, poslužio je kao paravan kojim se pokušalo prikriti što se radi (kod preimenovanja ulica, međutim, nikakav se paravan nije tražio, tu je stvar bila ogoljena do srži). Povijest se naprosto briše, sjećanja se brišu kako bi se otvorio prostor ‘novoj istini’, onoj o krvožednim komunistima koji su svoj narod gurnuli (nepotrebno, to je jasno) u ratnu klaonicu, samo zato što je Staljin pozvao na otpor nacističkim i fašističkim zavojevačima. Nepobitne povijesne činjenice o tome kako se vodstvo Komunističke partije Jugoslavije još nekoliko godina prije napada na Jugoslaviju spremalo za rat gurnute su u zaborav. Kao i toliko toga drugoga. Pa smo tako apsolvirali pobjedu (prekrivši je plaštem Dana Evrope) i antifašizam (izjednačavajući ga s komunizmom, a komunizam stavljajući kao globalno zlo u istu ravan s fašizmom). Počast zatočenicima iz koncentracionog logora u Jasenovcu, kojima je po tvrdnjama povijesnih revizionista zapravo bilo dobro, već godinama odvojeno iskazuju država (koja pritom znakovito šuti) na jednoj strani i antifašisti s predstavnicima naroda-žrtava – Srba, Židova i Roma, na drugoj (oni govore, samo njihov glas do vladajućih očito ne dopire). A na Dan sjećanja na žrtve holokausta (i opet u svibnju) govori se o ‘stradalima i ubijenima’, a da se ni riječju ne spominje paradržava koja ih je svojim propisima i ideologijom osudila na smrt (NDH) i pokret koji je iznjedrio ubojice – ustaše. Ali se zato ne štede ni imena ni epiteti kada dođe vrijeme da se obilježi predaja ostataka ustaško-domobranskih snaga na polju kod Bleiburga (Pliberka) u Austriji. Ta šarolika skupina poraženih kvislinga i kolaboranata koja je sa sobom, kao živi štit, vukla tisuće uplašenih, prevarenih i zavedenih civila, odbijala je predaju Titovim snagama još puni tjedan nakon kapitulacije Trećeg Reicha. Rat poslije rata vođen je samo na tlu nekadašnje Jugoslavije i samo su jugoslavenski (pa i hrvatski) antifašistički borci ginuli i nakon bezuvjetne predaje onih koje su ‘domaći sluge okupatora’ tako vjerno slijedili u zločinu. Da je nakon predaje bilo likvidiranja bez suda – bilo je. Da je bilo sumarnih presuda pred tzv. divizijskim sudovima – bilo je. Da je nemali broj zarobljenika smrtno stradao na marševima prema Vojvodini (kamo ih se vodilo ne zato da putem umru od napora, nego zato što je tamo bilo hrane) – i to je istina. Baš kao što je istina da je zločina osvete nakon godina nacifašističkog terora bilo širom do tada okupirane Evrope. No samo Hrvatska službeno žali za mrtvima na strani sila Zla. Iz godine u godinu. Država, zajedno s ‘Crkvom u Hrvata’. I u tim manifestacijama na polju kod Bleiburga, uz spomenik ‘Hrvatskoj vojsci’ (na hrvatskom jeziku), odnosno ‘Hrvatima’ (na njemačkom), ne biraju se riječi osude odgovornih za ‘najveći zločin nad Hrvatima’. To su, naravno, komunisti/antifašisti i Tito. Onaj Tito kojega službena Hrvatska u svojem pogubnom koketiranju s ustaštvom i blati, i osuđuje, i gura u zaborav, ali kojega svijet i dalje pamti kao jednoga od vodećih boraca protiv fašizma i eminentnih državnika druge polovice 20. stoljeća. Današnja bi Hrvatska, službena, ali i šire – kleronacionalistička, najradije svoj identitet gradila na poistovjećivanju s poraženima iz godine 1945. Kako to (ipak) ne smije – ta članica je i Evropske unije i Atlantskoga pakta, a u svojem je Ustavu zapisala da se temelji (i) na antifašizmu – i dalje će cviliti u procjepu između pobjede koju takvom ne smatra i poraza što bi ga najradije pretvorila u pobjedu. A umjesto bilo kakvog zaključak, evo dijela poruke što ju je autor ovoga teksta dobio na dan Titove smrti, 4. svibnja, od svojega starog školskog druga: ‘Godine 1994., na pedesetogodišnjicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji, našao sam se u Normandiji u Saint-Malou i gledao padobrance kako se paradno spuštaju da obilježe svečanost. Na jednom kraju iza plaže, na brežuljku, bili su portreti savezničkih državnika: Roosevelt, Churchill, Staljin, De Gaulle i Tito. Bilo mi je drago tada gledati te panoe, a i sada mi je drago kada se toga sjetim. Bilo je lijepo tada na Normandijskoj plaži biti među pobjednicima.’ Komentar nije potreban. Tek pitanje: ne bi li i Hrvatskoj (u Hrvatskoj) bilo lijepo među pobjednicima?

Dvolicna Barbie

PREDSJEDNICE, SJETITE SE PARTIZANA I U HRVATSKOJ Sjetite se onoga što ste rekli u Varšavi i tijekom kampanje i na Thompsonovu koncertu

Ured predsjednice Republike Hrvatske

Kolinda Grabar-Kitarović s poljskim predsjednikom Andrzejem Dudom i njegovom suprugom Agatom Kornhauser-Dudom

“Hrvatski narod je razmjerno broju stanovnika najviše pridonio antifašističkoj borbi u Europi, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od pola milijuna hrvatskih građana”, rekla je na obilježavanju 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata u Varšavi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

No, otkud takav obrat. Zašto to naša predsjednica nikada ne kaže u Hrvatskoj. Za po doma je “Za dom spremni” i tako to. Partizani su doma zločinci, okupatori i antihrvatski elementi. KGK će nemušto slegnuti ramenima jer ne bi se “štela mešati” u te kontroverze naše povijesti, a i smeta, Bože moj, u kampanji.

I, začudo, ovoga puta nije rekla ništa ni sporno ni netočno. Imala se čime pohvaliti u društvu mnogih svjetskih čelnika, kojima je ostalo samo da potvrdno kimaju glavom.

Je li možda naša predsjednica, na skupu u Varšavi, kada se već kiti tuđim perjem, kazala kako je iz svog ureda izbacila bistu lidera tog pokreta u kojem je “aktivno sudjelovalo pola milijuna ljudi”, je li se pobunila kada su mu ukidali trg u središtu glavnoga grada i je li digla glas što je sa spomenicima, obilježjima i ulicama tisuća hrvatskih partizana.

U zadarskom Hrvatskom tjedniku nije imala snage reći da taj list izlazi u gradu koji je zahvaljujući J. B. Titu postao dijelom Hrvatske, kao konačno i njezina Rijeka.

Ona je u Varšavi pucala od ponosa, pred mnogima koji su stvarno čekali da ih se oslobodi, a ni ove se godine nije imala hrabrosti zaputiti u Brezovicu ili podržati oblježavanje bitke na Sutjesci, gdje je od 7,5 tisuća poginulih bilo više od 4,5 tisuće Hrvata ili ukoriti Sabor jer nije želio biti pokrovitelj Međunarodnog dana pobjede.

Gospođo predsjednice, u pravu ste, od 30 divizija NOVJ-a – 18 ih je bilo hrvatskih, od 11 korpusa – 6! Od rujna 1942. do kraja rata Hrvatska je imala razmjerno najrazvijeniji partizanski pokret u Europi. Sjetite se toga i tijekom kampanje i na Thompsonovu koncertu, a ne samo u bijelom svijetu.

My First Blog Post

Be yourself; Everyone else is already taken.

— Oscar Wilde.

This is the first post on my new blog. I’m just getting this new blog going, so stay tuned for more. Subscribe below to get notified when I post new updates… Ovo je prvi post (prilog) u mojem novom blogu. Nastojat cu da blog ide naprijed, bez zastoja. Pa ako bude tu i tamo malo “stucanja” nemojte to uzeti za zlo.Ako se zelite predbiljeziti na moj blog, mozete to uciniti ispod.Bilo bi izvanredno da se javite barem sa “bok”.

Quo vadis, Croatia? Kuda ides Hrvatska?