Category Archives: Hrvatska danas

“Silovanje je zločin!”

Tisuće ljudi na prosvjedima u Hrvatskoj s jasnom porukom – “Silovanje je zločin!”

PIŠE NIKA VIZEK 19. LISTOPADA 2019.

PIXSELL.

  • Cijela Hrvatska je na nogama nakon skandalozne odluke zadarskog suca Ivana Markovića da mladiće osumnjičene za višestruko silovanje i ucjenjivanje maloljetnice pusti da se brane sa slobode
  • Prosvjedi pod nazivom “Pravda za djevojčice” posvećeni svim žrtvama seksualnog nasilja održavaju se u čak 13 hrvatskih gradova
  • Na ulice su izašle tisuće građana, koji su unatoč poništenju odluke suca i pritvaranju mladića, odlučili dati jasnu poruku da se takve situacije više nikada ne smiju ponavljati te su javno izrazili podršku žrtvama nasilja

Slučaj brutalnog silovanja djevojčice u okolici Zadra i reakcije institucija koje su vrlo mlako reagirale – podigli su na noge cijelu Hrvatsku. Danas se u devet hrvatskih gradova održavaju prosvjedi pod nazivom “Pravda za djevojčice” – u znak podrške svim žrtvama seksualnog nasilja.

Podsjetimo, građani u cijeloj zemlji organiziraju se protiv neshvatljive odluke suca zadarskog Županijskog suda Ivana Markovića da petoricu (punoljetnih) mladića od njih ukupno sedam osumnjičenih da su tijekom godine dana u više navrata grupno silovali, ucjenjivali, fizički i psihički zlostavljali maloljetnu djevojčicu pusti da se brane sa slobode.

 | Autor: Nika Vizek

NIKA VIZEK

Iako je pod pritiskom javnosti Izvanraspravno vijeće poništilo odluku suca te su mladići ipak završili u zatvoru, prosvjedi se nisu otkazali, već su organizatori i sudionici željeli pokazati da se takva situacija ne smije dogoditi više nikom – niti jednoj drugoj djevojčici, u niti jednom drugom gradu.

Zagrebački prosvjed počeo je u 10 sati na Trgu kralja Tomislava, a skupilo se nekoliko tisuća građana. Oni su vrlo jasno i glasno izrazili potporu svim žrtvama seksualnog nasilja, a mnogi su nosili i transparente na kojima su bile ispisane poruke podrške, pozivanje na pravdu, ali i jasne poruke institucijama što moraju činiti kako bi spriječili ovakve slučajeve. Iza prosvjeda u Zagrebu stoje inicijativa #spasime koju je prije nekoliko mjeseci pokrenula spisateljica, glumica i producentica Jelena Veljača u svrhu borbe protiv obiteljskog nasilja, Platforma za reproduktivna prava, Ženska soba – Centar za seksualna prava i Zaklada Solidarna. 

Od poznatih smo na prosvjedu u Zagrebu vidjeli Jelenu Veljaču, Barbaru Nolu, Larisu Lipovac, Marijanu Mikulić, Jelenu Radan, Meritas…

 | Autor: Pixsell

PIXSELL

“Zahtijevamo pravdu za sve žrtve silovanja, zahtijevamo da djeca uče o granicama i ravnopravnosti, da učimo kako pomoći i spriječiti. Zahtijevamo društvo koje će dječacima dopustiti da budu nježni i da plaču. Zamijenimo društvo šutnje društvom zajedničke podrške” riječi su koje su dopirale od organizatora prosvjeda.

“Tražimo da u državnom proračunu sljedeće godine bude dovoljno novca za sva savjetovanja i sve žene žrtve naselja. Tražimo da se napokon ukine kategorija spolnog odnosa bez pristanka. Silovanje je silovanje, a silovanje je zločin”

Martina Rebanović na prosvjed je došla s jasnim ciljem: “Želimo jasno dati do znanja da se ovakav slučaj više nikada ne smije ponoviti. Za ovo nema opravdanja, svi koji ne osuđuju nasilje su također nasilnici”.

 | Autor: Pixsell

PIXSELL

Sanja Sarnavka, aktivistica i veliki borac protiv nasilja i diskriminacije nad ženama, pročitala je emotivno pismo podrške silovanoj djevojčici koje je objavljeno na portalu libela.org. Ovo je dio tog pisma, a u cjelosti ga možeš pročitati OVDJE.

“Žao mi je što dijeliš iskustvo tolikog broja žena. Žao mi je što si kroz svoje iskustvo prolazila tako prokleto, jezivo sama. Žao mi je što živimo u društvu u kojem nasilje nad ženskim tijelom postoji. Nije pošteno što ženu ili djevojku, nakon proživljenog nasilja, društvo poziva na odgovornost. Nije fer što svaki samoprozvani stručnjak ima pravo iznova te maltretirati svojim riječima, sakriven iza tipkovnice i internetske veze. No iako živimo u društvu u kojem je takvo ponašanje često, to nije, niti smije biti, opravdanje za nasilje. Pojedinci koji su ti naudili odgovorni su za svoje postupke i tu odgovornost moraju snositi. Ali u ovom se pismu ne radi o njima. Radi se o pokušaju da do tebe dođe poruka: nisi sama.

Draga djevojčice, nisi sama. Želim da znaš da postoje osobe koje ti mogu pomoći, ako to trebaš i želiš. Želim da znaš da imaš vremena. Imaš sebe. Silovanjem ti to nisu oduzeli. Želim da znaš da ima nas koje ti vjerujemo. Ne mogu ti reći da znam kako ti je; to bi prvenstveno bilo netočno, a zatim i omalovažavajuće za tvoje jedinstveno iskustvo. Ne mogu ti obećati da će sve biti u redu jer ne znam hoće li, ali mogu ti obećati da ćemo se sve nastaviti boriti – kako znamo i koliko možemo – i da smo na tvojoj strani.Tvoja nepoznata prijateljica”

Osim u Zagrebu, prosvjedi se danas još održavaju u Zadru, Splitu, Puli, Labinu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Šibeniku, Bjelovaru, Čazmi, Dugom Selu i Korčuli.

“Da ima institucija, mi sad ne bismo bili ovdje”, rekla je prosvjednica Romana Jakaša za 24sata koja je na prosvjed u Splitu dovela i svoju bebu.. “I sama sam bila u situaciji, u vanbračnoj zajednici, bila sam potlačena. Bilo me sram. I vjerujem da je to razlog i kod žrtve.”

“Mi nemamo slučaj, nemamo čak ni slučajeve. Mi imamo društvo koje mora početi iz temelja i raditi na promjenama. Institucije su zakazale. Mi kao društvo smo zakazali.” riječi su koje su stigle od organizatora prosvjeda u Zadru

Pogledajmo istini u oči

Hrvatsku su stvorili Tito, partizani i UDBA, a ne hrvatski branitelji!

FOTO TANJUG / ŽIKA VUCIC / tj

FOTO TANJUG / ŽIKA VUCIC /

Hrvatsku u osamostaljenje nisu vodile ustaše koje su 45 godina u emigracije bile nesposobne za bilo kakvu konstruktivnu politiku, a kamo li stvaranje Hrvatske države. Te ustaše su u terorističkim akcijamo pobile preko 1000 građana Jugoslavije i to treba imati na umu kada slušamo srceparajuće priče o tome kako ih je UDBa likvidirala. Ti nesposobni zlikovci nisu stvorili ništa, a po svemu sudeći mnogi od njih su na početku rata dobili metak u leđa (Miro Barišić, Ludvig Pavlović) baš po Tuđmanovom nalogu. Hrvatsku su 1991. vodili Titovi partizani – Bobetko, Tuđman, Červenko, Špegelj, Manolić, Boljkovac, i drugi. Jedini među njima u partizanima nije bio Šušak, ali je on poput Tuđmana, Šeksa i drugih bio suradnik UDBE, a brat mu je bio oficir JNA.

2 kilometra bez kojih ne bi bilo Hrvatske

Početak šestog mjeseca 1943. godine, Sutjeska, Tito i njegovi partizani potpuno su opkoljeni. Čak ni uz najveći moral i organizaciju partizani ne uspijevaju probiti obruč koji su oko njih stegli Njemci, Talijani, Bugari i ustaše. A onda je Koča Popović samoinicijativno, protivno Titovoj naredbi krenuo u bijeg kroz malu pukotinu od samo 2 kilometra koja se otvorila između dvije njemačke jedinice. Kočin kurir prenosi poruku Titu, ne krene li i on ist čas za Kočom, nema mu spasa. Uz ogromne gubitke i puno sreće Tito se sa djelom partizana izvukao. Sutjeska će ostati grobnica najboljih i najhrabrijih partizanskih boraca, ali i prekretnica u 2. svjetskom ratu. Nakon nje Titove snage konstantno jačaju, a svi ostali polako slabe i propadaju.

Što bi se desilo da Tito nije uspio probiti obruč? Partizanski pokret bio bi uništen. Izginuo bi čitav vrhovni štab. Amerikanci i Britanci mogli su ili podržati četnike Draže Mihailovića ili čitavu Jugoslaviju prepustiti Sovjetima. Ako bi se odlučili za Dražu, sigurno je da Hrvatska ako bi uopće postojala, ne bi imala ni pola teritorija koje ima danas, a možemo samo pretpostaviti kakve bi odmazde nad Hrvatima bile izvršene zbog pokolja stotina tisuća Srba u Jasenovcu i preko dvadeset drugih logora. Ako bi pak Staljin dobio Jugoslaviju, na Jadranu bi umjesto hotela nikle njegove vojne baze. Katolička crkva u takvoj državi ne bi imala najljepši dio Zagreba (Kaptol) i ne bi bili suđeni samo oni svećenici koji su okrvavili ruke. Onda danas ne bi raspravljali o nepostojećem trovanju Stepinca jer bi mu boljševici sprašili metak u čelo.

Što je Tito učino za Hrvatsku?

A kako je točno Tito stvorio Hrvatsku? Nizom akata, od kojih ćemo navesti samo neke.

Prije svega, Istru je priključio Hrvatskoj. Da nije bilo Tita i partizana, ta najbogatija županija nikad ne bi bila u sastavu Hrvatske. Tito je kao Slovenac po majci mirne duše Istru mogao pripojiti i Sloveniji, jer je Istra i tako bila u sastavu slovenske pokrajine Primorske. A u sastavu Hrvatske prije 1945. nije bila nikad niti jedan dan. Samo zahvaljujući Titovoj upornosti, bez podrške Staljina, Italija je ostala bez Istre.

Tito je Hrvatskoj pripojio i Baranju, po prvi puta u povijesti. Baranju je 1918. oslobodila srpska vojska i vijeće Baranje je izglasalo prisajedinjene Srbiji, ali ju je Tito ipak dao Hrvatskoj.

Iz Hrvatske je u Vojvodinu iselio oko 50 000 Srba, pa kad uračunamo i njihovo potomsto možemo reći da je broj Srba 1990. zahvaljujući tome u Hrvatskoj bio manji za 15-20 posto.

Tito je prešutno dozvolio i protjerivanje Talijana iz Dalmacije i Istre i time taj prostor zauvijek zabetonirao u Hrvatsku.

Za razliku od Srbije koju je podjelio u 5 djelova i napravio joj dvije pokrajine i dvije nove republike, u Hrvatskoj je odbio prijedloge istaknutih partizana Vicka Krstulovića i braće Žanko da od Dalmacije napravi autonomnu pokrajinu.

Iako su hrvatski Srbi činili udarnu snagu Titovih partizana svo vrijeme rata, nije im dao Krajinu kao autonomnu pokrajinu.

Na koncu, stvorio je AVNOJ-ske granice Hrvatske koje su kasnije bile temelj za međunardono priznavanje Hrvatske kao i ustav iz 1974. koji je Hrvatskoj pravno omogućio da napusti Jugoslaviju.

Bez svega ovdje navedenog nikad ne bi bilo Hrvatske države. No, da stvar bude još bolja 1990. Hrvatsku u osamostaljenje nisu vodile ustaše koje su 45 godina u emigracije bile nesposobne za bilo kakvu konstruktivnu politiku, a kamo li stvaranje Hrvatske države. Te ustaše su u terorističkim akcijamo pobile preko 1000 građana Jugoslavije i to treba imati na umu kada slušamo srcpearajuće priče o tome kako ih je UDBa likvidirala. Ti nesposobni zlikovci nisu stvorili ništa, a po svemu sudeći mnogi od njih su na početku rata dobili metak u leđa (Miro Barišić, Ludvig Pavlović) baš po Tuđmanovom nalogu. Hrvatsku su 1991. vodili Titovi partizani – Bobetko, Tuđman, Červenko, Špegelj, Manolić, Boljkovac, i drugi. Jedini među njima u partizanima nije bio Šušak, ali je on poput Tuđmana, Šeksa i drugih bio suradnik UDBE, a brat mu je bio oficir JNA.

1991. je nastalo još 20 država

Koliko je uputno govoriti da je Hrvatska “stvorena” bilo od Tuđmana bilo od branitelja dok u isto vrijeme nastaje dvadesetak država. Je li Alija stvorio Bosnu, Kučan Sloveniju, Gligorov Makedoniju, a Milošević Savzenu Republiku Jugoslaviju? Danas jedan ozbiljan, nepristran istraživač neće romantičarski pristupiti događajima iz 1991.-1995., kao nekoj herojskoj borbi male grupice golorukih branitelja (odakle onda 500 000 branitelja u registru) protiv bradatih srpskih demona. Danas je jasno da je Tuđmanov čovjek od povjerenja Šarinić za vrijeme rata putovao u Beograd češće nego u Zagreb, da su Hrvati bosanskim Srbima prodavali naftu, a da se Karadžić zbog tajnog dogovora sa Tuđmanom nije uključio u Oluju, a o sudbini Posavine, Vukovara, trgovine oružijem i narkoticima već se u medijima naširoko govorilo. Bio je to rat koji je ličio na sve, samo ne na ono što ga je tuđmanovska propaganda prikazivala devedesetih. Ta propaganda i danas živi, sjetimo se samo sudca Turudića koji bi zatvorom kažnjavao svakog tko propituje zločinački karakter onoga što se u Hrvatskoj naziva “domovinski rat” ili kvazi-povijesničar Nazora i ekipe iz raznih “memorijalnih centara” čiji je cilj da klero-fašističko ludilo devedesetih nikada ne prođe.

Kako bilo, da nije Tita bilo, a i svih njegovih odluka od kojih smo u ovom tekstu nabrojali samo neke, Hrvatske ne bi bilo, bar ne u ovim granicama. Bila bi to, bez sumnje, manja Hrvatska i od one Šešeljeve linije Virovitica – Karlovac – Karlobag, jer ova Šešeljeva bar ima Istru. Kreleža je jednom rekao da će kad prođe svo to ludilo Hrvati uvidjeti značaj Tita. Ludilo očito još ne prolazi u ovoj ludnici zvanoj Hrvatska, jer ga podgrijavaju najopskurniji likovi, snimajući filmove pune krivotovorina o tome kako u Jasenovcu nije bilo genocida, a kako je Tito pobio preko 300 000 Hrvata.

Kada ministar Hasanbegović kaže da je domovinski rat jedina hrvatska pobjeda u 20. stoljeću bilo bi dobro razmisliti što je donjela ta pobjeda? Tranzicijsku pljačku, 56 milijardi duga, masovno iseljavanje mladih, prepuštanje tajkunima i strancima imovine, banaka, telekomunikacija koju su generacije stvarale. A što je donio “poraz” iz 1945.? Hrvatsku u avnojskim granicama, obnovljenju zemlju, desetine tisuća izgrađenih škola, bolnica, stanova, firmi, hotela, besplatno školstvo i zdravstvo. Kada se tako sagledaju stavri izgleda da je za Hrvatsku vrijedniji poraz iz 1945. nego pobjeda iz 1995. Ako je netko već stvorio Hrvatsku onda su to bili Tito i partizani, a ne branitelji. Je li trebalo stvoriti Hrvatsku koja je ovakva kakva je, to je već drugo pitanje…

Male kajkavskih mudrih reči

Seks je ne kak vino, neje bolši dok je stareši.

Nejpredi je ljubezen luknja vu srco, posle je ta luknja nekaj niže.

Kuliko delamo, med Međimorcaj ga ve oslekov nek med Dalmošaj.

Neje lefko denes moški biti, niti žene nas več ne nucajo. I deca se brez nas delajo.

Lopov je on šteri nutri meče, kak i ona štera drži.

Sosed Pišta je tak dugo prepovedal štiklece o policijskom načelniku dok je ne marica došla po jega.

Bokci čuda vejčpot senjajo peneze neg’ kulaki.

Lenčine nejvečpot same sebi idejo na živce sam to nečejo priznati.

Nigdar smo ne zadovolni z onim kaj imamo, navek nam lačne oči iščejo nekaj vejč.

Imam te rad oblečeno, ali čuda rajši slečenu.

Ovako hercegovački franjevci odgajaju mlade Hrvate da budu ustaše

Široki Brijeg:
Nedavno je u Širokom Brijegu održana tradicionalna manifestacija “Dani Kočerina”. U završnom dijelu manifestacije održan je i malonogometni turnir.

Malonogometni turnir prigodnim riječima otvorio je župnik župe Kočerin fra Mario Knezović ( župnik Knezović je poznat po tekstovima u kojima iznosi izrazito negativan stav o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini) koji je sazvao blagoslov na sudionike i poručio da ovo bude festival sporta i prijateljstva. Nažalost, župnik Knezović se potrudio da ova manifestacija bude daleko do promocije sporta i prijateljstva. Pobjednik malonogometnog turnira za dječiji uzrast je domaća ekipa koja se zvala Crna legija. Ovo je skandal kojeg trebaju osuditi, prije svega, svi Hrvati. Umjesto toga, župnik Mario Knezović je učinio sve da ova djeca dobiju najveću podršku na turniru.

Crna legija je bila jedna od najpoznatijih zločinačkih ustaških jedina nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zapovjednik Crne legije bio je Jure Francetić. Niko normalan se nemože poistovijetiti sa tim zločincima.

Župnik fra Mario Knezović i drugi organizatori su iskoristili ovu manifestaciju da udahnu duh zločinačkih ustaških ideja u srca i mozgove hrvatske mladeži u Širokom Brijegu. Kada vidimo ovakve prizore ne treba nas iznenaditi kada vidimo neprijateljstvo koje gaje navijači Širokog Brijega prema Bosni i Hercegovini i kako se ponose sa ustaškim i nacističkim obilježjima.

I ne zaboravite: To su oni dvojni državljani kojima Hrvatska HDZ-ova vlada redovito šalje novac hrvatskih poreznih obveznika.Jer HDZ treba glasove pod bilo koju cijenu.

Jebo vas H D Z

Hrvati kad cete progledati?

HDZ godinama opstaje na vlasti na matrici o ugroženosti Hrvata, a čini se da Hrvati najčešće odlaze iz zemlje iz onih sredina gdje HDZ više od 20 godina ima apsolutnu vlast  Kako je moguće da ljudi ne vide to?   Moć spomenute stranke proizlazi iz toga što vladaju općim dobrom, prirodnim resursima, javnim institucijama, nacionalnim (boračkim i braniteljskim) udruženjima i organizacijama. Oni koji su zaposleni u tim ustanovama ili pripadaju tim organizacijama su uglavnom njihovo glasačko tijelo i te stranke u svake izbore ulaze s ogromnom prednošću pred drugima. Imaju moć, novac i zastrašene i ucijenjene ljude koji rade ono što vođe i političke stranke od njih traže jer od toga imaju korist. Oni drugi koji nisu na nacionalnim i političkim jaslama su također zastrašeni i rijetko se usude suprotstaviti vladajućim elitama. Politika zastrašivanja koju provode velike stranke je stvorila društvo straha Poslijeratni period na prostoru zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije može se nazvati i periodom revizije historije. Veliku ulogu u tome da nekadašnji zločinci postanu ugledne ličnosti odigrale su i vjerske zajednice. Kako je moguće da vjerski zvaničnici veličaju zločince, gdje je tu moral? – Kad vjerski zvaničnici ili ljudi općenito veličaju ratne zločince, onda time nedvosmisleno pokazuju da nemaju ništa protiv zločina koji su počinjeni u njihovo ime ili za njihovu nacionalnu ili vjersku stvar. Štoviše, oni smatraju da su to herojska djela i veličanjem ratnih zločinaca žele dijelom participirati u kolektivnom zlu. . Ratni zločini i ratni zločinci su društveno prihvaćeni, oni su u temeljima ovih društava i zato podršku ratnim zločincima mnogi smatraju moralno ispravnom i opravdanom.  Naša društva prvenstveno društva zlikovaca u kojima su vrline zgažene ili su odbačene. Kako onda očekivati od novih naraštaja da ne postanu zlikovci kad žive i odrastaju među zlikovcima i kad vide da zlikovci bolje prolaze u životu!?

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

Dvolicna Barbie, “Kraljica Balkana” u svom elementu

SRPANJ 2019.

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

U jeku svoje predsjedničke kampanje, iako je službeno još uvijek ne vodi, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nastavlja nizati skandalozne izjave po kakvima će njen mandat i ostati upamćen. Gostujući nedavno na SRF-u, švicarskoj državnoj televiziji, komentirajući hrvatsku politiku koja takozvanim pushbackom tjera migrante s hrvatskih granica, predsjednica je izjavila kako je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“ ne mareći za činjenicu da pushback nije zakonit. Njena potvrda takve hrvatske politike odjeknula je u brojnim svjetskim medijima, poglavito onima u Europskoj uniji, naravno u negativnom kontekstu, a predsjednica je na to odlučila reagirati novim skandalom.

„Nikakva reinterpretacija, izvlačenje iz konteksta i krivi prijevodi, kako je to napravila švicarska televizija, na moje veliko razočaranje, nema veze ni sa kakvih profesionalizmom. Napravili su ono što rade najgori tabloidi na svijetu. Dakle, uz to što je napravila švicarska televizija ništa neće promijeniti činjenicu da hrvatska policija radi profesionalno, rade s velikom razinom humanosti prema svim tim ljudima, da ih razumiju, da primjena ne nasilja, kako su oni preveli, nego primjena odgovarajuće sile, što nije isto što i nasilje, dakle ja sam rekla odgovarajuća sila, ne prelazi granice propisane hrvatskim i europskim zakonodavstvom, ali ona je ponekad nužna“, rekla je Grabar Kitarović jučer na Krku, a potom medijima održala i „lekciju iz novinarstva“.

„Vi kao hrvatski mediji morate predstaviti hrvatsku stranu te priče, nemojte se povoditi za stranim medijima koji rade tko zna u čijem interesu“, poručila je predsjednica i jasno nam dala do znanja kako danas ona vidi ulogu novinarstva, a ta se uloga može sažeti samo u opisu „nacionalno sluganstvo“. Optužujući strane medije da rade za nečije interese, a samim time, logično je, protiv male ponosne države koja nezakonito provodi pushback, pokazuje i da je predsjednica obožavateljica teorija zavjere, kakvih smo se naslušali u proteklih tridesetak godina. Posebno zabrinjava što predsjednica ne posjeduju čak ni mrvu zdravog razuma kako bi preispitala politiku koju zastupa i činjenicu da je ta politika naišla na kritiku javnosti diljem svijeta, nego joj je zgodnije pribjeći uroti.

Pushback


Pushback hrvatske policije (SCREENSHOT: SRF)

Njenim istupom zgroženo je i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) koje je otvoreno poručilo da predsjedničine izjave nisu dostojne funkcije koju ona obnaša, kada novinarkama i novinarima daje sramotan naputak kako da rade svoj posao.

„Osim što na vrlo ružan način i bez ikakvih argumenata optužuje naše inozemne kolege, novinarke i novinare u Hrvatskoj pokušava na vrlo perfidan način disciplinirati da svoj posao rade slijepo vjerujući samo jednoj strani, predstavnicima vlasti, a ne svojim kolegicama i kolegama, koje je praktički etiketirala kao neprijatelje Hrvatske“, poručuju iz HND-a, objašnjavajući kako predsjedničin naputak medijima podsjeća na devedesete godine prošlog stoljeća, kad su pojedini novinari, apologeti tadašnje vlasti, javno govorili „ako treba, lagat ću za Hrvatsku“.

HND poručuje kako posao novinarki i novinara nije raditi u interesu bilo koje politike, nego u interesu javnosti. 

„Naš je posao tragati za istinom ma kakva ona bila. Predsjednici Republike stoga savjetujemo da se bavi poslom koji zahtijeva funkcija na koju je izabrana i da ne dijeli lekcije novinarima“, zaključuju u HND-u.

Na skandalozne predsjedničine optužbe reagirao je i Georg Hässler, švicarski novinar koji je vodio „sporni“ intervju s hrvatskom predsjednicom na SRF-u. 

Georg Hässler i Kolinda Grabar Kitarović


Georg Hässler u razgovoru s Kolindom Grabar Kitarović (SCREENSHOT: SRF)

„Intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović tijekom njenog državnog posjeta Švicarskoj vođen je u skladu sa svim profesionalnim standardima. Konkretno, pitali smo jasna, transparentna pitanja o našem istraživanju na hrvatsko-bosanskoj granici. Ne možemo razumjeti optužbe za dekontekstualizaciju jer smo emitirali i pitanja i trenutne odgovore predsjednice Grabar-Kitarović. Također smo triput provjerili prijevod s engleskog na njemački prije objave priloga. Predsjednica je doista koristila frazu ‘a little bit of force’ koju smo preveli s ‘ein bisschen Gewalt” (u smislu policijskog korištenja sile)’“, rekao je Hässler za N1.

No, nije Grabar Kitarović jučer tijekom posjeta otoku Krku napala samo medije i SRF, već je iskoristila priliku da ponovno napadne pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.

„Ja bih voljela da ona malo više vremena provodi na terenu“, izjavila je predsjednica, slično kao i početkom mjeseca kada je na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom teatralno upitala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, je li pravobraniteljica ikad došla vidjeti kakvo je stanje na terenu, da bi je nakon toga oboje „pozvali“ da dođe na teren i vidi kakvo je stanje. 

Lora Vidović ogovorila je kako je ona osobno, kao i njene kolege, često na terenu, ali nikad ne samo protokolarno i s novinarima te se začudila kako to Božinović ne zna, jer neke posjete dogovara s MUP-om, dok druge obavlja nenajavljeno, kao što je bio nedavni slučaj s posjetom policijskoj postaji u Donjem Lapcu kada su jopj odbili dati bili kakve informacije o postupanju na granici. Pri tom su joj policajci u Donjom Lapcu, prema njenom svjedočenju, rekli da neka sjedne za kompjuter i sama vidi izvješća o postupanju, za što, naravno, treba lozinka koju Vidović, opet naravno, nema. 

Lora Vidović


Lora Vidović na meti je predsjednice već neko vrijeme (FOTO: Lupiga.Com)

Nedavno je pravobraniteljica objavila i pismo koje je zaprimila krajem ožujka, a u kojem jedan policajac iznosi svoje pritužbe o nezakonitim postupanjima policije na terenu, na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Ukratko, policajac koji radi na zaštiti granice, a čije je podatke koji bi mogli otkriti njegov identitet u pismo pravobraniteljica zbog razumljivih razloga zacrnila, objašnjava kako više nema ni volje ni snage gledati što se na granici radi s migrantima. Kaže kako u Hrvatskoj nema azila, osim u pojedinačnim slučajevima za koje se zainteresiraju mediji, nego sve migrante silom vraćaju natrag u BiH. Tvrdi kako se to radi po zapovijedi odozgo u kojoj im je rečeno da se sve obavlja bez ikakve papirologije i bez tragova, da se migrantima uzimaju novci i razbijaju mobiteli. Upravo o tome se u medijima već naveliko pisalo, a policajac je u pismu napomenuo da su svi ti medijski napisi sasvim točni te da je on osobno do sada vratio preko 1.000 migranata u BiH

Grabar Kitarović je u svom medijskom istupu na Krku dala naslutiti kako smatra da to pismo možda i nije autentično te komentirajući rad pučke pravobraniteljice, usput pokazujući kako ne zna ni njenu točnu funkciju pogrešno je nazivajući, postavila pitanje zašto Lora Vidović ne traži očitovanje nadležnih na sve te slučajeve vezane uz migrante. Problem je u tome što to pravobraniteljica i čini. Tako je i u slučaju spomenutog pisma njen ured o tome odmah obavijestio DORH i zatražio provedbu odgovarajuće, učinkovite i neovisne istrage, kako bi se nedvojbeno utvrdilo radi li se o stvarnim činjenicama ili neosnovanim optužbama. No, povratnih informacija nije bilo te je temeljem Zakona o pučkom pravobranitelju i Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu dostavila pritužbu na znanje i eventualno poduzimanje radnji iz nadležnosti Hrvatskog sabora, predsjedniku Hrvatskog sabora, kao i predsjednicima nadležnih saborskih odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. No, niti s tih adresa pravobraniteljica nije zaprimila povratne informacije pa je iskoristila jedinu preostalu institucionalnu mogućnost i obavijestila javnost o primljenom pismu. 

Pismo

Pismo nezadovoljnog policajca (IZVOR: Pučka pravobraniteljica)

Spomenimo na kraju i kako je policajac u pismo napisao da njegovi nadređeni na spomen imena pravobraniteljice reagiraju na „ružan i neprimjeren način“. Kakvu histeriju u ksenofobnom društvu svojim istupima uzrokuju osobe poput Kolinde Grabar Kitarović najbolje govori letimičan uvid u pretragu na Googleu. Naime, kada u toj tražilici krenete pretraživati ime pravobraniteljice te ukucate „Lora Vidović“, Google vam automatski nudi najčešće pretrage vezane uz njeno ime. A one su: „Lora Vidović Srpkinja“; „Lora Vidović roditelji“; „Lora Vidović nacionalnost“. Toliko o društvu u kojem danas živimo i u kojem je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

Lupiga.Com

A, zakaj ne kajkavski?

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišeju jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

V Švicarski je Swatch objavil ljetno izvestije na Schwizer-Deutschu, v Austriji pak vsi govore svoje dijalekte bez srama, vsako drži do svojega identiteta!

V Nemški imaju več Nemških jezikov registriraneh, a Bečanin se spomina s Srednjonemcom, čistam drugi akcenti, rieči, sintagme, način razmišljanja, i razmu se.

V razvijenim društvom je sramota pokazati da si bedast i da imaš kognitivnih poteškoča v razmevanju

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišu jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

Talijanci imaju več jezikov i v Veneciji je službeni i vuči se Venetski + puno drugih jezikov v Italiji.
Vsi cene svoje kulturno i lingvističko bogatstvo – ali na “strašno razvijenom”, Balkanu neče niti čuti – o razvoju društva – nit zakaj je važno razvijati jezičnu i kulturnu vsakojačkost, te žive i ponavljaju maksimalno dogme z 19. stoletja štere su – hudo zastarjele i napuščene v več razvijenim društvom.

Ok, Kajkavski je drugački jezik od Štokavskoga, al vendar su slavenski jeziki obadva, a Štokavci žive s Kajkavcom vre 400-300 let, a predi su ga se i navčili. Bil je i več spodoben starom hrvatskom predi importiranja jekavskoga narečja z Hercegovine/Črne Gore i predi hrvatskih Vukovcov i recentnih kreaciji, tak da skradnjih 150 let Kajkavski nekak slabo ide vekšini Štokavcov.
Velim, škoda za njihove kognitivne sposobnosti.

Hrvatistan ili Apsurdistan

GDJE MI TO ZIVIMO?

Ovdje se abortus pokušava svrstat pod ubojstvo, a ubojstvo pod sinkopu.

Ovdje ćeš više najebat zbog četiri jointa u autu nego zbog četiri leša ispod auta.

Ovdje se iz prometa umjesto ubojica uklanjaju biciklisti bez kacige i “vozili ste 63 a piše 60.”

Ovdje bakice koje su na pješačkom prešle na crveno bacaju na pod i privode, a tatine sinove koji na pješačkom poberu dvije 16-godišnjakinje bacaju na prvi avion za Švicarsku.

Ovdje inspekcije zatvaraju male trgovce zbog kune viška u kasi, a kase s milijunima manjka ne otvaraju.

Ovdje si sirotinja ako imaš parsto kuna duga, a s parsto milijuna duga si gospodin.

Ovdje se gladnim obiteljima kaže da kruh režu na tanje šnite.

Ovdje pokušavaju dogovorit da možda ipak nisi obitelj ako nemaš dijete.

Ovdje su svi djeca Božja, osim ako imaš Downov sindrom, onda te svećenik odbije pričestit jer Bog po novom uz pare broji i kromosome.

Ovdje je narod dovoljno pametan (glup) da glasa za ekipu koja im obeća soma eura za svako dijete.

I da glasa ponovno iako se to nije dogodilo.

Ovdje ti žele lupit porez na nekretninu na koju si već platio porez.

Ovdje je moguće da osoba umre pred zaključanim vratima Hitne pomoći.

Ovdje moraš platit telekom čak i ako ti nisu isporučili uslugu koju plaćaš.

Ovdje moraš platit i državnu televiziju iako ju ne želiš gledat, a ona ti zauzvrat u subotu u 8 navečer prikazuje dokumentarac o žgaravici.

Ovdje te ta ista televizija te sve češće dezinformira i otpušta one koji te informiraju.

Ovdje se ta televizija usudi reć nešto protiv Gazde tek jučer navečer.

Ovdje ti lik koji je potrošio tvoju penziju na gaće iz Victoria’s secreta prodaje boce s porukom za bolje sutra, koje ćeš možda već sutra skupljat po kontejnerima.

Ovdje teta iz Zadra koja radi na odjelu salama dobije otkaz jer je pojela dvije fete pršuta i oštetila poslodavca za par kuna, a teta iz Siska koja je oštetila proračun za 10 milijuna nakon izlaska iz zatvora može aktivirat saborski mandat.

Ovdje blagajnica želi ići na more, ali ne može jer nema para. Možda i bolje, uz Tominu sinkopu je sigurnija na poslu.

Ovdje se rodilo ličko rukovanje.

Ovdje se objavljuje puno ime, prezime i fotografija čistačice za koju se sumnja da je Tariku Filipoviću ukrala nakit, a kad si bez sumnje pregazio ljude jer si prošao kroz crveno, onda si samo M.N., bez slike.

Ovdje je moja frendica morala platiti 1000 kuna kazne nakon što je pala sa skutera i iščašila vlastito rame. “Za ugrožavanje vlastite sigurnosti” ili nešto slično.

Ovdje te traže rodni list NE stariji od 6 mjeseci, za slučaj da si se u međuvremenu ponovno rodio negdje drugdje.

Ovdje smo imali Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa koji je bio nekoordiniran i neučinkovit, a plaća je svejedno bila 17 tisuća kuna.

Ovdje ti na carini otvore paket pa ti naplate otvaranje paketa.

Ovdje carina hvata dedice koji pokušavaju prodat par adventskih vijenaca uz cestu, a nitko ne hvata dedice koji prodaju naše ceste.

Ovdje poštar ne zvoni dvaput, samo ti ostavi ceduljicu na kojoj piše da nisi bio doma.

Ovdje ti zbog računa od 25 kuna koji su ti “zaboravili” poslat pošalju ovrhu na 700 kuna.

Ovdje na četiri milijuna stanovnika imamo 9.000 vijećnika. New York s osam milijuna stanovnika ima 49.

Ovdje udruge koje skupljaju novac za liječenje hrabre djece troše taj isti novac na vlastite dječje radosti i obeshrabruju sve buduće donacije.

Ovdje se skupi novac za liječenje Ene Šarac, ali joj ga se ne isplati jer “ga nikad nije tražila” a direktori udruge jesu tražili pršute.

Ovdje ti pokušavaju privatizirat jajnike i dogovorit da moraš rodit uvijek, čak i ako su te silovali.

Ovdje je silovanje ozbiljan zločin, osim ako je silovatelj zaređen a žrtva maloljetna, onda samo guliš krumpire i ideš u drugu župu.

Ovdje majci koja izgubi teško bolesno dijete s njegovim zadnjim dahom oduzimaju status njegovateljice (i pomoć od 2500 kuna mjesečno), a državna sisica ekipu u Saboru njeguje plaćom još godinu dana nakon prestanka mandata (više od 2500 kuna mjesečno).

Ovdje se ljudi i dalje svađaju tko je gdje bio ’91., dok djeca rođena ’91. sele u Irsku.

Ovdje se (neka) djeca rođena 2013. i dalje uče da mrze četnike, ali ne i da se ne piše ćetnik.

Ovdje ljudi u odijelima svake 4 godine obećavaju rast, a raste jedino konfekcijski broj njihovih odijela.

Ovdje sudac oslobodi frajera koji je silovao maloljetnicu jer nije vikala “NE”, a osudi PSA jer je lajao. Da je vikala “ne”, možda bi i ona dobila kaznu za buku.

Ovdje se od uhićenja rade kazališne predstave, dok oni koji bi trebali bit u zatvoru gledaju predstave u Londonu.

Tu živimo, u državi punoj tumora koje nitko ne liječi.

Ali ipak moramo biti sretni, jer smo “Svoji na svome”, imamo hrvatsku lisnicu u (tudjem) žepu,proširili smo se po cijelom svijetu,imamo pravo kopanja po kontejnerima za smeče u potrazi za hranom i praznim flašama.Pa ako smo te sreče da i živimo u Zagrebu , možemo dobiti jedanput godišnje tanjur bažula s kobasicom.

Hrvatsko pravosudje leglo mita i korupcije

“Pravda se u Hrvatskoj kupuje novcem.Kaznjavaju se samo siromasi”

Suci pred sudom

Državno sudbeno vijeće ove je godine pokrenulo sedam stegovnih postupaka protiv sudaca: zbog primanja mita, upletenosti u kriminal u stečajnim postupcima, zlouporabe položaja, neurednog obnašanja dužnosti i sudara izazvanog u pijanom stanju. Donosimo pregled tih slučajeva

slika iz galerije

Ponašanje suca zagrebačkog Prekršajnog suda Krešimira Ožanića, koji je prema riječima novinara Indexa Gordana Duhačeka pred pritvorskom ćelijom zatražio priznanje krivnje za komentar koji je Duhaček objavio na Twitteru, prema tumačenju pojedinih pravnih stručnjaka suprotno je kodeksu sudačke etike. No s Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu odgovorili su nam kako neće biti pokretanja stegovnog postupka protiv Ožanića jer je on u cijelosti porekao Duhačekove tvrdnje, a sučev iskaz potvrdio je i jedan od policajaca koji su bili tamo. Ipak, pokazalo se da sudac nije bez grijeha, barem iz prošlosti: Državno sudbeno vijeće još je u ožujku 2014. protiv njega pokrenulo stegovni postupak zbog neurednog obnašanje sudačke dužnosti, novčano ga kaznivši četveromjesečnim oduzimanjem jedne trećine plaće.

Podosta je prašine nedavno podigla i odluka suca Općinskog suda u Splitu Marija Franetovića, koji je nepravomoćno na zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog izazivanja požara osudio Kristiana Vukasovića, 18-godišnjaka s posebnim potrebama. No mladić je iz zatvora ubrzo završio u bolnici i nakon tri tjedna kome umro pod vrlo rijetkom dijagnozom tzv. psihičke smrti, odnosno zbog straha pretrpljenog u zatvoru. Je li sudac Franetović dobro procijenio zatvorenikovo stanje, ne možemo sa sigurnošću znati sve dok splitski Općinski sud eventualno ne ispita taj predmet jer za njega postoji interes Vukasovićeve obitelji, ali i šire javnosti. Možebitni propusti u presudi suca Franetovića već su javno objavljeni, a sučeva nonšalantnost u pristupu predmetu vidljiva je iz toga što je nesretnog Vukasovića u tekstu presude na jednom mjestu preimenovao u potpuno drugu osobu.

Iziritiran radom dotičnih sudaca kao i oslobađajućom presudom Božidaru Kalmeti, predsjednik HSS-a Krešo Beljak založio se za sankcioniranje svih ‘koji su donosili skandalozne presude’. Takve sankcije, koje dovode i do pravomoćnih zatvorskih kazni za suce, već postoje. Tako nas je DSV izvijestio da se trenutno vodi 11 stegovnih postupaka protiv hrvatskih sudaca koje su prijavili predsjednici matičnih sudova, od čega je njih sedam pokrenuto tijekom ove godine. Iako nam je tajnica DSV-a Dijana Rožić Frlan u dopisu navela da je većina stegovnih postupaka pokrenuta zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, što proizlazi iz članka 62. stavak 2. točka 1. Zakona o DSV-u, u nastavku teksta vidjet ćemo da su određeni suci bili skloni koruptivnim radnjama. Takvi primjeri, čije izvore pronalazimo još u devedesetima, kada je pravosuđe temeljito očišćeno od ‘nepodobnih sudaca’, ne doprinose tome da se Hrvatska pomakne sa zadnjeg mjesta na ljestvici među državama EU-a po povjerenju građana i poduzeća u neovisnost sudaca i sudova.

Robert Pešutić, sudac kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, od svibnja ove godine nalazi se u remetinečkom zatvoru zato što je u studenome 2017. pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora zbog primanja mita, zloupotrebe službenog položaja i nezakonitog posredovanja. Mediji su još 2003. godine pisali o stegovnom postupku protiv tog suca zbog većeg broja predmeta koji su zbog njegovog nerada otišli u zastaru. Ubrzo zatim tadašnji predsjednik Hrvatske stranke prava 1861 Dobroslav Paraga prijavio ga je Vrhovnom sudu i Ministarstvu pravosuđa zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, odnosno zbog nezakazivanja ročišta u postupku protiv Ante Đapića, tadašnjeg predsjednika HSP-a optuženog za krivotvorenje magistarskog rada. Pešutić je na kraju uz objašnjenje na razni skeča oslobodio Đapića, iako u njemu de facto priznaje optuženikov krimen, ali se istodobno zapitao: zar znanstvene radove ne prepisuju i drugi pa nikom ništa? Kada je njegov postupak u Feral Tribuneu argumentirano kritizirao novinar Vladimir Matijanić, Pešutić ga je tužio, a novinar je po pravomoćnosti presude novčano ovršen. Kako dokazuju brojni primjeri, sudske odluke u korist moćnih ostat će tako do danas modus operandi kada je riječ o postupcima protiv medija i novinara.

Nakon mjera tajnog nadzora, Pešutić je uhićen 2011. godine. Prvostupanjsku kaznu od četiri i pol godine zatvora, uz desetogodišnju kaznu zabrane obnašanja dužnosti, Vrhovni sud je ipak smanjio, a nakon suspenzije DSV-a Pešutić je dvije godine odugovlačio s odlaskom u zatvor, povlačeći se s tužbama po Ustavnom sudu i pravdajući se liječničkom dokumentacijom. Od suspenzije pa do odlaska na odsluženje kazne primao je polovicu sudačke plaće. ‘Ta činjenica je određena zakonom, kao i u drugim državama EU-a’, odgovorili su iz Udruge hrvatskih sudaca na naš upit zbog čega suci pod suspenzijom do pravomoćnosti okončanja njihovog postupka primaju polovicu plaće.

Zatvorski život upoznao je i danas 72-godišnji Bariša Gašpar, bivši sudac Visokog trgovačkog suda protiv kojeg je USKOK podigao optužnicu 2009. godine. On je od početka 2007. do 4. rujna iste godine primio ukupno 25 tisuća eura mita od člana uprave firme Civitas Nova, zainteresiranog za ishod jednog sudskog spora koji se nalazio na drugostupanjskom odlučivanju pred navedenim sudom. Pravomoćnom presudom iz 2014. Gašpar je osuđen i za namještanje pravosudnih ispita, a tada mu je zabranjeno obavljanje sudačkog zvanja u trajanju od pet godina i naloženo vraćanje mita u punom iznosu.

DSV je zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti ljetos razriješio dužnosti i sutkinju Visokog prekršajnog suda Antoniju Kovačić. Prema tumačenju DSV-a, sutkinja je godinama gomilala predmete, uglavnom iz domene obiteljskog nasilja, koji su tako pali u zastaru. DSV nam nije želio potvrditi o kolikom je broju predmeta riječ, s obzirom na to da stegovni postupak protiv navedene sutkinje, koja ima pravo žalbe Ustavnom sudu, nije pravomoćno okončan. Antonija Kovačić svojedobno je pretendirala upravo na Ustavni sud. Za sutkinju tog pravosudnog tijela kandidirala se dvaput: 2009. godine, kada je s čak šest glasova ušla u uži izbor, i ponovno 2016. Saopćenje povodom njezinog slučaja prošlog mjeseca je poslao i Socijaldemokratski forum žena SDP-a. U njemu se čude kako na nerad sutkinje i toliki broj neriješenih predmeta godinama nije reagirao nitko od njoj nadređenih. Pa ipak, ‘šoku i nevjerici nema mjesta (…) zbog nemara u poslu koji su dužni obavljati, nitko nas više ne može uvjeriti u namjere nužne reforme pravosuđa i težnje za nultu toleranciju na nasilje’, piše u tom saopćenju.

Stegovnu kaznu ukora DSV je ljetos izrekao i Marisi Matić, sutkinji kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, također zbog neurednog obnašanja dužnosti. Sutkinja Matić u medijima se spominjala nakon što je 2013. u ponovljenom suđenju oslobodila člana Torcide Antonija Vujčića za postavljanje transparenta ‘Srbe na vrbe, nikad zaboravit, nikad oprostit’ u povodu gostovanja srpske Davis Cup reprezentacije u Splitu 2010. godine, i to nakon što ga je sudac Dinko Mešin u prvom stupnju osudio na četiri mjeseca zatvora.

Državno sudbeno vijeće je u kolovoza produžilo suspenziju za još tri mjeseca sutkinji Općinskog suda u Zadru Antoniji Božini. USKOK je protiv nje podigao, a Optužno vijeće splitskog Županijskog suda u studenome 2017. potvrdilo optužnicu za kaznena djela primanja mita, zloupotrebu položaja i ovlasti. Optužena je da je kao sutkinja stalne službe u Benkovcu namještala sudske procese i presude za poznate klijente u suradnji s Gordanom Alavanjom, vlasnicom agencije za nekretnine, pri čemu je navodno primila najmanje 30.700 kuna i 200 eura.

DSV je još 2012. godine prozvao Vesnu Malenicu, sutkinju zagrebačkog Trgovačkog suda, jer nije u propisanom roku i obliku podnijela izvješće o stanju svoje imovine. A ta je imovina već onda bila poput planine: dva stana u Zagrebu, jedan veličine 120 četvornih metara s garažom i drugi od 59 kvadrata, oba kupljena na kredit, stan na Braču, ušteđevina u iznosu od 280 tisuća kuna… Nakon njezinog hapšenja u studenome 2017. godine, porezni USKOK je otkrio nesrazmjer u njezinoj imovini u iznosu od čak 2,3 milijuna kuna. Zajedno s petoricom ostalih osumnjičena je za upletenost u kriminal u mnogim stečajnim postupcima za koje je bila zadužena u razdoblju od 2008. godine. S obzirom na to da njezin slučaj još nije pravomoćno okončan, sutkinja Malenica i dalje prima polovicu sudačke plaće, koja iznosi šest tisuća kuna.

Sutkinji prekršajnog odjela Općinskog suda u Šibeniku Dolores Milaković i sucu prekršajnog odjela istog suda stalne službe u Kninu Ivici Krvavici također je ljetos produžena suspenzija za obnašanje dužnosti za naredna tri mjeseca. Potonjeg USKOK u optužnici od svibnja ove godine tereti za primanje mita jer je lanjske veljače u Kninu prometnom prekršitelju recidivistu u zamjenu za sto eura izrekao blažu novčanu kaznu. Navodno je primio i dvije tisuće kuna mita od drugog prometnog prekršitelja kojem je zauzvrat također propisao blažu novčanu kaznu od predložene. Zbog ‘sitniša’ je sudački ugled izgubila i sutkinja Milaković. Ona je optužena za zloupotrebu položaja jer je u dogovoru s Krvavicom u postupku koji se zbog vožnje pod utjecajem alkohola, nezaustavljanja po naredbi policijskog službenika i nekorištenja sigurnosnog pojasa vodio protiv njegovog poznanika lani izrekla ukupnu kaznu od 1.700 kuna, što je mnogo blaža kazna od predložene koja je bila 6.200 kuna.

Dalibora Vodanovića, 67-godišnjeg kaštelanskog suca, tereti se pak za stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. DSV-u ga je prijavio predsjednik Općinskog prekršajnog suda u Splitu Milan Grljušić jer je u lipnju s 1,98 promila alkohola u krvi izazvao sudar. Nije poznato je li i Vodanović zbog suspenzije DSV-a već podnio žalbu Ustavnom sudu nakon što je u srpnju udaljen s dužnosti.

Zanimljiv je i predmet bivšeg suca Općinskog suda u Crikvenici Marina Črnje čije se rabote istražuje od početka tisućljeća, a protiv njega se, zajedno s odbjeglim Miroslavom Kutlom, od 2011. vodi i kazneni postupak zbog izvlačenja 23 milijuna kuna iz Tiska u drugoj polovici 1990-ih. Nakon što je godinama primao pola sudačke plaće, ovog je mjeseca razriješen sudačke dužnosti zbog navršenih 70 godina života.

Ružica Pavlović-Drmačić, bivša sutkinja Prekršajnog suda u Bjelovaru, razriješena je sudačke dužnosti 4. svibnja 2017. godine, i to nakon što je 2015. nepravomoćno osuđena na godinu dana zatvora uvjetno zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Ona je od ožujka 2009. do kolovoza 2011. godine nezakonito samoj sebi isplatila putne troškove u ukupnom iznosu od 16.018 kuna. U lipnju 2017. Ustavnom je sudu podnijela žalbu na odluku DSV-a. Lani se pak neuspješno kandidirala za radno mjesto voditelja Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove bjelovarske Opće bolnice.

Posebna kategorija ove pravosudne priče bila bi i javno preispitivanje odgovornosti sudaca u predmetima od pojačanog interesa javnosti. Još se pamti presuda šibenske sutkinje Maje Šupe, koja je poduzetnika Tomislava Horvatinčića oslobodila odgovornosti za smrt talijanskog bračnog para Salpietro. No kako je zatim ustanovljeno da je sutkinja počinila niz povreda Zakona o kaznenom postupku, Horvatinčiću se ponovno sudilo pa je u ožujku ove godine nepravomoćno kažnjen s četiri godine i deset mjeseci zatvora.

Možda bismo u zaključku ove priče trebali podsjetiti na završnu riječ čuvene riječke sutkinje Ike Šarić spomenutom Robertu Pešutiću: ‘Kao sudac ste trebali činiti napore u suzbijanju društveno-pogibeljnih kaznenih djela, a primali ste mito i narušili ugled ne samo splitskog suda, nego i hrvatskog pravosuđa te povjerenje građana u sudstvo.’

Dali hrvatska ustaško orijentirana vlada ima snage izvuči se iz kaljuže zla u koju tone sve dublje i dublje?

“Nacionalne manjine nisu krive za vaše greške i propuste”

Inicijativa mladih za ljudska prava poziva predsjednicu i premijera, saborske zastupnike iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra da se ujedine u zaštiti i promociji ljudskih prava, a ne u prozivkama onih koji ukazuju na mržnju i nasilje. “Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije, da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, poručuju iz YIHR-a.

“Trenutno svjedočimo verbalnim napadima i osudama zastupnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, od strane premijera, članova Vlade te saborskih zastupnika iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra koji za klimu mržnje i nasilja koja vlada u društvu kao odgovorne zlonamjerno prozivaju upravo pripadnike manjina. U isto vrijeme izostaju osude brojnih izjava, činjenja i nečinjenja koja kao rezultat imaju veličanje mržnje, kršenje ljudskih prava te slavljenje nasilja, zločina i zločinačkih režima iz prošlosti”, stoji u priopćenju YIHR-a.Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima

Upozoravaju kako jasna, uporna i kontinuirana osuda svih recentnih slučajeva ne postoji.

“Za zaključiti je da upravo pripadnici nacionalnih manjina ne smiju govoriti o društvenom posrnuću iako je odgovornost svih građana i građanki upravo ukazivati i reagirati na sve ono što je u državi problematično. Žalosno je što predsjednicu, premijera, Vladu i većinu zastupnika ne zanima što se u društvu srozavanju minimalni standardi ljudskih prava, a to je ovih dana i mjeseci konkretizirano u obliku premlaćivanja, kamenovanja i psovanja ljudi jer su „pogrešnog“ nacionalnog podrijetla. Njih muči što o tome govori – Srbin”, ističu iz YIHR-a.

Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit, a ne kao potrebu da stanu u obranu temeljnih vrijednosti naše države i vrate povjerenje građanima svih pripadnosti u vladavinu prava.

Pučka pravobraniteljica te međunarodne organizacije i tijela koja imaju mandat štiti i zagovarati prava nacionalnih manjina redovno oštro upozoravaju da porast govora mržnje te kaznenih i prekršajnih djela motiviranih mržnjom ugrožava stabilnost i napredak društva, ali nažalost bezuspješno.Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit

Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima.

Od njih traže da predlože i usvoje zakone koji jasno i oštro definiraju temelje kažnjavanja počinitelja prekršajnih i kaznenih djela, a vezanih za korištenje i upotrebu simbola mržnje u koje spadaju fašistički i ustaški simboli, traže da se suzdrže od izjava i djelovanja koje promovira nasilje, mržnju i zločine te nedvojbeno i redovno javno i najoštrije osude svakog tko takve izjave uputi.

“Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije s pročelja objekata na vašim institucijama i gradovima. Pozivamo ih da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, zaključuju iz inicijative.