Category Archives: Hrvatska danas

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

Dvolicna Barbie, “Kraljica Balkana” u svom elementu

SRPANJ 2019.

TVORNICA SKANDALA KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Ako treba i lagat ćemo za Hrvatsku

U jeku svoje predsjedničke kampanje, iako je službeno još uvijek ne vodi, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nastavlja nizati skandalozne izjave po kakvima će njen mandat i ostati upamćen. Gostujući nedavno na SRF-u, švicarskoj državnoj televiziji, komentirajući hrvatsku politiku koja takozvanim pushbackom tjera migrante s hrvatskih granica, predsjednica je izjavila kako je „potrebno malo nasilja kada provodite pushback“ ne mareći za činjenicu da pushback nije zakonit. Njena potvrda takve hrvatske politike odjeknula je u brojnim svjetskim medijima, poglavito onima u Europskoj uniji, naravno u negativnom kontekstu, a predsjednica je na to odlučila reagirati novim skandalom.

„Nikakva reinterpretacija, izvlačenje iz konteksta i krivi prijevodi, kako je to napravila švicarska televizija, na moje veliko razočaranje, nema veze ni sa kakvih profesionalizmom. Napravili su ono što rade najgori tabloidi na svijetu. Dakle, uz to što je napravila švicarska televizija ništa neće promijeniti činjenicu da hrvatska policija radi profesionalno, rade s velikom razinom humanosti prema svim tim ljudima, da ih razumiju, da primjena ne nasilja, kako su oni preveli, nego primjena odgovarajuće sile, što nije isto što i nasilje, dakle ja sam rekla odgovarajuća sila, ne prelazi granice propisane hrvatskim i europskim zakonodavstvom, ali ona je ponekad nužna“, rekla je Grabar Kitarović jučer na Krku, a potom medijima održala i „lekciju iz novinarstva“.

„Vi kao hrvatski mediji morate predstaviti hrvatsku stranu te priče, nemojte se povoditi za stranim medijima koji rade tko zna u čijem interesu“, poručila je predsjednica i jasno nam dala do znanja kako danas ona vidi ulogu novinarstva, a ta se uloga može sažeti samo u opisu „nacionalno sluganstvo“. Optužujući strane medije da rade za nečije interese, a samim time, logično je, protiv male ponosne države koja nezakonito provodi pushback, pokazuje i da je predsjednica obožavateljica teorija zavjere, kakvih smo se naslušali u proteklih tridesetak godina. Posebno zabrinjava što predsjednica ne posjeduju čak ni mrvu zdravog razuma kako bi preispitala politiku koju zastupa i činjenicu da je ta politika naišla na kritiku javnosti diljem svijeta, nego joj je zgodnije pribjeći uroti.

Pushback


Pushback hrvatske policije (SCREENSHOT: SRF)

Njenim istupom zgroženo je i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) koje je otvoreno poručilo da predsjedničine izjave nisu dostojne funkcije koju ona obnaša, kada novinarkama i novinarima daje sramotan naputak kako da rade svoj posao.

„Osim što na vrlo ružan način i bez ikakvih argumenata optužuje naše inozemne kolege, novinarke i novinare u Hrvatskoj pokušava na vrlo perfidan način disciplinirati da svoj posao rade slijepo vjerujući samo jednoj strani, predstavnicima vlasti, a ne svojim kolegicama i kolegama, koje je praktički etiketirala kao neprijatelje Hrvatske“, poručuju iz HND-a, objašnjavajući kako predsjedničin naputak medijima podsjeća na devedesete godine prošlog stoljeća, kad su pojedini novinari, apologeti tadašnje vlasti, javno govorili „ako treba, lagat ću za Hrvatsku“.

HND poručuje kako posao novinarki i novinara nije raditi u interesu bilo koje politike, nego u interesu javnosti. 

„Naš je posao tragati za istinom ma kakva ona bila. Predsjednici Republike stoga savjetujemo da se bavi poslom koji zahtijeva funkcija na koju je izabrana i da ne dijeli lekcije novinarima“, zaključuju u HND-u.

Na skandalozne predsjedničine optužbe reagirao je i Georg Hässler, švicarski novinar koji je vodio „sporni“ intervju s hrvatskom predsjednicom na SRF-u. 

Georg Hässler i Kolinda Grabar Kitarović


Georg Hässler u razgovoru s Kolindom Grabar Kitarović (SCREENSHOT: SRF)

„Intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović tijekom njenog državnog posjeta Švicarskoj vođen je u skladu sa svim profesionalnim standardima. Konkretno, pitali smo jasna, transparentna pitanja o našem istraživanju na hrvatsko-bosanskoj granici. Ne možemo razumjeti optužbe za dekontekstualizaciju jer smo emitirali i pitanja i trenutne odgovore predsjednice Grabar-Kitarović. Također smo triput provjerili prijevod s engleskog na njemački prije objave priloga. Predsjednica je doista koristila frazu ‘a little bit of force’ koju smo preveli s ‘ein bisschen Gewalt” (u smislu policijskog korištenja sile)’“, rekao je Hässler za N1.

No, nije Grabar Kitarović jučer tijekom posjeta otoku Krku napala samo medije i SRF, već je iskoristila priliku da ponovno napadne pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.

„Ja bih voljela da ona malo više vremena provodi na terenu“, izjavila je predsjednica, slično kao i početkom mjeseca kada je na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom teatralno upitala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, je li pravobraniteljica ikad došla vidjeti kakvo je stanje na terenu, da bi je nakon toga oboje „pozvali“ da dođe na teren i vidi kakvo je stanje. 

Lora Vidović ogovorila je kako je ona osobno, kao i njene kolege, često na terenu, ali nikad ne samo protokolarno i s novinarima te se začudila kako to Božinović ne zna, jer neke posjete dogovara s MUP-om, dok druge obavlja nenajavljeno, kao što je bio nedavni slučaj s posjetom policijskoj postaji u Donjem Lapcu kada su jopj odbili dati bili kakve informacije o postupanju na granici. Pri tom su joj policajci u Donjom Lapcu, prema njenom svjedočenju, rekli da neka sjedne za kompjuter i sama vidi izvješća o postupanju, za što, naravno, treba lozinka koju Vidović, opet naravno, nema. 

Lora Vidović


Lora Vidović na meti je predsjednice već neko vrijeme (FOTO: Lupiga.Com)

Nedavno je pravobraniteljica objavila i pismo koje je zaprimila krajem ožujka, a u kojem jedan policajac iznosi svoje pritužbe o nezakonitim postupanjima policije na terenu, na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Ukratko, policajac koji radi na zaštiti granice, a čije je podatke koji bi mogli otkriti njegov identitet u pismo pravobraniteljica zbog razumljivih razloga zacrnila, objašnjava kako više nema ni volje ni snage gledati što se na granici radi s migrantima. Kaže kako u Hrvatskoj nema azila, osim u pojedinačnim slučajevima za koje se zainteresiraju mediji, nego sve migrante silom vraćaju natrag u BiH. Tvrdi kako se to radi po zapovijedi odozgo u kojoj im je rečeno da se sve obavlja bez ikakve papirologije i bez tragova, da se migrantima uzimaju novci i razbijaju mobiteli. Upravo o tome se u medijima već naveliko pisalo, a policajac je u pismu napomenuo da su svi ti medijski napisi sasvim točni te da je on osobno do sada vratio preko 1.000 migranata u BiH

Grabar Kitarović je u svom medijskom istupu na Krku dala naslutiti kako smatra da to pismo možda i nije autentično te komentirajući rad pučke pravobraniteljice, usput pokazujući kako ne zna ni njenu točnu funkciju pogrešno je nazivajući, postavila pitanje zašto Lora Vidović ne traži očitovanje nadležnih na sve te slučajeve vezane uz migrante. Problem je u tome što to pravobraniteljica i čini. Tako je i u slučaju spomenutog pisma njen ured o tome odmah obavijestio DORH i zatražio provedbu odgovarajuće, učinkovite i neovisne istrage, kako bi se nedvojbeno utvrdilo radi li se o stvarnim činjenicama ili neosnovanim optužbama. No, povratnih informacija nije bilo te je temeljem Zakona o pučkom pravobranitelju i Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu dostavila pritužbu na znanje i eventualno poduzimanje radnji iz nadležnosti Hrvatskog sabora, predsjedniku Hrvatskog sabora, kao i predsjednicima nadležnih saborskih odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. No, niti s tih adresa pravobraniteljica nije zaprimila povratne informacije pa je iskoristila jedinu preostalu institucionalnu mogućnost i obavijestila javnost o primljenom pismu. 

Pismo

Pismo nezadovoljnog policajca (IZVOR: Pučka pravobraniteljica)

Spomenimo na kraju i kako je policajac u pismo napisao da njegovi nadređeni na spomen imena pravobraniteljice reagiraju na „ružan i neprimjeren način“. Kakvu histeriju u ksenofobnom društvu svojim istupima uzrokuju osobe poput Kolinde Grabar Kitarović najbolje govori letimičan uvid u pretragu na Googleu. Naime, kada u toj tražilici krenete pretraživati ime pravobraniteljice te ukucate „Lora Vidović“, Google vam automatski nudi najčešće pretrage vezane uz njeno ime. A one su: „Lora Vidović Srpkinja“; „Lora Vidović roditelji“; „Lora Vidović nacionalnost“. Toliko o društvu u kojem danas živimo i u kojem je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

Lupiga.Com

A, zakaj ne kajkavski?

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišeju jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

V Švicarski je Swatch objavil ljetno izvestije na Schwizer-Deutschu, v Austriji pak vsi govore svoje dijalekte bez srama, vsako drži do svojega identiteta!

V Nemški imaju več Nemških jezikov registriraneh, a Bečanin se spomina s Srednjonemcom, čistam drugi akcenti, rieči, sintagme, način razmišljanja, i razmu se.

V razvijenim društvom je sramota pokazati da si bedast i da imaš kognitivnih poteškoča v razmevanju

Ne razmem ljude šteri ne govore svojega jezika z srama ili straha da jih drugi nebi razmeli. V svietu je to nie red stvari, to je zgleda jena “rvacka anomalija”, ili morti -balkanska, neznam. Kajkavski kmetski mentalitet ili rivanje v rit dominantnem Južnem Hrvatom, ili obadvoje?
Razmem da ga morti ne pišu jer se nisu vučili pisati ga v školi, al neje preveč teško navčiti se.

Talijanci imaju več jezikov i v Veneciji je službeni i vuči se Venetski + puno drugih jezikov v Italiji.
Vsi cene svoje kulturno i lingvističko bogatstvo – ali na “strašno razvijenom”, Balkanu neče niti čuti – o razvoju društva – nit zakaj je važno razvijati jezičnu i kulturnu vsakojačkost, te žive i ponavljaju maksimalno dogme z 19. stoletja štere su – hudo zastarjele i napuščene v več razvijenim društvom.

Ok, Kajkavski je drugački jezik od Štokavskoga, al vendar su slavenski jeziki obadva, a Štokavci žive s Kajkavcom vre 400-300 let, a predi su ga se i navčili. Bil je i več spodoben starom hrvatskom predi importiranja jekavskoga narečja z Hercegovine/Črne Gore i predi hrvatskih Vukovcov i recentnih kreaciji, tak da skradnjih 150 let Kajkavski nekak slabo ide vekšini Štokavcov.
Velim, škoda za njihove kognitivne sposobnosti.

Hrvatistan ili Apsurdistan

GDJE MI TO ZIVIMO?

Ovdje se abortus pokušava svrstat pod ubojstvo, a ubojstvo pod sinkopu.

Ovdje ćeš više najebat zbog četiri jointa u autu nego zbog četiri leša ispod auta.

Ovdje se iz prometa umjesto ubojica uklanjaju biciklisti bez kacige i “vozili ste 63 a piše 60.”

Ovdje bakice koje su na pješačkom prešle na crveno bacaju na pod i privode, a tatine sinove koji na pješačkom poberu dvije 16-godišnjakinje bacaju na prvi avion za Švicarsku.

Ovdje inspekcije zatvaraju male trgovce zbog kune viška u kasi, a kase s milijunima manjka ne otvaraju.

Ovdje si sirotinja ako imaš parsto kuna duga, a s parsto milijuna duga si gospodin.

Ovdje se gladnim obiteljima kaže da kruh režu na tanje šnite.

Ovdje pokušavaju dogovorit da možda ipak nisi obitelj ako nemaš dijete.

Ovdje su svi djeca Božja, osim ako imaš Downov sindrom, onda te svećenik odbije pričestit jer Bog po novom uz pare broji i kromosome.

Ovdje je narod dovoljno pametan (glup) da glasa za ekipu koja im obeća soma eura za svako dijete.

I da glasa ponovno iako se to nije dogodilo.

Ovdje ti žele lupit porez na nekretninu na koju si već platio porez.

Ovdje je moguće da osoba umre pred zaključanim vratima Hitne pomoći.

Ovdje moraš platit telekom čak i ako ti nisu isporučili uslugu koju plaćaš.

Ovdje moraš platit i državnu televiziju iako ju ne želiš gledat, a ona ti zauzvrat u subotu u 8 navečer prikazuje dokumentarac o žgaravici.

Ovdje te ta ista televizija te sve češće dezinformira i otpušta one koji te informiraju.

Ovdje se ta televizija usudi reć nešto protiv Gazde tek jučer navečer.

Ovdje ti lik koji je potrošio tvoju penziju na gaće iz Victoria’s secreta prodaje boce s porukom za bolje sutra, koje ćeš možda već sutra skupljat po kontejnerima.

Ovdje teta iz Zadra koja radi na odjelu salama dobije otkaz jer je pojela dvije fete pršuta i oštetila poslodavca za par kuna, a teta iz Siska koja je oštetila proračun za 10 milijuna nakon izlaska iz zatvora može aktivirat saborski mandat.

Ovdje blagajnica želi ići na more, ali ne može jer nema para. Možda i bolje, uz Tominu sinkopu je sigurnija na poslu.

Ovdje se rodilo ličko rukovanje.

Ovdje se objavljuje puno ime, prezime i fotografija čistačice za koju se sumnja da je Tariku Filipoviću ukrala nakit, a kad si bez sumnje pregazio ljude jer si prošao kroz crveno, onda si samo M.N., bez slike.

Ovdje je moja frendica morala platiti 1000 kuna kazne nakon što je pala sa skutera i iščašila vlastito rame. “Za ugrožavanje vlastite sigurnosti” ili nešto slično.

Ovdje te traže rodni list NE stariji od 6 mjeseci, za slučaj da si se u međuvremenu ponovno rodio negdje drugdje.

Ovdje smo imali Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa koji je bio nekoordiniran i neučinkovit, a plaća je svejedno bila 17 tisuća kuna.

Ovdje ti na carini otvore paket pa ti naplate otvaranje paketa.

Ovdje carina hvata dedice koji pokušavaju prodat par adventskih vijenaca uz cestu, a nitko ne hvata dedice koji prodaju naše ceste.

Ovdje poštar ne zvoni dvaput, samo ti ostavi ceduljicu na kojoj piše da nisi bio doma.

Ovdje ti zbog računa od 25 kuna koji su ti “zaboravili” poslat pošalju ovrhu na 700 kuna.

Ovdje na četiri milijuna stanovnika imamo 9.000 vijećnika. New York s osam milijuna stanovnika ima 49.

Ovdje udruge koje skupljaju novac za liječenje hrabre djece troše taj isti novac na vlastite dječje radosti i obeshrabruju sve buduće donacije.

Ovdje se skupi novac za liječenje Ene Šarac, ali joj ga se ne isplati jer “ga nikad nije tražila” a direktori udruge jesu tražili pršute.

Ovdje ti pokušavaju privatizirat jajnike i dogovorit da moraš rodit uvijek, čak i ako su te silovali.

Ovdje je silovanje ozbiljan zločin, osim ako je silovatelj zaređen a žrtva maloljetna, onda samo guliš krumpire i ideš u drugu župu.

Ovdje majci koja izgubi teško bolesno dijete s njegovim zadnjim dahom oduzimaju status njegovateljice (i pomoć od 2500 kuna mjesečno), a državna sisica ekipu u Saboru njeguje plaćom još godinu dana nakon prestanka mandata (više od 2500 kuna mjesečno).

Ovdje se ljudi i dalje svađaju tko je gdje bio ’91., dok djeca rođena ’91. sele u Irsku.

Ovdje se (neka) djeca rođena 2013. i dalje uče da mrze četnike, ali ne i da se ne piše ćetnik.

Ovdje ljudi u odijelima svake 4 godine obećavaju rast, a raste jedino konfekcijski broj njihovih odijela.

Ovdje sudac oslobodi frajera koji je silovao maloljetnicu jer nije vikala “NE”, a osudi PSA jer je lajao. Da je vikala “ne”, možda bi i ona dobila kaznu za buku.

Ovdje se od uhićenja rade kazališne predstave, dok oni koji bi trebali bit u zatvoru gledaju predstave u Londonu.

Tu živimo, u državi punoj tumora koje nitko ne liječi.

Ali ipak moramo biti sretni, jer smo “Svoji na svome”, imamo hrvatsku lisnicu u (tudjem) žepu,proširili smo se po cijelom svijetu,imamo pravo kopanja po kontejnerima za smeče u potrazi za hranom i praznim flašama.Pa ako smo te sreče da i živimo u Zagrebu , možemo dobiti jedanput godišnje tanjur bažula s kobasicom.

Hrvatsko pravosudje leglo mita i korupcije

“Pravda se u Hrvatskoj kupuje novcem.Kaznjavaju se samo siromasi”

Suci pred sudom

Državno sudbeno vijeće ove je godine pokrenulo sedam stegovnih postupaka protiv sudaca: zbog primanja mita, upletenosti u kriminal u stečajnim postupcima, zlouporabe položaja, neurednog obnašanja dužnosti i sudara izazvanog u pijanom stanju. Donosimo pregled tih slučajeva

slika iz galerije

Ponašanje suca zagrebačkog Prekršajnog suda Krešimira Ožanića, koji je prema riječima novinara Indexa Gordana Duhačeka pred pritvorskom ćelijom zatražio priznanje krivnje za komentar koji je Duhaček objavio na Twitteru, prema tumačenju pojedinih pravnih stručnjaka suprotno je kodeksu sudačke etike. No s Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu odgovorili su nam kako neće biti pokretanja stegovnog postupka protiv Ožanića jer je on u cijelosti porekao Duhačekove tvrdnje, a sučev iskaz potvrdio je i jedan od policajaca koji su bili tamo. Ipak, pokazalo se da sudac nije bez grijeha, barem iz prošlosti: Državno sudbeno vijeće još je u ožujku 2014. protiv njega pokrenulo stegovni postupak zbog neurednog obnašanje sudačke dužnosti, novčano ga kaznivši četveromjesečnim oduzimanjem jedne trećine plaće.

Podosta je prašine nedavno podigla i odluka suca Općinskog suda u Splitu Marija Franetovića, koji je nepravomoćno na zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog izazivanja požara osudio Kristiana Vukasovića, 18-godišnjaka s posebnim potrebama. No mladić je iz zatvora ubrzo završio u bolnici i nakon tri tjedna kome umro pod vrlo rijetkom dijagnozom tzv. psihičke smrti, odnosno zbog straha pretrpljenog u zatvoru. Je li sudac Franetović dobro procijenio zatvorenikovo stanje, ne možemo sa sigurnošću znati sve dok splitski Općinski sud eventualno ne ispita taj predmet jer za njega postoji interes Vukasovićeve obitelji, ali i šire javnosti. Možebitni propusti u presudi suca Franetovića već su javno objavljeni, a sučeva nonšalantnost u pristupu predmetu vidljiva je iz toga što je nesretnog Vukasovića u tekstu presude na jednom mjestu preimenovao u potpuno drugu osobu.

Iziritiran radom dotičnih sudaca kao i oslobađajućom presudom Božidaru Kalmeti, predsjednik HSS-a Krešo Beljak založio se za sankcioniranje svih ‘koji su donosili skandalozne presude’. Takve sankcije, koje dovode i do pravomoćnih zatvorskih kazni za suce, već postoje. Tako nas je DSV izvijestio da se trenutno vodi 11 stegovnih postupaka protiv hrvatskih sudaca koje su prijavili predsjednici matičnih sudova, od čega je njih sedam pokrenuto tijekom ove godine. Iako nam je tajnica DSV-a Dijana Rožić Frlan u dopisu navela da je većina stegovnih postupaka pokrenuta zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, što proizlazi iz članka 62. stavak 2. točka 1. Zakona o DSV-u, u nastavku teksta vidjet ćemo da su određeni suci bili skloni koruptivnim radnjama. Takvi primjeri, čije izvore pronalazimo još u devedesetima, kada je pravosuđe temeljito očišćeno od ‘nepodobnih sudaca’, ne doprinose tome da se Hrvatska pomakne sa zadnjeg mjesta na ljestvici među državama EU-a po povjerenju građana i poduzeća u neovisnost sudaca i sudova.

Robert Pešutić, sudac kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, od svibnja ove godine nalazi se u remetinečkom zatvoru zato što je u studenome 2017. pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora zbog primanja mita, zloupotrebe službenog položaja i nezakonitog posredovanja. Mediji su još 2003. godine pisali o stegovnom postupku protiv tog suca zbog većeg broja predmeta koji su zbog njegovog nerada otišli u zastaru. Ubrzo zatim tadašnji predsjednik Hrvatske stranke prava 1861 Dobroslav Paraga prijavio ga je Vrhovnom sudu i Ministarstvu pravosuđa zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, odnosno zbog nezakazivanja ročišta u postupku protiv Ante Đapića, tadašnjeg predsjednika HSP-a optuženog za krivotvorenje magistarskog rada. Pešutić je na kraju uz objašnjenje na razni skeča oslobodio Đapića, iako u njemu de facto priznaje optuženikov krimen, ali se istodobno zapitao: zar znanstvene radove ne prepisuju i drugi pa nikom ništa? Kada je njegov postupak u Feral Tribuneu argumentirano kritizirao novinar Vladimir Matijanić, Pešutić ga je tužio, a novinar je po pravomoćnosti presude novčano ovršen. Kako dokazuju brojni primjeri, sudske odluke u korist moćnih ostat će tako do danas modus operandi kada je riječ o postupcima protiv medija i novinara.

Nakon mjera tajnog nadzora, Pešutić je uhićen 2011. godine. Prvostupanjsku kaznu od četiri i pol godine zatvora, uz desetogodišnju kaznu zabrane obnašanja dužnosti, Vrhovni sud je ipak smanjio, a nakon suspenzije DSV-a Pešutić je dvije godine odugovlačio s odlaskom u zatvor, povlačeći se s tužbama po Ustavnom sudu i pravdajući se liječničkom dokumentacijom. Od suspenzije pa do odlaska na odsluženje kazne primao je polovicu sudačke plaće. ‘Ta činjenica je određena zakonom, kao i u drugim državama EU-a’, odgovorili su iz Udruge hrvatskih sudaca na naš upit zbog čega suci pod suspenzijom do pravomoćnosti okončanja njihovog postupka primaju polovicu plaće.

Zatvorski život upoznao je i danas 72-godišnji Bariša Gašpar, bivši sudac Visokog trgovačkog suda protiv kojeg je USKOK podigao optužnicu 2009. godine. On je od početka 2007. do 4. rujna iste godine primio ukupno 25 tisuća eura mita od člana uprave firme Civitas Nova, zainteresiranog za ishod jednog sudskog spora koji se nalazio na drugostupanjskom odlučivanju pred navedenim sudom. Pravomoćnom presudom iz 2014. Gašpar je osuđen i za namještanje pravosudnih ispita, a tada mu je zabranjeno obavljanje sudačkog zvanja u trajanju od pet godina i naloženo vraćanje mita u punom iznosu.

DSV je zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti ljetos razriješio dužnosti i sutkinju Visokog prekršajnog suda Antoniju Kovačić. Prema tumačenju DSV-a, sutkinja je godinama gomilala predmete, uglavnom iz domene obiteljskog nasilja, koji su tako pali u zastaru. DSV nam nije želio potvrditi o kolikom je broju predmeta riječ, s obzirom na to da stegovni postupak protiv navedene sutkinje, koja ima pravo žalbe Ustavnom sudu, nije pravomoćno okončan. Antonija Kovačić svojedobno je pretendirala upravo na Ustavni sud. Za sutkinju tog pravosudnog tijela kandidirala se dvaput: 2009. godine, kada je s čak šest glasova ušla u uži izbor, i ponovno 2016. Saopćenje povodom njezinog slučaja prošlog mjeseca je poslao i Socijaldemokratski forum žena SDP-a. U njemu se čude kako na nerad sutkinje i toliki broj neriješenih predmeta godinama nije reagirao nitko od njoj nadređenih. Pa ipak, ‘šoku i nevjerici nema mjesta (…) zbog nemara u poslu koji su dužni obavljati, nitko nas više ne može uvjeriti u namjere nužne reforme pravosuđa i težnje za nultu toleranciju na nasilje’, piše u tom saopćenju.

Stegovnu kaznu ukora DSV je ljetos izrekao i Marisi Matić, sutkinji kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, također zbog neurednog obnašanja dužnosti. Sutkinja Matić u medijima se spominjala nakon što je 2013. u ponovljenom suđenju oslobodila člana Torcide Antonija Vujčića za postavljanje transparenta ‘Srbe na vrbe, nikad zaboravit, nikad oprostit’ u povodu gostovanja srpske Davis Cup reprezentacije u Splitu 2010. godine, i to nakon što ga je sudac Dinko Mešin u prvom stupnju osudio na četiri mjeseca zatvora.

Državno sudbeno vijeće je u kolovoza produžilo suspenziju za još tri mjeseca sutkinji Općinskog suda u Zadru Antoniji Božini. USKOK je protiv nje podigao, a Optužno vijeće splitskog Županijskog suda u studenome 2017. potvrdilo optužnicu za kaznena djela primanja mita, zloupotrebu položaja i ovlasti. Optužena je da je kao sutkinja stalne službe u Benkovcu namještala sudske procese i presude za poznate klijente u suradnji s Gordanom Alavanjom, vlasnicom agencije za nekretnine, pri čemu je navodno primila najmanje 30.700 kuna i 200 eura.

DSV je još 2012. godine prozvao Vesnu Malenicu, sutkinju zagrebačkog Trgovačkog suda, jer nije u propisanom roku i obliku podnijela izvješće o stanju svoje imovine. A ta je imovina već onda bila poput planine: dva stana u Zagrebu, jedan veličine 120 četvornih metara s garažom i drugi od 59 kvadrata, oba kupljena na kredit, stan na Braču, ušteđevina u iznosu od 280 tisuća kuna… Nakon njezinog hapšenja u studenome 2017. godine, porezni USKOK je otkrio nesrazmjer u njezinoj imovini u iznosu od čak 2,3 milijuna kuna. Zajedno s petoricom ostalih osumnjičena je za upletenost u kriminal u mnogim stečajnim postupcima za koje je bila zadužena u razdoblju od 2008. godine. S obzirom na to da njezin slučaj još nije pravomoćno okončan, sutkinja Malenica i dalje prima polovicu sudačke plaće, koja iznosi šest tisuća kuna.

Sutkinji prekršajnog odjela Općinskog suda u Šibeniku Dolores Milaković i sucu prekršajnog odjela istog suda stalne službe u Kninu Ivici Krvavici također je ljetos produžena suspenzija za obnašanje dužnosti za naredna tri mjeseca. Potonjeg USKOK u optužnici od svibnja ove godine tereti za primanje mita jer je lanjske veljače u Kninu prometnom prekršitelju recidivistu u zamjenu za sto eura izrekao blažu novčanu kaznu. Navodno je primio i dvije tisuće kuna mita od drugog prometnog prekršitelja kojem je zauzvrat također propisao blažu novčanu kaznu od predložene. Zbog ‘sitniša’ je sudački ugled izgubila i sutkinja Milaković. Ona je optužena za zloupotrebu položaja jer je u dogovoru s Krvavicom u postupku koji se zbog vožnje pod utjecajem alkohola, nezaustavljanja po naredbi policijskog službenika i nekorištenja sigurnosnog pojasa vodio protiv njegovog poznanika lani izrekla ukupnu kaznu od 1.700 kuna, što je mnogo blaža kazna od predložene koja je bila 6.200 kuna.

Dalibora Vodanovića, 67-godišnjeg kaštelanskog suca, tereti se pak za stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. DSV-u ga je prijavio predsjednik Općinskog prekršajnog suda u Splitu Milan Grljušić jer je u lipnju s 1,98 promila alkohola u krvi izazvao sudar. Nije poznato je li i Vodanović zbog suspenzije DSV-a već podnio žalbu Ustavnom sudu nakon što je u srpnju udaljen s dužnosti.

Zanimljiv je i predmet bivšeg suca Općinskog suda u Crikvenici Marina Črnje čije se rabote istražuje od početka tisućljeća, a protiv njega se, zajedno s odbjeglim Miroslavom Kutlom, od 2011. vodi i kazneni postupak zbog izvlačenja 23 milijuna kuna iz Tiska u drugoj polovici 1990-ih. Nakon što je godinama primao pola sudačke plaće, ovog je mjeseca razriješen sudačke dužnosti zbog navršenih 70 godina života.

Ružica Pavlović-Drmačić, bivša sutkinja Prekršajnog suda u Bjelovaru, razriješena je sudačke dužnosti 4. svibnja 2017. godine, i to nakon što je 2015. nepravomoćno osuđena na godinu dana zatvora uvjetno zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Ona je od ožujka 2009. do kolovoza 2011. godine nezakonito samoj sebi isplatila putne troškove u ukupnom iznosu od 16.018 kuna. U lipnju 2017. Ustavnom je sudu podnijela žalbu na odluku DSV-a. Lani se pak neuspješno kandidirala za radno mjesto voditelja Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove bjelovarske Opće bolnice.

Posebna kategorija ove pravosudne priče bila bi i javno preispitivanje odgovornosti sudaca u predmetima od pojačanog interesa javnosti. Još se pamti presuda šibenske sutkinje Maje Šupe, koja je poduzetnika Tomislava Horvatinčića oslobodila odgovornosti za smrt talijanskog bračnog para Salpietro. No kako je zatim ustanovljeno da je sutkinja počinila niz povreda Zakona o kaznenom postupku, Horvatinčiću se ponovno sudilo pa je u ožujku ove godine nepravomoćno kažnjen s četiri godine i deset mjeseci zatvora.

Možda bismo u zaključku ove priče trebali podsjetiti na završnu riječ čuvene riječke sutkinje Ike Šarić spomenutom Robertu Pešutiću: ‘Kao sudac ste trebali činiti napore u suzbijanju društveno-pogibeljnih kaznenih djela, a primali ste mito i narušili ugled ne samo splitskog suda, nego i hrvatskog pravosuđa te povjerenje građana u sudstvo.’

Dali hrvatska ustaško orijentirana vlada ima snage izvuči se iz kaljuže zla u koju tone sve dublje i dublje?

“Nacionalne manjine nisu krive za vaše greške i propuste”

Inicijativa mladih za ljudska prava poziva predsjednicu i premijera, saborske zastupnike iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra da se ujedine u zaštiti i promociji ljudskih prava, a ne u prozivkama onih koji ukazuju na mržnju i nasilje. “Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije, da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, poručuju iz YIHR-a.

“Trenutno svjedočimo verbalnim napadima i osudama zastupnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, od strane premijera, članova Vlade te saborskih zastupnika iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra koji za klimu mržnje i nasilja koja vlada u društvu kao odgovorne zlonamjerno prozivaju upravo pripadnike manjina. U isto vrijeme izostaju osude brojnih izjava, činjenja i nečinjenja koja kao rezultat imaju veličanje mržnje, kršenje ljudskih prava te slavljenje nasilja, zločina i zločinačkih režima iz prošlosti”, stoji u priopćenju YIHR-a.Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima

Upozoravaju kako jasna, uporna i kontinuirana osuda svih recentnih slučajeva ne postoji.

“Za zaključiti je da upravo pripadnici nacionalnih manjina ne smiju govoriti o društvenom posrnuću iako je odgovornost svih građana i građanki upravo ukazivati i reagirati na sve ono što je u državi problematično. Žalosno je što predsjednicu, premijera, Vladu i većinu zastupnika ne zanima što se u društvu srozavanju minimalni standardi ljudskih prava, a to je ovih dana i mjeseci konkretizirano u obliku premlaćivanja, kamenovanja i psovanja ljudi jer su „pogrešnog“ nacionalnog podrijetla. Njih muči što o tome govori – Srbin”, ističu iz YIHR-a.

Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit, a ne kao potrebu da stanu u obranu temeljnih vrijednosti naše države i vrate povjerenje građanima svih pripadnosti u vladavinu prava.

Pučka pravobraniteljica te međunarodne organizacije i tijela koja imaju mandat štiti i zagovarati prava nacionalnih manjina redovno oštro upozoravaju da porast govora mržnje te kaznenih i prekršajnih djela motiviranih mržnjom ugrožava stabilnost i napredak društva, ali nažalost bezuspješno.Dodaju kako je sramotno da gotovo svi politički akteri kršenja ljudskih prava koja su počinjena u posljednje vrijeme vide kao priliku za manipulacije i vlastiti politički profit

Zbog svega navedenog predsjednicu, premijera, članove Vlade, zastupnike i zastupnice Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta, gradonačelnike iz YIHR-a upućuju da krivca za nasilje i mržnju ne traže u pripadnicima nacionalnih manjina već u njima samima.

Od njih traže da predlože i usvoje zakone koji jasno i oštro definiraju temelje kažnjavanja počinitelja prekršajnih i kaznenih djela, a vezanih za korištenje i upotrebu simbola mržnje u koje spadaju fašistički i ustaški simboli, traže da se suzdrže od izjava i djelovanja koje promovira nasilje, mržnju i zločine te nedvojbeno i redovno javno i najoštrije osude svakog tko takve izjave uputi.

“Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije s pročelja objekata na vašim institucijama i gradovima. Pozivamo ih da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu”, zaključuju iz inicijative.

Jeste li kršćanski fanatik?

Pokušajte odgovorit na ova pitanja, ali onako od srca, bez da se konzultirate sa bilo kime.



10 – Energično niječete postojanje tisuća bogova u koje vjeruju druge religije, ali osjećate se grubo uvrijeđeni kada netko negira postojanje vašega.

9 – Osjećate se uvrijeđeni i “dehumanizirani” kada znanstvenici dokazuju da su ljudi evoluirali iz drugih životnih oblika, ali nemate problema s biblijskom tvrdnjom da smo stvoreni od blata.

8 – Smijete se mnogobošcima, ali nemate problema vjerujući u Trojedinoga Boga, Bezgriješnu Djevicu i mnoštvo svetaca, anđela i demona.

7 – Gnjevni ste na “zvjerstva” pripisana Allahu, ali ne trznete obrvom kad čujete o tome kako je Bog/Jehova pobio sve bebe u Egiptu u “Knjizi Izlaska”, podavio cijelo čovječanstvo, te naredio pokolj cijelih etničkih skupina u “Jošui” uključujući žene, djecu, starce, stoku i drveće!

6 – Smijete se hindu vjerovanjima koja simbolički obogotvoruje ljude, i Grcima koji pričaju o bogovima koji spavaju s ženama, ali nemate problema vjerujući da je Sveti Duh oplodio Mariju, koja zatim radja čovjeka-boga koji je ubijen, oživio a zatim se tijelom uzdigao u Nebo.

5 – Spremni ste provesti cijeli život u traganju za sitnim rupicama u znanstveno uspostavljenoj starosti Zemlje (nekoliko milijardi godina), ali ne nalazite ništa pogrešno u vjerovanju plemenskim ljudima iz Brončanog doba koji su, sjedeći u svojim šatorima, nagađali da je Zemlja stara tek nekoliko pokoljenja.

4 – Vjerujete da će svi žitelji ovoga planeta izuzevši one koji dijele vaše vjerovanje, kao i sve suparničke sekte, provesti vječnost u beskrajnim mukama Pakla. A ipak smatrate da je vaša religija “najtolerantnija” i “puna ljubavi.”

3 – Dok vam moderna znanost, povijest, geologija, biologija i fizika nisu uvjerljivi, neki glupan koji se valja na podu govoreći “jezicima” dovoljan vam je “dokaz” da je vaš izbor religije baš onaj pravi.

2 – Definirate 0,01 % kao “postotak visokog uspjeha” ispunjenih molitvi. To smatrate dokazom da molitva djeluje. A mislite da je preostalih 99,99 % NEUSPJEHA bila jednostavno Božja volja.

1 – Vi ustvari znate o Bibliji, Kršćanstvu i crkvenoj povijesti manje od mnogih ateista i agnostika – ali i dalje sebe nazivate Kršćanima.

Jebo vas HDZ

Braco Hrvati, pa kakvi ste vi to  ljudi? Godinama vec podupirete i glasate za HDZ. Svi imate puna usta nekakvih uhljeba koji zahvaljujuci HDZ-u zive na vas racun.. A onda nastavljate po starom,birate HDZ. Osim onih koji su lazni branitelji i onih koji se grebu kraj HDZ-a, sta vi drugi imate od njih? Pa “adezejci” na ocigled prave budale od vas i vi svejedno sutite ko pizde. Sramot!. Koliko vam je bolnica izgradio HDZ ili koliko skola, djecjih vrtica? Koliko je novih tvornica izgradjeno? Zato ima pun kurac novih crkvi. Crkve nicu na sve strane kao lude gljive poslije kise. Crkva ni bog bolesnoj djeci nece pomoci. Hrvati, promislite malo svojom glavom. Ne budite vjecito ovce koje drugi vode.I zapamtite HDZ NIJE HRVATSKA STRANKA. Isto ko i vecina onih koje u svom predznaku koriste hrvatsko ime. Probudite se Hrvati. Mala djeca umiru jer ne mogu kod doktora.Kojih naprosto nema, zahvaljujuci pohlepnosti vladajuce stranke.Jer kazu da jednostavno nemaju novaca za vise place lijecnicima.Stravicno je da se za pojedine preglede mora cekati mjesecima. Za vozni park izdajnika i lopova se trose milijuni kuna a za bolnice nema novca. Mozda bi stari Izraelski avioni donijeli poboljsanje? Srecom novac nije potrosen na skart. A od tog novca bi se moglo izgradit puno bolnica. Zasto dozvoljavate da djeca pate u bolovima jer lijekovi su preskupi a bagra se bogati i zivo im se jebe za tudje muke. Njima je dobro. U isto vrijeme koliko je bolnica izgradjeno u Svercegovini hrvatskim novcem? Koliko je novca uplaceno na uredjenje i popravak crkava?Koliko novaca odlazi u “dijasporu” na ime mirovina dvojnih drzavljana?Zalosno…

HDZ nije i nikad nece biti demokratska stranka.Zapamtite to. ZNA SE…

Bez mira u mirovini

Ana Kuzmanić, Ivana Perić 25.09.2019. Ljudska prava Prema posljednjim informacijama s HZMO-a trenutno radi 11558 umirovljenika. Dio umirovljenika doista radi jer želi aktivniji život, no činjenica je da više od 50 posto umirovljenika živi na rubu siromaštva, stoga im ne preostaje više opcija od ponovnog ulaska u svijet rada. Naime, prosječna starosna mirovina za srpanj, a koju prima najveći broj umirovljenika, iznosila je 2228 kuna, dok mirovinu manju od tisuću kuna prima 153546 umirovljenika. Dodamo li tome one osobe koje se nalaze u iznosu “između” dolazimo do brojke od 586 613 osoba s primanjima nižim od 2228 kuna, tj. 55.31 posto umirovljenika. Za mir u mirovini još se treba izboriti.

P S Sad stvarno mozete vidjeti sta su znacile parole tipa “Hrvatska lisnica u hrvatskome dzepu” i ostala domoljubna sranja.Zaista je sada hrvatska lisnica u hrvatskom dzepu, ali kako vidite skoro pa prazna.Isti oni koji su se razbacivali sa takvim parolama nemaju problem sa praznom lisnicom, Jer oni znaju kako da ih napune.Vlast je u njihovim rukama i oni je iskoristavaju do maksimuma.Rekao je hrvatski Poglavnik Krivousti:”Mi necemo dati vlast u ruke onima koji se nisu znali izboriti za nju” I zato sada nastoje zadrzati tu vlast pod svaku cijenu.Jaz izmedju onih koji su se znali izborit za vlast i onih koji nisu svakim danom postaje sve veci.

Ljudsko pravo na normalan zivot, bez rovanja po kontejnerima za smece, nije u planu vladajuce stranke. Stvarno je cinicna objava kako ce mirovine biti 20% vece onima koji rade jos dvije godine. Znaci do 67. Dakle ako sada imaju 1000 zivotinja place , pardon kuna, onda ce imat 1200. Na zdravlje…

O kajkavskome jeziku

Lepe se je spominat na svojemu jeziku.Najte ga pozabiti…

By Miro Gal on Tuesday, April 29, 2014 at 3:59 PM

Kajkavski je Srednjoevropski, Slavenski jezík na šteromu se spominaju i pišeju Kajkavci v Kajkavski regiji na severu Horvatske.Jedinstvo Kajkavskega jezíka i njegvih dijalektov je prvi dokazal poznáti lingvist Stjepan Ivšić v svojemu epohalnemu delu “Jezik Horvatov Kajkavcov“ 1936.

Kajkavski je jezík z duogom tradicijom i kak takov je gloavni nosítelj bogáte Kajkavske kulture, štera je pak jedna od najduogovečneših v Evropi s začetkom vre v 6. stoletju.Važnost Kajkavskoga jezika za kulturni identitet Kajkavcov je očivestna jer su v njemu kreirane i daljše se prenašaju tradicionalne Kajkavske navade, mitologija, pesme i pripovesti. V Kajkavskemu jeziku i kulturi su se sčuvali išče praslavenski elementi šterih ga več nie, ili jih ga nie v tuliki meri v drugem jezíkom i kulturam kak v Kajkavskem, akoprem vendar postoje paralele s Ukrajinskom i Ruskom tradicionalnom kulturom.

Kak takov, Kajkavski jezík je od neprocenljive važnosti za kulturnu vsakojačkost nie lestor v Horvatski, nego i v Europi i širše.

Kajkavski jezik nieje dijalekt, a išče več nieje dijalekt standardnega hrvatskoga jezika.Kajkavski jezik ima svoje vlastite dijalekte – varijante Kajkavskoga jezika v govoru i pisanju. Standardni hrvatski jezik se temelji na novoštokavskom narečju – k šteromu Kajkavski ne spada. Vu tem se slažu vsi svetski i horvatski lingvisti. No ne mora se biti lingvist kaj bi se videlo da se Kajkavski ne temelji na novoštokavskem narečju izhódne Hercegovine, i da je stareši od novoštokavskih jezikov (šteri su Hrvatski, Bosanski, Srbski, Črnogorski).Kajkavci su distinktivna kulturalna skupina čije naseljenje Kajkavske regije – Dolnje Panonije od Balatona na Izhodu do Alpi i Istre na Zahódu seže vre v 6. stoletje (Panonnia Inferior v Franačkim zvirom). Vse do 10. stoletja su bili menje ili več neovisni v vlastiti kneževini. Za vreme Karolingov Kajkavci su bili pod njihovem direktnem utjecajem, ali za razliku od severneših Slovencov, Kajkavci niesu bili pod direktnom vlastjum Karolingov.V 10. stoletju Kajkavci gube svoju političku samostalnost i svoju državu Kajkavsku kneževinu s središčem i prestolnicom Siskom, i padaju pod Hrvatsku vlast, ali su do denes vuspeli sčuvati svoju jedinstvenu kulturu i jezíka.

Kajkavski knjižévni jezík je polifunkcionálni, normíerani i stilistički diferencíerani idiom v čijem je temelju bil zagrebéčki gradski govor. Kajkavski jezik je funkciju standardnega jezíka1 imel na području Kajkavske regije (Horvatske) od druge polovíce 16. st. do sredine 19. st. Denes je Kajkavski jezik, makar nie standardni, vu’ti regiji sčuvani v govoru, ter v stoarem ali i v modérnem pisánem delom, t.j. v Kajkavski književnosti.

Kajkavski je autentični jezík Kajkavcov v Kajkavski regiji – regiji v Horvatski na prelazu Alpskih Bregov v Panonsku nizinu. Kajkavski jezík ima svoju osebújnu gramatiku, svoje proavopisanje, svojega sistema naglaskov2, svoje osebujne vokale – diftonge i svoju književnost.

Kajkavskim jezíkom govoríju i pišu Kajkavci v Horvatski od Gorskoga Kotra do Podravine, kak i Kajkavci v Mađarski. Denes se Kajkavskega jezíka išče ne vuči po školam zarad prepalih politikantof ki so na vlasti i mrziju Kajkavski, no vučenje Kajkavskoga književnoga jezíka po školam je nie lestor kulturna potreba Kajkavcov nek i temeljna ljudska pravica i kak takvo je lestor pitanje časa.

Do okoli 1850. leta je Kajkavski jezik bil službeni jezík v Horvatski, a nucali su ga išče v susednim, denes slovenskim pokrajinam Prekmurju, Prlekiji, pa vse do Gradišča. Vnogem nieje poznáto da se denešnji Gradiščanski jezík puno temeljí prav na Kajkavskom književnom jeziku.V Medjimorju se književni Kajkavski vučil i v dvadesetem stoletju, vse do 1918. leta, a potlem se prenašal v govoru i v knjigam. V 21. stoletju progres Kajkavskoga se nastavlja i vu virtualnem prestíru. (presterti, prestirati  -> prestír)

Kajkavski jezik nieje lestor “selski jezik“, jer noa’njem su pesme i druga zvrstna književna dela pisali Kajkavska aristokracija (Patačič, Oršič, Zrinski), navučniki te najbolši horvatski pisci kak Krleža, Ivan Goran Kovačič i Fran Galovič. Vsem njiem je Kajkavski bil materni jezík. Pervo predavanje na Zagrebečkomu Vsevučilišču 6. studenoga 1832. na Horvatskomu (= Kajkavskomu!  jeziku je deržal Matijaš Smodek.

ZAKAJ JE DOBRE ZNATI KAJKAVSKEGA JEZÌKA?

Kajkavski je stareši jezík od denešnjega stadardnoga hrvatskoga, i kak takov pripada nie lestor Kajkavcom nego i univerzalni baštini i kulturi človečanstva.

Zakaj je Kajkavski jezík gloavni nositelj kulture Kajkavcov? Bez Kajkavskoga nej bilo jedinstvenih Medjimorskih popevki, nit Baladi Petrice Kerempuha, nit pesmi Ivana Gorana Kovačiča z Gorskoga Kotra i Frana Galoviča z Podravja, a niti Kajkavcov. Nej bilo denes Cinkušov ni njihove muzike, a kultúrna scena v Horvatski bi bila fest siromašneša! Bez Kajkavcov nej bilo niti Kajkavske Naive, jedíne autentíčne modérne horvátske likovne umetnosti priznáte i poznáte v svietu od Amerike do Japana; nej bilo Ilírskega naródnega prepóroda, i brez tega nej bilo Horvatske kakvu ju poznámo.Nej bilo Zrinskih kakve jih poznamo, jer su oni prevzeli Kajkavskega jezíka i zavzemali se za Kajkavce i razvijali se v Kajkavski regiji.

Znoanjem Kajkavskoga jezika Ti dalje prenašaš i razvijaš tu jedinstvenu tradiciju Kajkavcov, fest kreativnu i bogatu i živu i vrednu, štera se kak jedna od retkih v Evropi kontinuirano razvija vre od 6. stoletja na vetim presterom!

RAZVOJ KAJKAVSKEGA JEZÌKA Pervi pisani zviri na Kajkavskom se datiraju na začetek prešestnoga jezeroletja, okoli 1100. leta (Radonova Biblija4). Ime Kajkavskega jezíka je prešlo več tranziciji:

pervo se imenuval Slovenski (lingua Slavonica),2) od konca 17. stoletja do sredine 19. stoletja Horvatski,3) da bi se potlem počel imenuvati Kajkavski.

Za razliku od denešnjega standardnega Hrvatskega jezíka, čija je štokavska baza zvun Horvatske, Kajkavski ne spoada pod grupu štokavskih jezikov kak standarni Hrvatski, Bosanski, Černgorski i Srbski, jer mu je baza ni Novoštokavski (Zhodno-hercegovački).Kajkavski je drugački – spodobneši je Slovenskem, a ima i slične zvire s Čakavskim. Kak je denešnji standarni Hrvatski spodoben Černogorskem i Bosanskem, tak su Kajkavskem jako spodobni nešteri (ali ni vsi) govori v Sloveniji. To je zato jer se do konca 18. stoletja Kajkavski jezik razvijal skup s govorom šteri su denes Slovenski, t.j. ti govori su bili i denes su je več spodobni Kajkavskem – to su Prekmurski, Prleški i drugi Izhódni govori v Sloveniji na granici s Kajkavskom regijom.Pelda: Futur v Kajkavskemu “ja bu(de)m pisal” se konstruira kak i v Slovenskem, Češkem, Slovačkem i Poljskem jeziku. Prosimo, poglečte spodobnost med Kajkavskom i Poljskom rečenicom:

Poznate rieči od Ljudevita von Gaya:Išče Horvatska nie zginula – gda mi živemosu zaprav prevedene z poznáte Poljske pesme:Ješče Polska nie zginela – kiedy my zyjemy.

Prvi del rečenice je skoro identični v Poljskomu i Kajkavskomu, a toa spododbnost ide puno daljše od občinske spodobnosti Slavenskih jezikov. Kajkavski je po glasom i gramatiki spodoben i Slovačkomu:

Čierne oči choďte spať   (Slovački) Černe oči hodte spat’      (Kajkavski – korienski pisane)

Kajkavski ima svoju vlastitu akcentuaciju s 3 naglaska, svoje vokale i diftonge, svoju osebujnu sintaksu i gramatiku, po šteri se razlikuje od štokavske grupe, ali i od Slovenskoga jezika.

Kajkavski nieje prevzeti v denešnji standardni Hrvatski jezík, kaj je i dobro, jer je tak sčuval svoje osebujnosti i karekteristike, svoju originalnost i autentičnost. Na drugu stroan je pak hudo jer se nažalost, radi inercije autoritarneh sistemov, Kajkavski išče ne vuči po školam, ali i to bu se zmenilo, kak smo vre gori povedali. Kajkavci jako imaju rad svoj jezik, govore i popevlju na njem i 150 let potlem kaj je meknuti z službene i javne upotrebe, i rada bi šteli da ga se i drugi navče, pogotovo štokavci šteri su k njim dohajali.Kajkavski je dosta heterogeni jezik s dosta svojeh dijalektov, a glavne karakteristike vseh Kajkavskeh govorov štere jih definiraju kak takve su kak sledúje:

DISTINKTIVNE KARAKTERISTIKE KAJKAVSKEGA JEZIKAPrezentacija Kajkavskoga jezika v pdf-formatu za škole i za univerzitete, ili lestor za se. Snimite si ju na kompjuter i pokažite ju v školi: Kajkavski – Glavne karakteristike Kajkavskoga jezika.pdf 

  •  
    • zamenica KAJ (kej, kuoj)
    • osebujni 3-nagloasni sistem
    • dvogloasi / diftongi (uo, oa, ie, ..)
    • nagloasek često na predzadnjem slogu (penultu), mogúči isto na zadnjemu slogu – ultimi (bregóv, nogáj)
    • nie(ga) sibilarizacije: nie menjanja fonemov k, g, h v nominativu plurala, dativu i lokativu (ruoka → ruokinoga → nogi, svrha → svrhi). Drugem rečjum fonemi k, gh se ne menjaju v  c, z, s.
    • deminutiv muški rod ima sufiksa -ek ili -ec
    • vnogi deminutivi su hipokoristiki – imenice štere izražavlju osečaj droagosti. Kajkavski je droagi jezík, jezik serdca (moajčica, zemlica, deklica, dečec, cujzek, kokotiček, trsek moj, tatek, japek, striček, kumek, kruhek, zajček, autek, pesek, cugek, bogek, bogec(sažaljenje prema siromašnem), sončece).
    • v- pred -u i -o (vusnica, vugurek, vuho, vulica, vu, vogel)
    • j- pre samoglasnikom (jogenj, joko, jana, jembrelo, Jambrovič)
    • zjednačenost zgovora mehkoga ć i terdoga č v srednje-mehkem č
    • futur kak v slovenskom i zahódno-slavenskem jezikom (ja bu(de)m delal Kajkavskega portala)
    • supin (fela glagolske imenice) z glagolom gibanja (idi spoat = supin vs. liepo mi je spoati =infinitiv)
    • nie vokativa → niti palatalizacije v deklinaciji (vuok idi v kraj!)
    • genitiv plurala muškega roda je -ov (dečecov, čuonov)
    • sčuvana razlika med Dativom, Lokativom i Instrumentalom (DLI-distinkcija)
    • plural muškega roda ima korektnega sufiksa -i (obloki, brodi, kabli), bez sufiksa -ovi
    • plural v genitivu gubi sufiksa (leta → let, krave → krav; sela → sel).
    • imperativni sufiks –ete v 2. licu plurala
    • sufiks v akuzativu isti za živa bitja i niežive stvoari (imaš hamra, imam rada kralja Ljudevita)
    • vnogi germanizmi (štienge, štamperlin, kukarlin, hamer, tancati, fieringe, vanjkuš, kušnuti, nor, farof, cirkva, meša, pintar, ..) za razliku od štokavskega gde prevladavlju turcizmi; nekaj menje hungarizmi (harmica, pelda, jezer/o(=1000), kinč/iti, tovariš, ..) i latinizmi (cinkuš, plebanuš, ..)
    • -e stareši od štokavskega -a- (denes, veter, pekel vs. danas, vjetar, pakao)
    • najmenje 2 vokala za –e: zaperto i odperto e. (zaperto: otec, mesto; odperto: ve, vezda, terpela)
    • slogodelajuče -r se zgovarja i piše -er (černi, čerleni)
    • sčuvana praslavenska suglasnička skupina čr- (črešnja, ali černo, červ, čerleno)
    • odperti -e v praslavenskemu sufiksu -me (ideme, očeme, živeme) vmesto –mo, veza s zahódno-slavenskem jezíkom
    • sčuvani praslavenski skup *šč (puščati)
    • praslavenski skupi *stj i *skj se manifestiraju kak -šč (proščenjeklješča, piščalka, puščatiiščem, trešče (od treska))
    • sekundarni skup stəj  je –stj (listjé, kostjú, smetjé), sekundarno zdəj  je -zdj (grozdje)
    • palatalni rj (škarje/škoar(i)je, odgovarjati, zorja, morje)
    • Kajkavski je nie “ekavski jezik” – to je štokavska klasifikacija štera se more koristiti za štok. jezike kak černogorski ili stand. hrvatski.
    • Kajkavski ima 4 refleksa jata – ei, iee, i (breig, brieg, breg, brig)
    • i na koncu, ogrómni kajkavski riečnik, šteroga vezda tu nemremo prezentirati (najže, pelnica, hudodelnik, vre, vezda, komaj, tijam, stopram, za ran, zorja, zutra, den, pondéljek, tor(e)k, srieda, četertek, petek, subóta, nedélja – ober čudaj cvetja večni okrepi živlenja, …)

Ovdi su karakteristike Kajkavskoga jezika štere on deli s Zahódno-Slavenskem jezikom kak Slovačkem i Češkem.

Pozdravlamo od serdca i velimo velko fala onem šteri su največ pridonesli živi rieči Kajkavski – a to su vsi Bednjanci, Zagorci, Gorani, Turopoljci, Prigorci, Podravci, Medjimorci, Varaždinci, Jaska, Samoborci, Vivodinski kraj, Moslavina, Posavci, Zagrepčanci, Kajkavci prek Mure v Mađarski i vsi drugi šteri svojim govorom i spisavanjem v vsakodnevnom žitku delate na razvoju Kajkavskoga tu i vezda – delajte tak i dalje i delajte to išče več!

1 Lewis, Štebih 2004: Nazivi za vrste riječi u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku 2 Stjepan Ivšić 1936, JAZU, Zagreb, Jezik Hrvata Kajkavaca3 Gerhard Neweklovsky 2006: Die südslawische Region / The South-Slavic area, Sociolinguistics: An International Handbook of the Science of language and society, Vol. 3, 2nd edition, Editor Ulrich Ammon, 2006. URL: http://books.google.hr/books?id=LMZm0w0k1c4C&pg=PA1824&source=gbs_toc_r&cad=4#v=onepage&q&f=false4 Josip Hamm 1952: Glose u Radonovoj bibliji, Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta, No.1, Rujen 1952;O Radonovi Bibliji se poveda i na hr-wikipediji, no nekorektno (čega je hr-wikipedija preveč puna, ne derži se internacionalneh akademskih standardov) se govori da bi Radonova Biblija bila pervi spomenik Hrvatskoga (=štokavskoga) jezika, a gda je išče Hamm dokazal da je to pervi pisani dokument Kajkavskega jezika, i če znoame da je v Zagrebu do konca 19. stoletja kontinuirano autentični jezik bil Kajkavski, uonda je ta tverdnja odprilike ozbiljna kuliko i tverdnja da je Radonovu bibliju napisal Njegoš.5 Bečki sporazum 1850: Tri predstavnika z Horvatske (jen feudalec – Kukuljevič, i dvoa reprezentanta građanstva – Mažuranič i vlah Demeter) su podpisali skup s izaslanikom Slovenije i Srbije (Vukom Karađičom), bez da bi se gledele pravice Kajkavcov, da bu temelj novega srbsko-horvatskoga jezika “južno nariečje” (istočnohercegovačko), i da se vut’ jezik nebudu mešala druga nariečja. Tak je v Severnu Horvatsku, potlem Latinskoga i Nemškoga pak dopeljani jeden stranjski jezik, no ov put zvun zahódno-evropske tradicije. V Slavoniji je postojalo štokavsko narječje, al i to je bilo drugačko od istočnoherc. – bilo je ikavsko. Tega sporazuma je v delo sprevel deklarirani velkosrbin Đuro Daničič šteri je dobil zadaču od JAZU/HAZU naj napiše prvi srbsko-hrvatski riečnik, kaj je i napravil a v njega ni rieči Kajkavske ni vzel. Potlem su išče Horvatski Vukovci druge spodobnosti z Kajkavskim meknuli z novega štokavskoga jezika. Rieči štere su jim falile su posuđivali z Ruskoga i Češkoga. Razlog za posuđivanje je bil tie kaj je Štokavski unda nie bil zevsema funkcionalni jezik kak Kajkavski, jer mu je v puno domeni kak v poslu, medicini, navukam, filozofiji i v umetnosti falilo rieč i terminov zarad nepostojanja tradicije noa tem područjom.Zvir: http://en.wikipedia.org/wiki/Vienna_Literary_Agreement6 Kajkavski Ikavski govor šteri ima refleks jata “i” okoli Žumberka i Sutle je autentični govor Kajkavcov i bil je autentični Kajkavski predi neg su se ti govorniki doselili na Žumberak. Da bi oni bili predi nekvi ne-Kajkavci, v njihovum govoru bi bilo tragov štokavskeh ili čakavskeh naglaskov. No oni to nemaju, kaj je vre Ivšič pokazal, nego imaju lestor Kajkavske naglaske! (zvun utjecaje štokavizacije skradnjijh 100 let štera škodi vsem Kajkavskim govorom).
Ko kajkavec sem se rodil, ko kajkavec bum hmrl…

22. RUJAN: NACIONALNI DAN BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

Koliki je u tome utjecaj svakodnevnog zivota, mrznje koja se uvukla u hrvatsko drustvo,osjecaj bespomocnosti u borbi za egzistenciju,bezvoljnost,utjecaj Katolicke crkve? Naravno tu treba naglasiti i potpunu bezosjecajnost i beskrupuloznost hrvatske vlade.

NASILJE JE U PORASTU I SVE JE BRUTALNIJE: U zadnjih 20 godina U ISTRI SU UBIJENE 22 ŽENE!

20.09.2019 06:00 | Autor: Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ

Arhiva

Lani je u Hrvatskoj bilo 535 kaznenih djela u kojima su žene bile žrtve obiteljskog nasilja. Zastrašujući je podatak da je samo u prvih osam mjeseci ove godine evidentirano čak 639 takvih kaznenih djela. Ne smijemo zaboraviti da se tu radi o tamnoj brojci koja je desetostruko veća, što znači da na jednu prijavu protiv nasilnika sigurno još deset žena trpi nasilje, ističe glasnogovornica Sigurne kuće Istra Branka Žužić

Nacionalni Dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u znak sjećanja na tragediju koja se 22. rujna 1999. godine dogodila na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu kada je na ročištu tijekom brakorazvodne parnice suprug ubio suprugu te sutkinju i odvjetnicu, a teško ranio zapisničarku, ali i na sve druge žene koje su nasilno izgubile svoje živote. Tim povodom danas će se u Puli održati tradicionalni mimohod protiv nasilja nad ženama u organizaciji Sigurne kuće Istra koja je od svog osnutka 2006. godine prerasla u izuzetno važnu i potrebnu instituciju koja pomaže ženama žrtvama nasilja.

Problem nasilja najviše pogađa žene, a prisutan je u svim dobnim strukturama, bez obzira na socioekonomski status, podrijetlo i obrazovanje. Od osnutka do danas Sigurnoj kući Istra se za pomoć obratilo 1.130 žena. Različite oblike psihosocijalne, psihološke i pravne podrške dobila je 901 žena, a na tajne lokacije smješteno je 134 žena, ali i 178 djece. Trenutno su na tajnim lokacijama u Istri smještene četiri žene, majke s kojima je petoro djece. 

Prvi, drugi, treći šamar 

Koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul naglašava da je iz ovih podataka jasno je da veliki broj žena nema potrebu za smještanjem u sklonište, već problem obiteljskog nasilja rješavaju kroz ostale vidove podrške – psihosocijalnu, psihološku i pravnu.

Veći broj žena ne reagira odmah kada partner počne pokazivati nasilno ponašanje, misleći da se radi o izoliranom događaju koji se više neće ponoviti, prolaznoj fazi, sramoti o kojoj ne treba nitko znati. Zastrašujući je podatak da fizičko nasilje u velikom broju slučajeva počinje kada žena ostane u drugom stanju, ili kada se dijete rodi, znači u trenucima kada su žene najranjivije. Nama se najčešće obraćaju kada fizički napadi krenu i prema djeci ili kada nasilne epizode postanu toliko intenzivne da ih je nemoguće sakriti. Najčešće su to udarci po glavi i tijelu šakama i nogama, guranje u zidove i stiskanje oko vrata, šutiranje, bacanje na pod, šamaranje, sve do premlaćivanja predmetima, opisuje koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul.

Uz to idu urlanje, psovke, vrijeđanje, prijetnje ubojstvom… Černjul kaže da ne postoji fizičko nasilje bez psihičkog. Žene koje više godina trpe nasilje, zbog stalnog straha i iščekivanja sljedeće nasilne epizode pokazuju simptome PTSP-a, a dugogodišnji stres ostavlja posljedice i na njihovo zdravstveno stanje.

Teško je reći da li nasilja ima sve više ili se žene češće nego ranije odlučuju na prijavljivanje. Tome su vjerojatno doprinijele i kampanje protiv nasilja nad ženama koje dobivaju puno više medijskog prostora. Po našim iskustvima policija dobro odradi svoj dio posla, sve bolje to odrađuju i centri za socijalnu skrb, ali onog trenutka kada stvari dođu do suda sve stane Konkretno, mjere zabrana prilaska žrtvi i privremene mjere kao što je provjera djeteta do okončanja brakorazvodnog postupka donose se relativno brzo. Međutim, kazneni postupci su pravni mastodonti koji traju godinama. Nasilnik se u pravilu ne zadrži u pritvoru duže od 24 sata, protiv njega je pokrenut postupak, ali do njegovog okončanja nasilnik je na slobodi! Tako imate situacije kada je nasilnik i dalje opasan, još je i dodatno bijesan, službeno ima izrečenu mjeru zabrane približavanja, ali to ga ne sprečava da negdje ne napadne svoju žrtvu. Jer dok žena pozove policiju, on može napraviti svašta. Upravo zbog toga žena i dalje nastavlja živjeti u strahu. Kada tome pridodate da najčešće ima djecu o kojoj treba brinuti, a istovremeno treba biti funkcionalna i smirena majka, možete zamisliti kakav je to psihološki pritisak i kako izgleda takav život, govori Černjul