Category Archives: Hrvatska danas

Croatia’s government will accept “all the demands” of a union-led petition against raising the retirement age

NEWS 19.09.2019. 

Government set to repeal its own law raising retirement age from 65 to 67

AUTHOR: David Spaic-Kovacic

Government set to repeal its own law raising retirement age from 65 to 67

Croatia’s government will accept “all the demands” of a union-led petition against raising the retirement age, Prime Minister Andrej Plenkovic said in a surprise announcement at the beginning of government’s regular session on Thursday.

We heard the message sent by Croatian citizens, and the government has decided to accept in full the demands of the referendum initiative, and will table a new pension law bill to the Parliament… The bill will change the existing pension law in a few key points,” Plenkovic said.

The referendum initiative, which had collected more than 700,000 signatures over two weeks in late April and early May, was organised by Croatia’s three major union alliances in response to changes to the pension system passed by parliament in December, which formally came into force in January 2019.

These changes included raising the retirement age from 65 to 67 and penalties for early retirement, as well as provisions which allowed retired people to work part-time jobs without losing the right to a state pension.

On Thursday, Plenkovic said that although the petition’s demands, which include lowering back the retirement age and abolishing early retirement penalties, would be met, the government would also look into changing the labour law to enable people over 65 to continue working legally, should they wish to do so.

The government had defended the plan, saying that the pension system is becoming increasingly strained due to depopulation and ageing work force, while unions and opposition Social Democrats were vocally against it.

Due to low birthrates, Croatia has one of Europe’s oldest populations, a problem compounded mass emigration after Croatia had joined the EU in 2013. According to recent estimates by the state statistics bureau, population of Croatia has dropped to barely 4 million in mid-2018, and the figure includes about 1.2 million pensioners and 1.5 million employed people.

Although mandatory contributions towards the national pension fund, paid out of gross salaries of everybody employed, should in theory cover the entire cost of pensions, the low ratio of pensioners vs employees means only about half of the cost of pensions is financed by the fund, with the state budget topping up the difference every year.

At the same time, the total cost of pensions keeps increasing and is expected to reach a record-high 41 billion kuna (€5.5 billion) in 2019, or around 10 percent of the country’s GDP.

In October last year, Labour Minister in Plenkovic’s cabinet, Marko Pavic, said that the system produces a deficit of some 17 billion kuna (€2.3 billion) every year, making the cost of topping up the pension fund a sizeable chunk of the government’s own budget, which totalled 136 billion kuna (€18.4 billion) in 2019.

Later on Thursday, union leaders said that although government agreeing to their demands was good news, they would still demand a referendum to be held.

By signing the petition, citizens sent a message that they want a referendum to changes existing pension laws, that they want to be the ones deciding on the sort of laws they want… If the government wishes to pass a new law, it is their right to do so, but we will not take part in any new talks on this new law… In our view, we still need to hold a referendum,” head of the SSSH union alliance, Mladen Novosel, told state agency Hina.  

Leader of the NHS union alliance, Kresimir Sever, also said that a referendum should be held anyway.

We are a bit surprised by this announcement… All three union aliances now need to sit down and see which direction they want to take this, this needs to be something agreed by all of us,” Sever told Hina.



Registrirane političke stranke su udruge čiji su ciljevi izraženi u programu i statutu usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te političko djelovanje građana, a koje su upisane u Registar političkih stranaka Republike Hrvatske koji vodi Središnji državni ured za upravu. 

U registar se upisuju političke stranke koje ispunjavaju formalne uvjete prema Zakonu o političkim strankama (jedan od uvjeta je da političku stranku mogu osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske). Upisom u registar politička stranka postaje pravna osoba, te može djelovati na području Republike Hrvatske u skladu sa svojim statutom.

Parlamentarne političke stranke su registrirane političke stranke koje su zastupljene u parlamentu (Hrvatskom saboru) putem zastupnika s njihovih izbornih lista.

Popis parlamentarnih stranaka (stanje: veljača 2018.):

1. Bandić Milan 365 – stranka rada i solidarnosti – BM 365
2. Građansko-liberalni savez – GLAS3
3. HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku
4. Hrvatska demokratska zajednica – HDZ
5. Hrvatska demokršćanska stranka – HDS
6. Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati – HNS
7. Hrvatska seljačka stranka – HSS
8. Hrvatska socijalno liberalna stranka – HSLS
9. Hrvatska stranka umirovljenika – HSU
10. Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje – HDSSB
11. Istarski demokratski sabor – IDS-DDI
12. Most nezavisnih lista – MOST
13. Narodna stranka – reformisti – REFORMISTI
14. Nezavisna lista mladih – NLM
15. Promijenimo Hrvatsku – PH
16. Samostalna demokratska srpska stranka – SDSS
17. Snaga – stranka narodnog i građanskog aktivizma – SNAGA
18. Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP
19. Živi zid

Izvanparlamentarne stranke:

1. Abeceda demokracije – Abeceda
2. Agenda mladih demokrata – AMD
3. Akcija bjelovarsko-bilogorska – ABB
4. Akcija mladih – AM
5. Akcija umirovljenici zajedno – AUZ
6. Aktivni branitelji i umirovljenici Hrvatske – ABU Hrvatske
7. Aktivni nezavisni umirovljenici – ANU
8. Alternativa
9. Autohtona – hrvatska seljačka stranka 1904 – A-HSS 1904
10. Autohtona – Hrvatska stranka prava – A-HSP
11. Autonomna regionalna stranka Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, otoka i Rijeke – ARS
12. Banijska demokratska stranka – BDS (Dvor)
13. Biraj bolje
14. Blok umirovljenici zajedno – BUZ
15. Blokirani – deblokirajmo Hrvatsku
16. Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske – BDSH (Kastav)
17. Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH (Zagreb)
18. Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku – Neovisni za Hrvatsku
19. Budnica Hrvatska – Zajednica bosanskih Hrvata – BH-ZBH
20. Dalmatinski demokrati – DD
21. Demokratska kneginečka stranka – DKS
22. Demokratska lokalna stranka – DLS
23. Demokratska partija Srba – DPS (Zagreb)
24. Demokratska prigorsko-zagrebačka stranka – DPS (sv. Ivan Zelina)
25. Demokratska stranka umirovljenika – DSU
26. Demokratska stranka žena – DSŽ
27. Demokratski savez nacionalne obnove – DESNO
28. Demokratski savez Srba – DSS
29. Demokratsko socijalna stranka Hrvatske
30. Domovina
31. Dubrovačka bošnjačka stranka – DBS
32. Dubrovačka stranka – DUSTRA
33. Dubrovački demokratski sabor – DDS
34. Duspara Mirko – nezavisna lista – Duspara Mirko – NL
35. Generacija obnove – GO
36. Glas Zaprešića – nezavisna lista – GZ
37. Građanska opcija Grada Osijeka – GOGO
38. Građanska stranka Sisak – GSS
39. Hrvatska braniteljska pučka stranka – HBPS
40. Hrvatska bunjevačka stranka – HBS
41. Hrvatska čista stranka prava – HČSP
42. Hrvatska demokratska regionalna stranka – HDRS (Sisak)
43. Hrvatska demokratska seljačka stranka – HDSS
44. Hrvatska demokratska stranka – HDS
45. Hrvatska demokratska stranka Dalmacije – HDSD
46. Hrvatska inicijativa za dijalog – HRID
47. Hrvatska konzervativna stranka – HKS
48. Hrvatska kršćanska demokratska unija – ND
49. Hrvatska radnička stranka – HRS
50. Hrvatska seljačka stranka – Stjepan Radić – HSS-SR
51. Hrvatska seljačka stranka braće Radić – HSS braće Radić
52. Hrvatska stranka branitelja i domoljuba – HSBID
53. Hrvatska stranka demokrata – HSD
54. Hrvatska stranka nezaposlenih – HSN
55. Hrvatska stranka prava – HSP
56. Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević – HSP AS
57. Hrvatska stranka prava 1861 – HSP 1861
58. Hrvatska stranka pravaškog bratstva – HSPB
59. Hrvatska stranka pravne države – HSPD
60. Hrvatska stranka reda – HSR (Novigrad Podravski)
61. Hrvatska stranka svih kajkavaca – HSSK
62. Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije – HDSSD
63. Hrvatski laburisti – Stranka rada – LABURISTI
64. Hrvatski oslobodilački pokret – HOP
65. Hrvatski rast – Hrast
66. Istarska stranka umirovljenika – Partito Istriano dei Pensionati – ISU-PIP
67. Istarski demokrati – Democratici Istriani – ID-DI
68. Istarski laburisti – IL
69. Jadranska socijaldemokratska stranka Hrvatske – Jadranski socijaldemokrati – JSD
70. Jedina opcija
71. Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku – Jedino Hrvatska
72. Komunistička partija Hrvatske – KPH
73. Krila slobode hrvatska nacionalistička stranka – Krila slobode
74. Liburnijska stranka – LIST
75. Lista za Rijeku – RI
76. Loza nezavisna lista – Loza
77. Maksimirska građanska inicijativa – ZAJEDNO – MGI – ZAJEDNO
78. Međimurska stranka – MS
79. Međimurski demokratski savez – MDS
80. Modeli altruizma u politici – MAP
81. Moderna demokratska snaga – MODES
82. Mreža nezavisnih lista – Mreža
83. Nada
84. Naprijed Hrvatska! – Progresivni savez
85. Nezavisna lista boljih – NLB
86. Nezavisna lista bura – BURA
87. Nezavisna lista mladih za Imotski i Imotsku krajinu – MI ZA IM – MI ZA IM
88. Nezavisna lista Sandre Švaljek – NLSŠ
89. Nezavisna lista Stipe Petrina – NLSP
90. Nezavisna lista Višnjan – NLV
91. Nezavisni seljaci Hrvatske – NSH (2012/.)
92. Nova Hrvatska – NH
93. Nova ljevica – NL
94. Nova srpska stranka – NSS
95. Održivi razvoj Hrvatske – ORaH
96. Pametno – PAMETNO
97. Paška stranka – Pag – PSP
98. Pločanska stranka – PLS
99. Pokret za modernu Hrvatsku
100. Pokret Zajedno – PZ (Zagreb)
101. Popravi grad – Nova generacija – PG-NG
102. Posavsko slavonska stranka – PSS (Stranka)
103. Primorsko goranski savez – PGS
104. Projekt domovina
105. Radnička fronta – RF
106. Rapski pučki sabor – RPS
107. Sabor hrvatskih Roma
108. Sasvim mala stranka – SMS
109. Savez komunista Hrvatske – SKH
110. Slobodna Hrvatska – SH
111. Socijalistička partija Hrvatske – SPH
112. Socijalistička radnička partija Hrvatske – SRP
113. Splitska stranka – STS
114. Splitska stranka umirovljenika – SSU
115. Srpska narodna stranka – SNS
116. Srpska pravedna stranka – SPS (stranka)
117. Stranka Bošnjaka Hrvatske – SBH
118. Stranka demokratske akcije Hrvatske – SDA Hrvatske
119. Stranka Dubrovnik regija – SDR
120. Stranka hrvatski vidik – SHV
121. Stranka hrvatskih umirovljenika – UMIROVLJENICI – UMIROVLJENICI
122. Stranka hrvatskog zajedništva – SHZ
123. Stranka razvoja i napretka – SRNA
124. Stranka umirovljenika – SU
125. Stranka umirovljenika Hrvatske – Blok umirovljenici zajedno – SUH
126. Ujedinjena stranka prava – USP
127. Ujedinjeni hrvatski domoljubi – UHD
128. Umirovljenici Slavonije i Baranje – USIB
129. Umirovljenička demokratska unija – UDU
130. Unija Kvarnera – UNIJA
131. Za grad
132. Zagorska Demokratska Stranka – ZDS
133. Zagorska stranka – ZS (Zabok)
134. Zagorska stranka za Zagreb – ZSZ
135. Zagreb je naš!
136. Zagrebačka stranka umirovljenika – ZSU
137. Zelena lista
138. Zelena stranka – ZS
139. Zeleni forum – ZF
140. Zeleni savez
141. Zelinski laburisti – stranka Prigorja – ZL
142. Željko Kerum – Hrvatska građanska stranka – HGS
143. Željko Lacković – Nezavisne liste

Opljackano jucer ali nikad kaznjeno


Dijelite svima! Najveća pljačka Hrvatske: Donosimo popis svih aktera

Kada treba opaliti kaznu kakvom prosječnom hrvatskom ugostitelju, ili se pak obračunati s bakicama na tržnicama tada su hrvatske institucije više no revne. No, kada je riječ o moćnicima s društveno političke scene tada pravosuđe pokaže svoje pravo lice, a suđenja se pretvaraju u dugogodišnje trakavice kojima se konac ne nadzire. Da je tome tako potvrđuje slučaj bivšeg premijera i šefa HDZ-a Ive Sanadera koji ni u srijedu nije iznio vlastitu obranu na zagrebačkom Županijskom sudu. Uzrok tome zdravstvene su tegobe suoptužene Nevenke Jurak, vlasnice marketinške agencije Fimi media po kojoj je ime dobila najveća hrvatska politička afera. Vodeći se zahtjevom obrane sud je donio odluku da će na narednu raspravu 10.srpnja pozvati i sudskog vještaka koji bi trebao odlučiti je li Jurak zdravstveno sposobna pratiti proces.

Sukladno tome, Sanader nije počeo iznositi obranu na suđenju u slučaju Fimi media u kojeg ga se tereti za sudjelovanje u izvlačenju oko 70 milijuna kuna iz državnih tvrtki i institucija. Podsjetimo, Sanader je početkom postupka ustvrdio kako se ne osjeća krivim te naglasio i kako je žrtva političkog procesa čiji su glavni akteri bivša premijerka Jadranka Kosor i ondašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Također, valja znati kako je uz spomenute aktere ove priče sudionik iste i nekadašnji stranački rizničar Mladen Barišić te HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević, ali i bivši glasnogovornik Sanaderove vlade i HDZ-a Ratko Maček.

Zanimljivo je kako se i bivši premijer na suđenju u pokušaju odgode procesa požalio na umor i zdravstveno stanje, iako je prije samo nekoliko dana javnost zabavljala njegova fotografija sa Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Rusiji. Kada već govorimo o sudskim procesima protiv političara tada valja sagledati i neke brojke. Primjerice, u vrijeme kada je Srbijom kao premijer upravljao Aleksandar Vučić u toj je zemlji podignuto 117 optužnica, a njih 113 je potvrđeno. Kada se tome dodaju 63 optužnice temeljene na istragama pokrenutima prije njegove ere postaje jasno kako je Srbija od ljeta 2012. Godine do danas podigla oko 180 optužnica za organizirani kriminal.

U tu kvotu ulazi i nekolicina političara i ministara. Bivši ministar životne sredine i prometnog planiranja Oliver Dulić uhićen je zbog pogodovanja slovenskom Nuba Investu, a tu je i bivši ministar gospodarstva Predrag Bubalo koji je pao zbog pogodovanja tajkunima prilikom prodaje Luke Beograd kada je državna blagajna oštećena za preko 5,7 milijuna eura. slično je prošao i Miodrag Đorđević nekadašnji direktor Agencija za privatizaciju, također zbog beogradske Luke. A slobode se uz jamčevinu od 12 milijuna eura domogao poznati srpski tajkun Miroslav Mišković. Korupcijske afere harale su i susjednom Slovenijom.

Ondašnje se pak pravosuđe branilo nekadašnjim premijerskim kandidatom i ljubljanskim gradonačelnikom Zoranom Jankovićem. Zbog mita u aferi Patria Janez Janša svojevremeno je osuđen na dvije godine zatvora. I Bosna i Hercegovina ima svoje kapitalce za ovu priču pa je tako u toj zemlji bilo desetak afera koje su povezane s dugogodišnjim neplaćanjem poreza i davanja radi čega je državna kasa oštećena za oko milijardu eura. Za organizirani kriminal i korupciju njihovo Državno odvjetništvo sumnjičilo je carinike koji su omogućavali uvoz robe i motornih vozila pri čemu je izbjegavano plaćanje obveza. Predsjednik Federacije Živko Budimir jedan je od najpoznatijih dužnosnika uhićenih u toj zemlji.

Uz njega pravosudne i druge institucije bavile su se Petrom Barišićem, nekadašnjim savjetnikom predsjednika Federacije za pitanja branitelja, a tu je i Hidajet Halilović te Saud Kulosman. Ipak, po svemu sudeći Hrvatska je kada je o aferama i korupciji riječ predvodnica ovog dijela Europe. Dakako da neke priče u našoj zemlji nikada nisu istražene poput primjerice glasina o krijumčarenju nafte preko INA-e, ili pak nezakonite pretvorbe i privatizacije TDZ-a, TDR-a, Name, Geotehnike, ne znamo niti ćemo ikada išta znati o aferi Saboli, ali i aferi Zagrebačke banke, ali zato vrlo dobro znamo da je Sanader kapitalac ne samo naše već i europske politike. Kao što je poznato bivši je premijer ranije osuđen za ratno profiterstvo te uzimanje mita za prodaju ine. Sa svojom strankom HDZ-om te nizom stranačkih dužnosnika spominjao se i za izvlačenje milijuna iz državnog proračuna te punjenja HDZ-ova crnog fonda preko Fimi medije. Ukupni iznos štete u svim slučajevima teško je zbrojiti, ali mjeri se u stotinama milijuna.

I vječni predsjednik HGK-a Nadan Vidošević na ovoj je listi kapitalaca, a tereti se za štetu od svega 35 milijuna kuna u aferi Remorker zbog koje je bio pritvaran i u Remetincu. Prvi čovjek Komore Vidošević je bio od 1995.godine, a u biografiji mu stoji i podatak kako je bio predsjednik Hajduka, župan, predsjednički kandidat, ali i predsjednik Uprave Kraša. U aferi Bankomat Josip Protega nekadašnji šef uprave HPB-a optužen je za pronevjeru 225 milijuna kuna, a prema optužnici uprava Banke lažno je prikazivala poslovanje te sebi isplaćivala nepripadajuće bonuse. Nekadašnji šef Diokija i bivši vlasnik Novog lista Robert Ježić osuđen je u slučaju Ina-Mol prema kojem je u državnu blagajnu morao vratiti pet milijuna eura. spominjalo ga se i u slučaju Hep-Dioki jer se sumnjalo da je sa Sanaderom poticao tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka koji se također našao na optuženičkoj klupi, nakon čega je nedugo potom i preminuo, da njegovim tvrtkama isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna te prodaje struju ispod tržišne cijene.

Ukupna šteta procijenjena je na oko 60 milijuna kuna. Bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel osumnjičena je za više kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, a prema optužnici najsiromašniju hrvatsku županiju oštetila je za oko 10 milijuna kuna. nekadašnji ministar obrane Berislav Rončević koji je ravnao i unutarnjim poslovima prvotno je osuđen za aferu Kamioni u kojoj je nestalo deset milijuna kuna, a zatim je Vrhovni sud proces vratio na početak. Afere kojima je hrvatska javnost svjedočila unazad desetak godina gotovo da je nemoguće pobrojati, od HAC-a i njegovih šefova koji se povlače po sudovima pa sve do HŽ-a i Podravke te afere Spice teške 400 milijuna kuna. Osim toga, tu je i Afera BMW, niz afera u Hrvatskim šumama, Hrvatskom fondu za privatizaciju, potom u Fondu za zaštitu okoliša. Što tek reći za aferu Patrija u kojoj se spominjao bivši predsjednik Mesić? Brodosplit, Core Medija, afere u nogometu, na sveučilištima niz je toliki da se čovjek ne može ne zapitati ima li kraja i gdje je kraj uopće.

Hrvatski političari, ali i dobar dio poduzetnika budućnost su zbrinuli preko leđa običnih malih ljudi, koji su ih, koje li ironije, doveli na pozicije s kojih je imovina njih i članova njihove obitelji nesmetano bujala. Dok je imovina bujala, a vlast opstajala svi su šutjeli. No, kada su se ugodne fotelje poljuljale dobili smo slučajeve Sanader, Vidošević ili Merzel. Imovina hrvatskih političara koji dane krate, ili su kratili iza rešetaka je pozamašna, a možda baš u tom popisu leži odgovor na pitanje zašto se Hrvatska nalazi u bezizlaznoj situaciji.

Zbirka umjetnina koju posjeduje vrijedna je oko deset milijuna kuna, a novac na tekućim računima u Hrvatskoj i Austriji blokiran je u predmetu Fimi Medija. U Sanaderovom vlasništvu je i Renault 8 iz 1967 godine, a pozamašnu štednju bivši premijer rasporedio je po računima supruge Mirjane Sanader. Osigurao je tako i kćeri Petru i Brunu Sanader.

Bivši šef HDZ-a Ivo Sanader od omiljenog hrvatskog političara preko noći se pretvorio u najvećeg negativca hrvatske politike. Vrijednost imovine obitelji Sanader iznosi oko 23,7 milijuna kuna. Sanader nema nekretnina jer sve one upisane su na članove njegove obitelji. Riječ je o vili u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, stanu u Splitu, zemljištu na Braču te vikendici u Krapju.

‘Muž zadnji dozna’, tvrdio je šef Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević dok se javnost bavila aferama njegove pomoćnice. No, ta obrana kratko mu je trajala jer nakon što je priveden porijeklo imovine morao je objasniti nadležnim institucijama. A kada je riječ o imovini plivanje između gospodarskih i političkih voda Vidoševiću se doista isplatilo. Vila na zagrebačkom Gornjem Prekrižju vrijedna nekoliko milijuna eura i raskošnog imanja od 16.000 kvadrata u Gorskom kotaru samo su dio onoga što bivši šef HGK posjeduje. Tu je i ogromno poljoprivredno i šumsko zemljište u Bratini pored Pisarovine.

Naime, Kraš u kojem je Vidošević godinama bio predsjednik uprave, kupio je nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Pisarovini na kojem je sagradio Krašograd. Uz to zemljište, parcelu je kupio i Vidošević, ali i dio osoba iz vrha Kraša. Ta zemlja kupovana je za sitan novac, a cijenu mu je sada navodno znatno veća. Nije tajna da je Vidošević veliki ljubitelj umjetnike pa je vlasnik zbirke suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva, a poveću zbirku krije u tajnoj podrumskoj prostoriji svoje vile. Posljednji podatak o njegovoj imovini javnosti je bio dostupan prilikom njegove kandidature za predsjednika države. Za većinu nekretnina naveo je tada da su stečene kreditima, darovanjem, nasljedstvom ili tekućim prihodima. Ipak, vrijedna imovina otkrivena je i nakon službene prijave u imovinsku karticu.

Vidošević je bio vlasnik luksuznog vojnog stana od 153 kvadrata u Zagrebu, a dobio ga je zbog iznimnih zasluga u ratu. Taj stan prodao je za 220.000 eura, a za njegovu parcelu od 4116 kvadrata u Pješčanoj uvali pokraj Medulina upitno je zašto je prenamijenjena u građevinsku, na čemu je opet profitirao. Kupio ju je za oko 35.000 DEM, a prodao za dva milijuna eura.

U imovinsku karticu županice Merzel upisan je stan u središtu Zagreba, u neposrednoj blizini hotela Sheraton. Vrijednost stana procjenjuje se na 170.000 eura. Nadalje, županica je vlasnica kuće s okućnicom u Stremenu pokraj Sunje, a kuća vrijedi oko sto tisuća eura. Unatoč rastrošnom stilu života vladajući Sisačko-moslavačkom županijom uspjela je uštedjeti 30.000 eura. Od prodaje potkrovnog stana u Sisku od 80 četvornih metara zaradila je 450.000 kuna. Također, vlasnica je kuće u Sisku vrijedne 200.000 eura. Posjeduje i Citroen C4 iz 2004. godine. Ukupna vrijednost županičine imovine iznosi oko 560.000 eura. Imovina koja glasi na Mladena Merzela, muža županice koji u poreznoj upravi nema evidentiran prihod, ali posjeduje mnoštvo nekretnina, također je zavidna. Naime, Mladen Merzel vlasnik je trosobnog stana s garažom u Ulici Borisa Brnada.

Također, posjeduje četverosobni stan od 154 četvorna metra u Ulici A. Starčevića, a na popisu njegove imovine je i luksuzno uređena vikendica u Petrinji od 80 četvornih metara. Uz to, posjeduje tri dvorišne zgrade od 39, 46 i 22 četvorna metra te gotovo 300 kvadrata dvorišta. Za razliku od svoje supruge, kada je riječ o automobilima Merzel je nešto skromniji pa se služi Daciom Logan iz 2009. godine, a njegova ušteđevina iznosi 20.000 eura. Kada se zbroji ukupna vrijednost imovine Mladena Merzela, ona iznosi oko 350.000 eura.

Tko kaže da umirovljenici u Hrvatskoj loše žive? Imovina županičine majke, inače umirovljenice svjedoči da to baš i nije tako. Ona posjeduje kuću u Odri od 130 kvadrata s dvorištem i tisućama kvadrata livada i oranica. Stan u Sisku na Trgu hrv. Branitelja od 75 četvornih metara ova umirovljenica kupila je za gotovinu 2011. godine, a na popisu njene imovine je i kuća u Sisku vrijedna 200.000 eura. Sve u svemu, županičina majka posjeduje imovinu vrijednu 300.000 eura. Kada o aferama i procesima govorimo treba spomenuti i Ivicu Todorića koji se posljednjih mjeseci skrasio u Londonu. Svojedobno je u knjizi Stečajna mafija novinar i publicist Darko Petričić progovorio o dijelu kriminala vezanoga uz stečajne postupke, izjednačivši ga s razdobljem famozne pretvorbe i privatizacije. U stečajnim postupcima, napominje Petričić u knjizi, ne postoji kontrola, a samim time izostaje i transparentnost, a u konačnici nitko ne nadgleda niti rad stečajnih upravitelja i sudaca.Kriminal koji je učinjen u razdoblju hrvatske ekonomske i političke tranzicije ostavit će dugotrajne posljedice na hrvatsku državu i društvo, jedan je od Petričićevih zaključaka. “Oporavak i povratak na predratne pozicije na kojima je bilo hrvatsko gospodarstvo po pitanju proizvodnje, izvoza i zaposlenosti trajat će desetak godina. U devedesetim godinama, za vrijeme rata u Hrvatskoj, industrija je dodatno uništena, a ratno profiterstvo i brojni ratni zločini ostali su nesankcionirani. U razdoblju pretvorbe i privatizacije došlo je do potpune deindustrijalizacije zemlje. Brojne tvrtke su uništene zbog nekretnina, a radnici su ostali bez posla u zemlji bez proizvodnje.

”Kriminal u pretvorbi i privatizaciji konstatiran je i kroz nalaze Državnog ureda za reviziju, međutim, tom prilikom hrvatski pravosudni sustav, zbog prevelikog utjecaja politike na sudbenu vlast, pokazao se potpuno neefikasnim što je kod hrvatskih građana rezultiralo zaključkom kako se u Hrvatskoj kriminal isplati. Naročito su dobro prolazili i prolaze veliki kriminalci”, tvrdi novinar, uz opasku da su hrvatske tvrtke opljačkane pretvorbom i privatizacijom završile u stečaju. S vremenom se stečaj pokazao kao učinkovit nastavak pljačke koja je počela pretvorbom, a sve to može se, prema svojedobnim Petričićevim navodima, okarakterizirati kao genocid zbog inertnosti politike. Kako diše hrvatsko pravosuđe i ine institucije svjedočili smo na živim primjerima bezbroj puta. Primjerice, u slučaju bivšeg ministra financija Slavka Linića i slučaja Spačva za kojeg su Uskokovi istražitelji utvrdili da je nagodba provedena u skladu sa zakonom.

Riječ je o samo jednoj u nizu sumnjivih predstečajnih nagodbi u kojoj je sporna bila odluka Ministarstva financija da otkupi zemljište Spačve za 33 milijuna kuna, premda je ono prema stručnim procjenama vrijedilo samo šest milijuna kuna. Kada se podvuku crte ispada da je afera Spačva bila tek Milanovićev povod da Linića likvidira iz svoje vlade. Svojedobno smo bili svjedoci farsi oko kontroverznog zadarskog poduzetnika Rene Sinovčića. On je iza rešetaka završio zbog predstečajne nagodbe njegove tvrtke Vox i privatizacije NK Zadra. Oba slučaja zbog kojih je Sinovčić priveden brzo su potonuli jer sve se odvijalo prema zakonu.

Ustaljeni su to obrasci ponašanja, kroz koje se legalno provodi pljačka hrvatskog naroda još otkako je temelje hrvatskoj državi lupio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Njegov model pretvorbe i privatizacije vodio je ka tome da zemljom zavlada dvjesto bogatih obitelji pa stoga danas sjetno citiramo onu Rojsovu “tko je jamio, jamio je”. Jer od Rojsovih dana u sabornici pa sve do danas, kada nam državu vode urbani civilizirani političari, ništa se previše nije promijenilo. Skoro sve hrvatske tvrtke do devedesetih bile su dio riznice državnog vlasništva. Potom kreće privatizacija istih zbog kojih su danas državne kase prazne, dok građani s iste kupe mrvice. Privatizacija je rađena prema kriminalnom modelu, reći će svaki poznavatelj zbivanja tih ratnih i poslijeratnih godina. Državni revizori svojedobno su pročešljali 1556 privatnih poduzeća, a nepravilnosti su pronađene u njih 95 posto.

Zaboravljeni tajkun Miroslav Kutle iza sebe je ostavio pustoš od šest tisuća radnih mjesta. Pravosuđe se pokušalo ogrepsti o njega nagrizajući slučajeve Dione i Gradskih tvrtki, ali po običaju – tresla se brda rodio se miš. Premda osuđen zbog Gradskih podruma na dvije godine i osam mjeseci zatvora, odlepršao je u BiH smijući se iz susjedstva u lice trapavom hrvatskom pravosuđu. Na tron se, uz Kutlu, može ugurati i Josip Gucić prozivan za ratno profiterstvo i kriminal u tvrtkama Primorje, Mornar i Amfora koji za svoja nedjela također nikada nije adekvatno odgovarao.Svi tajkuni skriti se ipak mogu pod skute Ivice Todorića po čijim se tvrtkama i poslovanju nitko niti ne usudi prokopati, iako se njegovo bogatstvo broji više od 20 godina. Temi privatizacije emisiju je svojedobno posvetio i Denis Latin progovarajući o ovom procesu u Nami i Jadran filmu s Vinkom Grubišićem, Ninoslavom Pavićem i Miroslavom Kutlom. Zgodno je u ovoj priči i nadasve smisleno spomenuti privatizaciju Ine koju je započela Račanova vlada, a kraju priveo Sanader sa svojom družinom. U Sanaderovoj eri duge prste imali su i u slučaju HAC -a o čemu svjedoče istrage te sudski procesi koji su ”u tijeku”. No, ako zbog ičega Todorić može spokojno doći u ralje hrvatskog pravosuđa tada je to slučaj Sanader.

Nakon spektakularnog uhićenja bivšeg premijera, nekad najmoćniji čovjek u državi boravio je godinu dana iza rešetaka u istražnim zatvorima, a na slobodu je pušten u prosincu 2011.godine. Nedugo potom ponovno se vratio u remetinečki ”hotel”, ali tamo nije dugo boravio. Uskoro će se navršiti i desetljeće otkako hrvatsko pravosuđe načima Sanadera, koji vrlo vjerojatno nikada neće niti odgovarati za ono što je učinio. Po istom principu odvija se farsa oko Nadana Vidoševića, dok je Petar Čobanković svoju kaznu odslužio guleći krumpire, kao da se potukao na utakmici, a ne pokrao stotine tisuća kuna. Trakavice se po svemu sudeći naziru i u slučaju Marine Lovrić-Merzel, ali i braće Mamić koji nam se smiju s raznih strana svijeta dok mi svoju djecu pakiramo u bijeli svijet

Rvacki anemicni (nikad vjerodostojni) Bog


Premijer Andrej Plenković – “Ja sam Bog!”

Sep 11, 2019

Puno toga proteklih se dana na hrvatskoj političkoj sceni dogodilo, a još više toga moglo se čuti, kako od strane oporbe, tako i od strane onih koje zovemo vladajućima.
Krenuti ću od premijera RH i predsjednika Zločinačke organizacije Andreja Plenkovića koji se nešto jako raspričao, no,…, sva ta njegova priča, pojasnice i objašnjenja svode se na slijedeće; boli me k.r.c za Hrvatsku i njene građane, boli me k.r.c za medicinske djelatnike, učitelje, profesore, vozače autobusa, policajce i sve ostale jer meni je najvažnije da smo mi u Europskoj uniji i da sam ja tamo jako važna faca.
U prijevodu, taj čovjek je marioneta Novog svjetskog poretka i ukoliko taj NSP od njega traži da do temelja uništi svoju zemlju i njene građane on će to i učiniti.
Danima smo svi čekali što će biti s nastavkom suradnje vladajućih i SDSS-a. I što se dogodilo? Ništa.
Današnja pressica Milorada Pupovca je čista zajebancija kompletne države i naroda koji u njoj žive. Niti jednom riječju Pupovac nije učinio ono što su od njega tražili svi bitni politički čimbenici u zemlji te brojne udruge proistekle iz Domovinskoga rata, niti se ispričao za izrečeno, niti je sve izrečeno pokušao ublažiti, naprotiv, sve što je rekao prije dva tjedna rekao je i danas samo drugim riječima i na drugačiji način što u biti i jest upravo ono što se od njega moglo i očekivati i stoga osobno stojim kod svojih ranijih tvrdnji, Pupovac je jedan od onih koje pod hitno treba maknuti s hrvatske političke scene i poslati u ropotarnicu hrvatske političke povijesti.
Isto to treba učiniti i sa svima onima koji već godinama rade na fašizaciji, klerofašizaciji i ustašizaciji Hrvatske te veličaju NDH, takvi nemaju što tražiti u politici i medijima jer upravo su oni ti koji svojom mržnjom, netolerancijom i svim ostalim zlom zagađuju politički i medijski prostor u zemlji.
Hrvatska kao država napokon mora staviti TOČKU na 2. Svjetski rat te ustaše i partizane i jasno se odrediti prema fašizmu i antifašizmu, točnije, prema vlastitoj povijesti i krenuti dalje jer ukoliko se poput aktualne predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović, nastavimo koprcati u tom mulju, pa jedan dan biti ovo, a drugi ono, iz tog mulja nikada se nećemo izvući i u njemu ćemo se valjati i koprcati još desetljećima.
Dakle SDSS ostaje u koaliciji s vladajućima i sve će ponovno biti kao da se ništa niti dogodilo nije, a to znači da svi oni još jednom pokušavaju biti slijepi i gluhi, da ponovno pred očiglednim problemom koji muči ovu zemlju zatvaraju oči, okreću glavu na drugu stranu i zabadaju je u pijesak što samo po sebi znači da ćemo se s istim problemom susresti već sutra, za 3 dana, 5 ili 6, točnije, kada god to nekome bude odgovaralo i sve tako dok na kraju ponovno ne dođe do onoga do čega je došlo početkom devedesetih prošloga stoljeća.
Tko će tada za sve to biti kriv? Pa to je valjda i malom Ivici u nekoj slavonskoj ili ličkoj pripizdini već sada jasno?.

Zlocin putuje Hrvatskom


Virovitica i Orahovica ugostili zločince na čelu s NJIM i NJOM.

Sep 03, 2019

Jedan dobar dio pripadnika Zločinačke organizacije, HDZ-a, predvođen svojim Velikim vođom, premijer RH i predsjednikom iste, Andrejom Plenkovićem, danas je boravio u Virovitici, gradu kojim već tri desetljeća upravlja zločinački trojac opterećen nizom sumnjivih afera za koje se zna i tko uopće zna s koliko njih još za koje se ne zna, Ivica Kirin, Tomislav Tolušić i Josip Đakić, a cijeloj toj zločinačkoj sviti i derneku priključila se i ona, kraljica svih hrvatskih zločinaca u zemlji i inozemstvu, ona koju nazivamo „TO“, izravna božja poslanica u Hrvata i svih onih „pravih Rvata“ za planet Zemlju, antifašistička fašistica, nacistica i ustaška božica, aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.
Tom prigodom u deliričnom raspoloženju slavili su svoje zločine ponovno ih prikazujući kao iznimne uspjehe koji će donijeti napredak Hrvatskoj i njenim građanima, poglavito onima koji nastave biti njihovi poslušnici, poltroni, dupelisci, čmarni nametnici i analni speleolozi te u toj svojoj poslušnosti i nadalje biti slijepi, gluhi i nijemi, doslovce njihove ovce i ostala „stoka sitnoga zuba“.
Zločinački dernek nastavljen je zatim u Orahovici gdje je ponovljeno sve ono što se moglo čuti i u Virovitici, a prema posljednjim informacijama mnogi od njih su od prevelikog uzbuđenja tijekom dana od sreće i veselja i po nekoliko puta orgazmirali, kao uostalom i sve one ovce i ostala „stoka sitnoga zuba“ koja je zbog njihove posjete spomenutim gradovima bila tako sretna.

Zlo jucer i danas

Kriminal, korupcija, nasilje, to je prava slika pripadnika Zločinačke organizacije HDZ-a jer su vjerojatno oko 95% počinjenih nedjela u zemlji počinili upravo oni!

Jedna od jako zanimljivih stvari u Hrvatskoj jest ta da se premijer RH i predsjednik Zločinačke organizacije HDZ-a, Andrej Plenković svim silama trudi uvjeriti sve nas kako ta stranka nije baš takva kakva jest i kakvom je svi mi doživljavamo i zovemo te tvrdi kako neće dozvoliti da se o stranci i Vladi RH govori kao o kriminalnoj i korupcijom ukaljanoj skupini, a s druge strane događaji u zemlji gotovo ga svakodnevno u tome demantiraju.
U vjerojatno 95% slučajeva razno – raznih kriminalnih radnji u Hrvatskoj u pravilu se radi upravo o članovima spomenute organizacije i stranke te je samim tim posve logično da ih nazivamo baš tako, Zločinačkom organizacijom.
Svemu tome treba dodati i nasilno ponašanje istih kojemu također svjedočimo gotovo svakodnevno, od onog verbalnog, pa sve to onog fizičkog kojemu smo svjedoci i sada u slučaju Damira Škare koji je osumnjičen za silovanje jedne od svojih uposlenica i suradnica.
Dakle, vrlo je teško govoriti ono što govori i u što nas nastoji uvjeriti Plenković kada vas svakodnevna zbivanja konstantno demantiraju, teško je čak i umanjiti štetu koju sva ta zbivanja nanose zemlji, građanima i pojedincima jer sve to se jednostavno više ne može gurnuti pod tepih, okrenuti glavu na drugu stranu ili je zabiti u pijesak i praviti se da se ništa nije dogodilo jer, jest, dogodilo se i događa se i dalje, a prestati će tek onoga trena kada građani ove zemlje shvate da ZLO koje nam donosi Plenković i Zločinačka organizacija HDZ neće prestati dok ne bude uništeno.
Uništiti ga mogu samo i isključivo građani ove zemlje, na izborima, birajući one političke opcije koje su spremne i voljne uhvatiti se u koštac sa svim oblicima kriminala, pa tako i korupcijom te svakim oblikom nasilja u zemlji.

Kad laz postane dio zivota

Apsolutno nije istina kako neki kazu da HDZ nije jedini krivac za sve sto je negativno u Hrvatskoj…Naravno da je HDZ kriv. Jer tko ima ekskluzivnu vlast u svojim rukama?Tko donosi zakone koji pogoduju lopovluku i pljacki HDZ-a? Tu svakako treba naglasiti svestranu pomoc klerofasistickih organizacija na celu sa katolickom crkvom.A to nije zanemarivo.Ne smije se zaboraviti ni bezrezervna podrska dvojnih drzavljana, takozvane “dijaspore” koja za svoju podrsku obilato prima novcane donacije vladajuce stranke.I dok se po dijaspori grade i obnavljaju katolicke crkve,sportski objekti na racun Hrvata koji zive u Hrvatskoj, Hrvatska i dalje ostaje bez bolnica, djecjih vrtica.Pogledajte samo Zagreb (najveci grad “dijaspore)

I dok Hrvatska grca u ne brojenim problemima, ZNA SE stranka manipulacijama , kumstvom,arogancijom , lazima, neiskrenoscu, izvrtanjem povijesti ne samo Drugog svjetskog rata nego i takozvanog Domovinskog rata,grcevito brani svoje privilegije, vlast i svoje “domoljublje”.Gledajuci HDZ kako sistematski unistava Hrvatsku i sve sto je stvarno patriotsko, moralno i napredno, covjek se pita,sta je ostalo od Hrvatske koja je stvarana od 1945 pa do Domovinskog rata.( Grijeh je reci Gradjanskog rata) HDZ-ov kvazi-patriotizam nije ono sto je usmjerilo Hrvatsku na putu u demokraciju.Jer pravi patriotizam odbacuje rasizam, nacionalnu mrznju, nejednakost, korupciju i nemoral.Ali ne i HDZ. Kronicnim lazima, potkopavanjem demokracije, tolerancijom i promocijom ustastva vladajuca stranka dokazuje da joj nije stalo do Hrvatske. I zato laznim obecanjima HDZ prodaje muda pod bubrege naivnim Hrvatima…

Hrvatski identitet

Današnja bi Hrvatska najradije svoj identitet gradila na poistovjećivanju s poraženima iz godine 1945. Kako to ipak ne smije, i dalje će cviliti u procjepu između pobjede koju takvom ne smatra i poraza što bi ga najradije pretvorila u pobjedu
  Godinama već, od svojih prvih koraka kao samostalna država, Republika Hrvatska u mjesecu svibnju (maju) suočava se s, čini se, nerazrješivom dilemom. Uporno tragajući za svojim pravim identitetom, mlada se država koprca u rascjepu između Pobjede i Poraza. Naravno, riječ je o pobjedi saveznika u Drugom svjetskom ratu i o porazu nacifašističkih snaga svih nijansi i boja (pa i ustaša, gospodara života i smrti u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj). Dan pobjede, što ga više ili manje svečano obilježavaju sve članice antifašističke koalicije (na prvom mjestu Rusija), Hrvatska je uglavnom uspješno gurnula u drugi plan, obilježavajući Dan Evrope i praveći se kako ne razumije zašto je Dan Evrope proglašen na isti datum (9. svibnja) kada se slavi i Dan pobjede i kako ne shvaća da Evrope koja slavi svoj dan ne bi bilo da nije bilo pobjede nad Trećim Reichom i njegovim saveznicima i satelitima. Što se pak poraza tiče, njega Hrvatska, i to na državnoj razini (pokroviteljstvo Sabora), uredno obilježava pa – zašto ne reći – i nariče zbog njega, prihvaćajući ‘novi povijesni narativ’, što će reći grubu reviziju povijesti, zamjenjivanje činjenica izmišljotinama, promovirajući ostatke ustaško-domobranske (kvislinške) vojske u ‘Hrvatsku vojsku’ i pretvarajući pobjedničku Narodnooslobodilačku vojsku na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom u gomilu krvožednih zločinaca i ubojica, među kojima se tu i tamo našao i neki ‘dobar Hrvat’ koji je netom što je rat završen postao žestoki antikomunist i protivnik novoga režima (takvu smo priču čuli iz samoga vrha države). E sada, problem je u tome što Hrvatska – nažalost, nemalog broja onih koji se busaju u prsa kao njezini stvaratelji – ipak nije izolirani otok, na kojemu bi oni mogli raditi sve što hoće, ne skrivajući ni u primisli svoju pravu prirodu. Pa se neke stvari koje su nam, zar ne, tako prirasle srcu ne može baš uvijek i baš do kraja javno manifestirati. Mora se ipak uzeti u obzir što govori i kako se ponaša ta demokratska Evropa u koju se iz dana u dan zaklinjemo, a koja nam očito ide na živce svojim antifašizmom. Nema tome dugo što su ‘apostoli’ naviještanja novohrvatske povijesti tvrdili kako je krajnje glupo u Hrvatskoj govoriti o antifašizmu, kako to ne spominje više nitko u svijetu, kako je antifašizam izgubio smisao i svrhu jer – kazivali su mudro – danas fašizma nigdje nema. U međuvremenu, postalo je savršeno jasno kako fašizma (neofašizma), izraslog na podlozi rigidnog nacionalizma u sprezi s isto tako rigidnim klerikalizmom, itekako ima, a da gotovo svakodnevno upravo iz demokratskih zemalja Zapada gledamo snimke demonstracija što ih organiziraju ‘antife’ protiv probuđene aveti nacifašizma, pa su naši negatori antifašizma i potrebe njegova postojanja – zašutjeli. Antifašizam ipak nisu prihvatili. Dosjetili su se jadu i polazeći od činjenice da su na čelu antifašističkog otpora u cijeloj Jugoslaviji (pa i u Hrvatskoj) bili komunisti, spas su našli u formuli o osuđivanju svih totalitarnih režima i njihovih zločina, što je ponavljaju iz dana u dan, pogotovo onda kada prigoda traži da na neki način osude (i) fašizam. Toj se osudi onda obvezno dodaje i osuda komunizma, a da bi se vidjelo kako je stvar ozbiljna i ozbiljno promišljena podižu se i spomenici žrtvama komunizma, odnosno komunističke Jugoslavije (npr. u Vodicama, poznatom ustaničkom mjestu!). I, suvišno je i reći, sustavno se ruše spomenici i spomen-obilježja ne samo poginulim antifašističkim borcima, nego i žrtvama fašizma. Tu rušilačku ofenzivu nije spriječio ni rat, dapače, poslužio je kao paravan kojim se pokušalo prikriti što se radi (kod preimenovanja ulica, međutim, nikakav se paravan nije tražio, tu je stvar bila ogoljena do srži). Povijest se naprosto briše, sjećanja se brišu kako bi se otvorio prostor ‘novoj istini’, onoj o krvožednim komunistima koji su svoj narod gurnuli (nepotrebno, to je jasno) u ratnu klaonicu, samo zato što je Staljin pozvao na otpor nacističkim i fašističkim zavojevačima. Nepobitne povijesne činjenice o tome kako se vodstvo Komunističke partije Jugoslavije još nekoliko godina prije napada na Jugoslaviju spremalo za rat gurnute su u zaborav. Kao i toliko toga drugoga. Pa smo tako apsolvirali pobjedu (prekrivši je plaštem Dana Evrope) i antifašizam (izjednačavajući ga s komunizmom, a komunizam stavljajući kao globalno zlo u istu ravan s fašizmom). Počast zatočenicima iz koncentracionog logora u Jasenovcu, kojima je po tvrdnjama povijesnih revizionista zapravo bilo dobro, već godinama odvojeno iskazuju država (koja pritom znakovito šuti) na jednoj strani i antifašisti s predstavnicima naroda-žrtava – Srba, Židova i Roma, na drugoj (oni govore, samo njihov glas do vladajućih očito ne dopire). A na Dan sjećanja na žrtve holokausta (i opet u svibnju) govori se o ‘stradalima i ubijenima’, a da se ni riječju ne spominje paradržava koja ih je svojim propisima i ideologijom osudila na smrt (NDH) i pokret koji je iznjedrio ubojice – ustaše. Ali se zato ne štede ni imena ni epiteti kada dođe vrijeme da se obilježi predaja ostataka ustaško-domobranskih snaga na polju kod Bleiburga (Pliberka) u Austriji. Ta šarolika skupina poraženih kvislinga i kolaboranata koja je sa sobom, kao živi štit, vukla tisuće uplašenih, prevarenih i zavedenih civila, odbijala je predaju Titovim snagama još puni tjedan nakon kapitulacije Trećeg Reicha. Rat poslije rata vođen je samo na tlu nekadašnje Jugoslavije i samo su jugoslavenski (pa i hrvatski) antifašistički borci ginuli i nakon bezuvjetne predaje onih koje su ‘domaći sluge okupatora’ tako vjerno slijedili u zločinu. Da je nakon predaje bilo likvidiranja bez suda – bilo je. Da je bilo sumarnih presuda pred tzv. divizijskim sudovima – bilo je. Da je nemali broj zarobljenika smrtno stradao na marševima prema Vojvodini (kamo ih se vodilo ne zato da putem umru od napora, nego zato što je tamo bilo hrane) – i to je istina. Baš kao što je istina da je zločina osvete nakon godina nacifašističkog terora bilo širom do tada okupirane Evrope. No samo Hrvatska službeno žali za mrtvima na strani sila Zla. Iz godine u godinu. Država, zajedno s ‘Crkvom u Hrvata’. I u tim manifestacijama na polju kod Bleiburga, uz spomenik ‘Hrvatskoj vojsci’ (na hrvatskom jeziku), odnosno ‘Hrvatima’ (na njemačkom), ne biraju se riječi osude odgovornih za ‘najveći zločin nad Hrvatima’. To su, naravno, komunisti/antifašisti i Tito. Onaj Tito kojega službena Hrvatska u svojem pogubnom koketiranju s ustaštvom i blati, i osuđuje, i gura u zaborav, ali kojega svijet i dalje pamti kao jednoga od vodećih boraca protiv fašizma i eminentnih državnika druge polovice 20. stoljeća. Današnja bi Hrvatska, službena, ali i šire – kleronacionalistička, najradije svoj identitet gradila na poistovjećivanju s poraženima iz godine 1945. Kako to (ipak) ne smije – ta članica je i Evropske unije i Atlantskoga pakta, a u svojem je Ustavu zapisala da se temelji (i) na antifašizmu – i dalje će cviliti u procjepu između pobjede koju takvom ne smatra i poraza što bi ga najradije pretvorila u pobjedu. A umjesto bilo kakvog zaključak, evo dijela poruke što ju je autor ovoga teksta dobio na dan Titove smrti, 4. svibnja, od svojega starog školskog druga: ‘Godine 1994., na pedesetogodišnjicu savezničkog iskrcavanja u Normandiji, našao sam se u Normandiji u Saint-Malou i gledao padobrance kako se paradno spuštaju da obilježe svečanost. Na jednom kraju iza plaže, na brežuljku, bili su portreti savezničkih državnika: Roosevelt, Churchill, Staljin, De Gaulle i Tito. Bilo mi je drago tada gledati te panoe, a i sada mi je drago kada se toga sjetim. Bilo je lijepo tada na Normandijskoj plaži biti među pobjednicima.’ Komentar nije potreban. Tek pitanje: ne bi li i Hrvatskoj (u Hrvatskoj) bilo lijepo među pobjednicima?