Category Archives: Mito i korupcija

“Sloboda” u Hrvatskoj

Kad sam pokušao objasniti Tanji Porčnik, suautorici izvještaja “Indeks ljudskih sloboda” koja je za portal Otvoreno.hr napisala tekst u kojem zaključuje kako je Hrvatska među najslobodnijim zemljama, da to nije baš tako i da je riječ o manipulaciji, ona mi se smijala i odgovorila kako su to “činjenice”, a meni se, eto, iz nekog samo njoj poznatog razloga, te “činjenice” ne sviđaju.

Jako uzvišen i egoističan tip autorice koja uopće ne želi uzeti u obzir mogućnost da stvari na papiru možda nisu prikazane onako kako zapravo izgledaju u praksi. Pokazalo se da nisam jedini koji vidi manipulaciju u takvim izvještajima i analizama. Javio se kolega Goran Jungvirth, dugododišnji novinar i politolog koji tvrdi da je dobio PTSP “od slobode u Hrvatskoj”. Napisao je pismo gospođi Porčnik koje prenosim u cijelosti.

“Poštovana Tanja, oprostite na smetnji, ali moram Vam se javiti kako bih ponovno imao miran san.

Ne želim kritizirati Vaše izvješće i analizu sloboda u Hrvatskoj, ali moram Vam napomenuti kao društveno-politički kroničar, novinar s iskustvom praćenja najviših državnih institucija 20 godina te kao mr.sc Komparativne politike, da zadnjih 25 godina Hrvatska živi mokri san nacista i fašista što se tiče (ne)sloboda. Navest ću samo nekoliko primjera:


POLICIJSKA REPRESIJA I SMANJIVANJE OSOBNIH SLOBODA kao glavna UNUTARNJA POLITIKA

Rat protiv droge (pogotovo konoplje i malih korisnika) oštetio je zadnjih godina stotine tisuća mladih života i jedan je od glavnih razloga odlaska iz zemlje budući da su mladi ljudi stigmatizirani uhićenjima do kraja života (zbog čega im je posebno teško naći posao) dok se visoko profilirani dobavljači i dileri (često iz vrha vojske i policije) jednostavno izvlače. Posebno je rat protiv korisnika intenziviran u zadnje vrijeme tijekom HDZ-ovih vlada.

Pravosuđe i policija si ratom protiv droge nabijaju radnu statistiku dok kriminal i korupcija cvjetaju kao nikad, a rad sudova je ocijenjen kao jedan od najgorih u EU.

Prometna repsresija je takva da zapravo u noćne sate vrijedi policijski sat, a vozače se sve redom testira na alkohol i droge bez obzira postoji li opravdanja sumnja; uvedene su kamere koje grubo krše privatnost (ne samo kamere za brzinu), a koje su čak i u Sloveniji, poznatoj po prometnoj represiji u regiji – zabranjene jer krše ustavna prava građana.

Pod okriljem borbe protiv ilegalnih migranata uvode se dronovi i termovizijske kamere koje se polako primjenjuju i protiv domicilnog stanovništva.

Policija u velike akcije u kojima zna zaustaviti 200-300 vozača uvodi i carinsku inspekciju (na području cijele unutrašnjosti, ne samo na granici) kako bi zaobišla zakonska ograničenja da kod pretresa vozača i vozila mora imati sudski nalog.

Glazbeni festivali, makar smo turistička zemlja, nam sliče na židovski geto gdje se posjetitelje lovi poput divljači.

Prostituciju, a time i trgovinu ljudima, također vodi vrh policije i moćnika već četvrt stoljeća, poput primjerice glavnog inspektora za prostituciju u Zagrebu.

Mogao bih navesti još niz primjera, ali idemo na iduće.

GOSPODARSKI SUSTAV – represija nad malima i raširena korupcija

U Hrvatskoj ne postoji kapitalizam koji podrazumijeva slobodno tržište i ista pravila za sve. Nasuprot tome postoji jedino rođački kapitalizam na lokalnoj razini (ako je tu Zagreb glavni primjer, možete misliti kako je u ostalim manjim sredinama).

Državna inspekcijska represija ograničava se pak samo na male poslovne subjekte nad kojima se opetovano svaki mjesec provode ‘pojačane akcije nadzora‘, pekarnice se zatvaraju zbog kune manjka ili viška ili neizdanog računa (ne neotkucanog) mušteriji direktno u ruke tijekom gužve…dok se velike, poput primjerice Agrokora ne dira niti nadzire i po 20-30 godina; također velikim se omogućuju predstečajne nagodbe dok se male poslovne subjekte nemilice zatvara na desetke tisuća godišnje.

Tu je tako riječ o korporatizmu (pojmu kojeg je izumio Mussolini, planirajući korporacije ‘od sistemskog značenja’ – pojam upotrebljen kao opravdanje lex Agrokora i spašavanja korporacije od strane države) koje vuku gospodarstvo i zapošljavaju različite, često ideološki suprotstavljene društvene skupine.

Osobno sam upoznao staricu iz Slunja koja je bila nekoliko mjeseci u zatvoru jer je uhićena dok je prodavala sir uz cestu, dok je primjerice oličenje tajkunske krađe i privatizacije u RH Miroslav Kutle na slobodi u BiH, a u korumpiranom HR pravosuđu je oslobođen i po 3. optužnici nedavno.

HRVATI kao TAOCI hrvatske vanjske politike i odnosa prema BiH

I dok u BiH bježe najveći kriminalci (Zdravko Mamić, Miroslav Kutle) i tamo nekažnjeno žive pa čak i neki osuđeni ratni zločinci (Branimir Glavaš) – zbog odnosa prema bh Hrvatima sami građani domicilne zemlje taoci su takve politike već 30 godina (prošle godine čak su dobili vojne mirovine pripadnici HVO-a (njih oko 6.000), formacije osuđene na ICTY-u za udruženi zločinački poduhvat i zločine širokih razmjera), zbog čega su primjerice neke zemlje EU, poput Nizozemske i Austrije do krajnjih granica odgađale ukidanje radnih dozvola za Hrvate. S druge strane Sjedinjene Države, koje imaju najveću špijunsku bazu u regiji na području Hrvatske, i dalje ne daju Hrvatima putovati bez vize u njihovu zemlju upravo jer su svjesne kriminala i zloupotrebe odnosa Hrvatske prema bosanskim Hrvatima kao i postojanja velikog broja kriminalaca i neprocesuiranih ratnih zločinaca koji slobodno šetaju između dvije zemlje i to s hrvatskim putovnicama.

Mogao bih Vam pisati do sutra (pogotovo o (najnižim) stupnjevima demokratičnosti, nepostojanju političke odgovornosti, penetraciji Crkve u državu…), ali ovo su samo neki očiti primjeri neslobode i državnog terora koji vlada u RH nad običnim građanima i čije smo žrtve već 30 godina.

Oprostite na uzimanju vremena, ali moram si vratiti miran san i umiriti PTSP kojeg imam od hrvatske ‘slobodne’ države i zbog kojeg ću najvjerojatnije uskoro napustiti taj bastion slobode, kako bar moja dva sina kad narastu ne bi uživala u njegovim blagodatima poput njihovog oca.

Hrvatistan ili Apsurdistan

GDJE MI TO ZIVIMO?

Ovdje se abortus pokušava svrstat pod ubojstvo, a ubojstvo pod sinkopu.

Ovdje ćeš više najebat zbog četiri jointa u autu nego zbog četiri leša ispod auta.

Ovdje se iz prometa umjesto ubojica uklanjaju biciklisti bez kacige i “vozili ste 63 a piše 60.”

Ovdje bakice koje su na pješačkom prešle na crveno bacaju na pod i privode, a tatine sinove koji na pješačkom poberu dvije 16-godišnjakinje bacaju na prvi avion za Švicarsku.

Ovdje inspekcije zatvaraju male trgovce zbog kune viška u kasi, a kase s milijunima manjka ne otvaraju.

Ovdje si sirotinja ako imaš parsto kuna duga, a s parsto milijuna duga si gospodin.

Ovdje se gladnim obiteljima kaže da kruh režu na tanje šnite.

Ovdje pokušavaju dogovorit da možda ipak nisi obitelj ako nemaš dijete.

Ovdje su svi djeca Božja, osim ako imaš Downov sindrom, onda te svećenik odbije pričestit jer Bog po novom uz pare broji i kromosome.

Ovdje je narod dovoljno pametan (glup) da glasa za ekipu koja im obeća soma eura za svako dijete.

I da glasa ponovno iako se to nije dogodilo.

Ovdje ti žele lupit porez na nekretninu na koju si već platio porez.

Ovdje je moguće da osoba umre pred zaključanim vratima Hitne pomoći.

Ovdje moraš platit telekom čak i ako ti nisu isporučili uslugu koju plaćaš.

Ovdje moraš platit i državnu televiziju iako ju ne želiš gledat, a ona ti zauzvrat u subotu u 8 navečer prikazuje dokumentarac o žgaravici.

Ovdje te ta ista televizija te sve češće dezinformira i otpušta one koji te informiraju.

Ovdje se ta televizija usudi reć nešto protiv Gazde tek jučer navečer.

Ovdje ti lik koji je potrošio tvoju penziju na gaće iz Victoria’s secreta prodaje boce s porukom za bolje sutra, koje ćeš možda već sutra skupljat po kontejnerima.

Ovdje teta iz Zadra koja radi na odjelu salama dobije otkaz jer je pojela dvije fete pršuta i oštetila poslodavca za par kuna, a teta iz Siska koja je oštetila proračun za 10 milijuna nakon izlaska iz zatvora može aktivirat saborski mandat.

Ovdje blagajnica želi ići na more, ali ne može jer nema para. Možda i bolje, uz Tominu sinkopu je sigurnija na poslu.

Ovdje se rodilo ličko rukovanje.

Ovdje se objavljuje puno ime, prezime i fotografija čistačice za koju se sumnja da je Tariku Filipoviću ukrala nakit, a kad si bez sumnje pregazio ljude jer si prošao kroz crveno, onda si samo M.N., bez slike.

Ovdje je moja frendica morala platiti 1000 kuna kazne nakon što je pala sa skutera i iščašila vlastito rame. “Za ugrožavanje vlastite sigurnosti” ili nešto slično.

Ovdje te traže rodni list NE stariji od 6 mjeseci, za slučaj da si se u međuvremenu ponovno rodio negdje drugdje.

Ovdje smo imali Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa koji je bio nekoordiniran i neučinkovit, a plaća je svejedno bila 17 tisuća kuna.

Ovdje ti na carini otvore paket pa ti naplate otvaranje paketa.

Ovdje carina hvata dedice koji pokušavaju prodat par adventskih vijenaca uz cestu, a nitko ne hvata dedice koji prodaju naše ceste.

Ovdje poštar ne zvoni dvaput, samo ti ostavi ceduljicu na kojoj piše da nisi bio doma.

Ovdje ti zbog računa od 25 kuna koji su ti “zaboravili” poslat pošalju ovrhu na 700 kuna.

Ovdje na četiri milijuna stanovnika imamo 9.000 vijećnika. New York s osam milijuna stanovnika ima 49.

Ovdje udruge koje skupljaju novac za liječenje hrabre djece troše taj isti novac na vlastite dječje radosti i obeshrabruju sve buduće donacije.

Ovdje se skupi novac za liječenje Ene Šarac, ali joj ga se ne isplati jer “ga nikad nije tražila” a direktori udruge jesu tražili pršute.

Ovdje ti pokušavaju privatizirat jajnike i dogovorit da moraš rodit uvijek, čak i ako su te silovali.

Ovdje je silovanje ozbiljan zločin, osim ako je silovatelj zaređen a žrtva maloljetna, onda samo guliš krumpire i ideš u drugu župu.

Ovdje majci koja izgubi teško bolesno dijete s njegovim zadnjim dahom oduzimaju status njegovateljice (i pomoć od 2500 kuna mjesečno), a državna sisica ekipu u Saboru njeguje plaćom još godinu dana nakon prestanka mandata (više od 2500 kuna mjesečno).

Ovdje se ljudi i dalje svađaju tko je gdje bio ’91., dok djeca rođena ’91. sele u Irsku.

Ovdje se (neka) djeca rođena 2013. i dalje uče da mrze četnike, ali ne i da se ne piše ćetnik.

Ovdje ljudi u odijelima svake 4 godine obećavaju rast, a raste jedino konfekcijski broj njihovih odijela.

Ovdje sudac oslobodi frajera koji je silovao maloljetnicu jer nije vikala “NE”, a osudi PSA jer je lajao. Da je vikala “ne”, možda bi i ona dobila kaznu za buku.

Ovdje se od uhićenja rade kazališne predstave, dok oni koji bi trebali bit u zatvoru gledaju predstave u Londonu.

Tu živimo, u državi punoj tumora koje nitko ne liječi.

Ali ipak moramo biti sretni, jer smo “Svoji na svome”, imamo hrvatsku lisnicu u (tudjem) žepu,proširili smo se po cijelom svijetu,imamo pravo kopanja po kontejnerima za smeče u potrazi za hranom i praznim flašama.Pa ako smo te sreče da i živimo u Zagrebu , možemo dobiti jedanput godišnje tanjur bažula s kobasicom.

Hrvatsko pravosudje leglo mita i korupcije

“Pravda se u Hrvatskoj kupuje novcem.Kaznjavaju se samo siromasi”

Suci pred sudom

Državno sudbeno vijeće ove je godine pokrenulo sedam stegovnih postupaka protiv sudaca: zbog primanja mita, upletenosti u kriminal u stečajnim postupcima, zlouporabe položaja, neurednog obnašanja dužnosti i sudara izazvanog u pijanom stanju. Donosimo pregled tih slučajeva

slika iz galerije

Ponašanje suca zagrebačkog Prekršajnog suda Krešimira Ožanića, koji je prema riječima novinara Indexa Gordana Duhačeka pred pritvorskom ćelijom zatražio priznanje krivnje za komentar koji je Duhaček objavio na Twitteru, prema tumačenju pojedinih pravnih stručnjaka suprotno je kodeksu sudačke etike. No s Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu odgovorili su nam kako neće biti pokretanja stegovnog postupka protiv Ožanića jer je on u cijelosti porekao Duhačekove tvrdnje, a sučev iskaz potvrdio je i jedan od policajaca koji su bili tamo. Ipak, pokazalo se da sudac nije bez grijeha, barem iz prošlosti: Državno sudbeno vijeće još je u ožujku 2014. protiv njega pokrenulo stegovni postupak zbog neurednog obnašanje sudačke dužnosti, novčano ga kaznivši četveromjesečnim oduzimanjem jedne trećine plaće.

Podosta je prašine nedavno podigla i odluka suca Općinskog suda u Splitu Marija Franetovića, koji je nepravomoćno na zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog izazivanja požara osudio Kristiana Vukasovića, 18-godišnjaka s posebnim potrebama. No mladić je iz zatvora ubrzo završio u bolnici i nakon tri tjedna kome umro pod vrlo rijetkom dijagnozom tzv. psihičke smrti, odnosno zbog straha pretrpljenog u zatvoru. Je li sudac Franetović dobro procijenio zatvorenikovo stanje, ne možemo sa sigurnošću znati sve dok splitski Općinski sud eventualno ne ispita taj predmet jer za njega postoji interes Vukasovićeve obitelji, ali i šire javnosti. Možebitni propusti u presudi suca Franetovića već su javno objavljeni, a sučeva nonšalantnost u pristupu predmetu vidljiva je iz toga što je nesretnog Vukasovića u tekstu presude na jednom mjestu preimenovao u potpuno drugu osobu.

Iziritiran radom dotičnih sudaca kao i oslobađajućom presudom Božidaru Kalmeti, predsjednik HSS-a Krešo Beljak založio se za sankcioniranje svih ‘koji su donosili skandalozne presude’. Takve sankcije, koje dovode i do pravomoćnih zatvorskih kazni za suce, već postoje. Tako nas je DSV izvijestio da se trenutno vodi 11 stegovnih postupaka protiv hrvatskih sudaca koje su prijavili predsjednici matičnih sudova, od čega je njih sedam pokrenuto tijekom ove godine. Iako nam je tajnica DSV-a Dijana Rožić Frlan u dopisu navela da je većina stegovnih postupaka pokrenuta zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, što proizlazi iz članka 62. stavak 2. točka 1. Zakona o DSV-u, u nastavku teksta vidjet ćemo da su određeni suci bili skloni koruptivnim radnjama. Takvi primjeri, čije izvore pronalazimo još u devedesetima, kada je pravosuđe temeljito očišćeno od ‘nepodobnih sudaca’, ne doprinose tome da se Hrvatska pomakne sa zadnjeg mjesta na ljestvici među državama EU-a po povjerenju građana i poduzeća u neovisnost sudaca i sudova.

Robert Pešutić, sudac kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, od svibnja ove godine nalazi se u remetinečkom zatvoru zato što je u studenome 2017. pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora zbog primanja mita, zloupotrebe službenog položaja i nezakonitog posredovanja. Mediji su još 2003. godine pisali o stegovnom postupku protiv tog suca zbog većeg broja predmeta koji su zbog njegovog nerada otišli u zastaru. Ubrzo zatim tadašnji predsjednik Hrvatske stranke prava 1861 Dobroslav Paraga prijavio ga je Vrhovnom sudu i Ministarstvu pravosuđa zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti, odnosno zbog nezakazivanja ročišta u postupku protiv Ante Đapića, tadašnjeg predsjednika HSP-a optuženog za krivotvorenje magistarskog rada. Pešutić je na kraju uz objašnjenje na razni skeča oslobodio Đapića, iako u njemu de facto priznaje optuženikov krimen, ali se istodobno zapitao: zar znanstvene radove ne prepisuju i drugi pa nikom ništa? Kada je njegov postupak u Feral Tribuneu argumentirano kritizirao novinar Vladimir Matijanić, Pešutić ga je tužio, a novinar je po pravomoćnosti presude novčano ovršen. Kako dokazuju brojni primjeri, sudske odluke u korist moćnih ostat će tako do danas modus operandi kada je riječ o postupcima protiv medija i novinara.

Nakon mjera tajnog nadzora, Pešutić je uhićen 2011. godine. Prvostupanjsku kaznu od četiri i pol godine zatvora, uz desetogodišnju kaznu zabrane obnašanja dužnosti, Vrhovni sud je ipak smanjio, a nakon suspenzije DSV-a Pešutić je dvije godine odugovlačio s odlaskom u zatvor, povlačeći se s tužbama po Ustavnom sudu i pravdajući se liječničkom dokumentacijom. Od suspenzije pa do odlaska na odsluženje kazne primao je polovicu sudačke plaće. ‘Ta činjenica je određena zakonom, kao i u drugim državama EU-a’, odgovorili su iz Udruge hrvatskih sudaca na naš upit zbog čega suci pod suspenzijom do pravomoćnosti okončanja njihovog postupka primaju polovicu plaće.

Zatvorski život upoznao je i danas 72-godišnji Bariša Gašpar, bivši sudac Visokog trgovačkog suda protiv kojeg je USKOK podigao optužnicu 2009. godine. On je od početka 2007. do 4. rujna iste godine primio ukupno 25 tisuća eura mita od člana uprave firme Civitas Nova, zainteresiranog za ishod jednog sudskog spora koji se nalazio na drugostupanjskom odlučivanju pred navedenim sudom. Pravomoćnom presudom iz 2014. Gašpar je osuđen i za namještanje pravosudnih ispita, a tada mu je zabranjeno obavljanje sudačkog zvanja u trajanju od pet godina i naloženo vraćanje mita u punom iznosu.

DSV je zbog neurednog obnašanja sudačke dužnosti ljetos razriješio dužnosti i sutkinju Visokog prekršajnog suda Antoniju Kovačić. Prema tumačenju DSV-a, sutkinja je godinama gomilala predmete, uglavnom iz domene obiteljskog nasilja, koji su tako pali u zastaru. DSV nam nije želio potvrditi o kolikom je broju predmeta riječ, s obzirom na to da stegovni postupak protiv navedene sutkinje, koja ima pravo žalbe Ustavnom sudu, nije pravomoćno okončan. Antonija Kovačić svojedobno je pretendirala upravo na Ustavni sud. Za sutkinju tog pravosudnog tijela kandidirala se dvaput: 2009. godine, kada je s čak šest glasova ušla u uži izbor, i ponovno 2016. Saopćenje povodom njezinog slučaja prošlog mjeseca je poslao i Socijaldemokratski forum žena SDP-a. U njemu se čude kako na nerad sutkinje i toliki broj neriješenih predmeta godinama nije reagirao nitko od njoj nadređenih. Pa ipak, ‘šoku i nevjerici nema mjesta (…) zbog nemara u poslu koji su dužni obavljati, nitko nas više ne može uvjeriti u namjere nužne reforme pravosuđa i težnje za nultu toleranciju na nasilje’, piše u tom saopćenju.

Stegovnu kaznu ukora DSV je ljetos izrekao i Marisi Matić, sutkinji kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu, također zbog neurednog obnašanja dužnosti. Sutkinja Matić u medijima se spominjala nakon što je 2013. u ponovljenom suđenju oslobodila člana Torcide Antonija Vujčića za postavljanje transparenta ‘Srbe na vrbe, nikad zaboravit, nikad oprostit’ u povodu gostovanja srpske Davis Cup reprezentacije u Splitu 2010. godine, i to nakon što ga je sudac Dinko Mešin u prvom stupnju osudio na četiri mjeseca zatvora.

Državno sudbeno vijeće je u kolovoza produžilo suspenziju za još tri mjeseca sutkinji Općinskog suda u Zadru Antoniji Božini. USKOK je protiv nje podigao, a Optužno vijeće splitskog Županijskog suda u studenome 2017. potvrdilo optužnicu za kaznena djela primanja mita, zloupotrebu položaja i ovlasti. Optužena je da je kao sutkinja stalne službe u Benkovcu namještala sudske procese i presude za poznate klijente u suradnji s Gordanom Alavanjom, vlasnicom agencije za nekretnine, pri čemu je navodno primila najmanje 30.700 kuna i 200 eura.

DSV je još 2012. godine prozvao Vesnu Malenicu, sutkinju zagrebačkog Trgovačkog suda, jer nije u propisanom roku i obliku podnijela izvješće o stanju svoje imovine. A ta je imovina već onda bila poput planine: dva stana u Zagrebu, jedan veličine 120 četvornih metara s garažom i drugi od 59 kvadrata, oba kupljena na kredit, stan na Braču, ušteđevina u iznosu od 280 tisuća kuna… Nakon njezinog hapšenja u studenome 2017. godine, porezni USKOK je otkrio nesrazmjer u njezinoj imovini u iznosu od čak 2,3 milijuna kuna. Zajedno s petoricom ostalih osumnjičena je za upletenost u kriminal u mnogim stečajnim postupcima za koje je bila zadužena u razdoblju od 2008. godine. S obzirom na to da njezin slučaj još nije pravomoćno okončan, sutkinja Malenica i dalje prima polovicu sudačke plaće, koja iznosi šest tisuća kuna.

Sutkinji prekršajnog odjela Općinskog suda u Šibeniku Dolores Milaković i sucu prekršajnog odjela istog suda stalne službe u Kninu Ivici Krvavici također je ljetos produžena suspenzija za obnašanje dužnosti za naredna tri mjeseca. Potonjeg USKOK u optužnici od svibnja ove godine tereti za primanje mita jer je lanjske veljače u Kninu prometnom prekršitelju recidivistu u zamjenu za sto eura izrekao blažu novčanu kaznu. Navodno je primio i dvije tisuće kuna mita od drugog prometnog prekršitelja kojem je zauzvrat također propisao blažu novčanu kaznu od predložene. Zbog ‘sitniša’ je sudački ugled izgubila i sutkinja Milaković. Ona je optužena za zloupotrebu položaja jer je u dogovoru s Krvavicom u postupku koji se zbog vožnje pod utjecajem alkohola, nezaustavljanja po naredbi policijskog službenika i nekorištenja sigurnosnog pojasa vodio protiv njegovog poznanika lani izrekla ukupnu kaznu od 1.700 kuna, što je mnogo blaža kazna od predložene koja je bila 6.200 kuna.

Dalibora Vodanovića, 67-godišnjeg kaštelanskog suca, tereti se pak za stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti. DSV-u ga je prijavio predsjednik Općinskog prekršajnog suda u Splitu Milan Grljušić jer je u lipnju s 1,98 promila alkohola u krvi izazvao sudar. Nije poznato je li i Vodanović zbog suspenzije DSV-a već podnio žalbu Ustavnom sudu nakon što je u srpnju udaljen s dužnosti.

Zanimljiv je i predmet bivšeg suca Općinskog suda u Crikvenici Marina Črnje čije se rabote istražuje od početka tisućljeća, a protiv njega se, zajedno s odbjeglim Miroslavom Kutlom, od 2011. vodi i kazneni postupak zbog izvlačenja 23 milijuna kuna iz Tiska u drugoj polovici 1990-ih. Nakon što je godinama primao pola sudačke plaće, ovog je mjeseca razriješen sudačke dužnosti zbog navršenih 70 godina života.

Ružica Pavlović-Drmačić, bivša sutkinja Prekršajnog suda u Bjelovaru, razriješena je sudačke dužnosti 4. svibnja 2017. godine, i to nakon što je 2015. nepravomoćno osuđena na godinu dana zatvora uvjetno zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Ona je od ožujka 2009. do kolovoza 2011. godine nezakonito samoj sebi isplatila putne troškove u ukupnom iznosu od 16.018 kuna. U lipnju 2017. Ustavnom je sudu podnijela žalbu na odluku DSV-a. Lani se pak neuspješno kandidirala za radno mjesto voditelja Odjela za pravne, kadrovske i opće poslove bjelovarske Opće bolnice.

Posebna kategorija ove pravosudne priče bila bi i javno preispitivanje odgovornosti sudaca u predmetima od pojačanog interesa javnosti. Još se pamti presuda šibenske sutkinje Maje Šupe, koja je poduzetnika Tomislava Horvatinčića oslobodila odgovornosti za smrt talijanskog bračnog para Salpietro. No kako je zatim ustanovljeno da je sutkinja počinila niz povreda Zakona o kaznenom postupku, Horvatinčiću se ponovno sudilo pa je u ožujku ove godine nepravomoćno kažnjen s četiri godine i deset mjeseci zatvora.

Možda bismo u zaključku ove priče trebali podsjetiti na završnu riječ čuvene riječke sutkinje Ike Šarić spomenutom Robertu Pešutiću: ‘Kao sudac ste trebali činiti napore u suzbijanju društveno-pogibeljnih kaznenih djela, a primali ste mito i narušili ugled ne samo splitskog suda, nego i hrvatskog pravosuđa te povjerenje građana u sudstvo.’