Category Archives: Politika

Zašto se predsjednica na Korčuli poziva na mučeništvo ljudi koji su surađivali s njemačkim okupatorima?

Grabar Kitarović je u utorak otkrila spomenik fra Bernardinu Sokolu, čovjeku koji je ubijen nakon što je Nijemcima prijavio sedam partizana

Dragan Markovina Fra Sokol je njemačkoj komandi, i to neposredno pred oslobođenje grada, prijavio da se na susjednom otočiću Vrniku skriva sedam partizana, koji su nakon toga uhapšeni i strijeljani. Priča je posebno zanimljiva, s obzirom da je podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnici zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.

Jučer su na otočiću Badiji ispred Korčule, uz prisutstvo i govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, svečano otvorene galerija i bista fra Bernardina Sokola. Naizgled je riječ o jednom protokolarnom događaju, kakvih u mandatu predsjednice ima na desetine. Međutim, to je samo naizgled tako. Fra Bernardin Sokol je čovjek koji je u aktualnom naletu povijesnog revizionizma, postao simbol hercegovačkih franjevaca koji upravljaju Badijom i netko na čije se nasljeđe pozivaju. Na isti način se u govoru prilikom otvaranja galerije postavila i predsjednica republike, zahvalivši se svim hrvatskim mučenicima, pa tako i Sokolu, koji su ubijeni da bi ona mogla postati predsjednica.

O čemu se zapravo radi? Fra Bernardina Sokola su doista u rujnu 1944. godine, bez suda, ubili korčulanski partizani. Međutim, ključno pitanje za budućnost hrvatskog društva na temi odnosa prema nasljeđu Drugog svjetskog rata jeste, da li to što je netko ubijen bez suđenja, tog čovjeka automatski kvalificira za uzor kojeg bismo trebali slijediti? Pitanje je, naravno, sugestivno. Zašto to govorim? Iz razloga što u knjizi ‘Sjećanja jedne generacije’, o međuratnoj i ratnoj Korčuli, koja je objavljena 1990., kao i u memoriji Korčule, postoje svjedočanstva o razlozima zbog kojih je Sokol ubijen.

Fra Sokol je Nijemcima prijavio sedam partizana

On je, naime, njemačkoj komandi, i to neposredno pred oslobođenje grada, prijavio da se na susjednom otočiću Vrniku skriva sedam partizana, koji su nakon toga uhapšeni i strijeljani. Priča je posebno zanimljiva, s obzirom da je podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnici zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.

Pored Manes Karninčić, prior samostana na Badiji, Andro Vid Mihičić, kasniji kustos splitske Galerije umjetnina te Moderne galerije u Zagrebu i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, je također, još od 1941. godine, bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Isto vrijedi i za većinu ostalih franjevaca na Badiji, kao i za korčulanske dominikance i dominikanke. Nitko od njih, ne samo što nije stradao, nego su i dobili priznanja za sudjelovanje u antifašističkom pokretu.

Zašto se Crkva poziva baš na njegovo nasljeđe?

Tu sad dolazimo do ključnog pitanja. Zbog čega se od svih ljudi crkva odlučila pozivati na nasljeđe Bernardina Sokola, a ne primjerice na nasljeđe Andre Vida Mihičića? Odgovor koji bi u sebi sadržavao isključivo činjenicu da je Sokol bio ubijen, jednostavno ne može biti dovoljan, jer čovjeka ponajviše određuje ono što je radio, stvarao i ostavio u nasljeđe. To bi međutim bio u prvom redu problem crkve, a tek potom i posredno problem društva.

No, kada se predsjednica pozove na to da je ona sljednica Sokolovog nasljeđa, to predstavlja primarno problem hrvatskog društva. Prije svega zato što to nije točno, a potom što dodatno podgrijava ionako rašireni revizionizam i potpunu relativizaciju moralnih izbora u Drugom svjetskom ratu. Republika Hrvatska je nastala i omogućena je upravo na izboru i nastojanjima ljudi kao što su bili bio Andro Vih Mihičić i Manes Karninčić, na koje i crkva može biti ponosna. A svaka negacija i prešućivanje te činjenice odvodi društvo i zemlju u raskorak s modernim svijetom.

HRVATSKE STRANKE

MI SMO NAJBOLJA STRANKA-GLASAJTE ZA NAS

Registrirane političke stranke su udruge čiji su ciljevi izraženi u programu i statutu usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te političko djelovanje građana, a koje su upisane u Registar političkih stranaka Republike Hrvatske koji vodi Središnji državni ured za upravu. 

U registar se upisuju političke stranke koje ispunjavaju formalne uvjete prema Zakonu o političkim strankama (jedan od uvjeta je da političku stranku mogu osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih državljana Republike Hrvatske). Upisom u registar politička stranka postaje pravna osoba, te može djelovati na području Republike Hrvatske u skladu sa svojim statutom.

Parlamentarne političke stranke su registrirane političke stranke koje su zastupljene u parlamentu (Hrvatskom saboru) putem zastupnika s njihovih izbornih lista.

Popis parlamentarnih stranaka (stanje: veljača 2018.):


1. Bandić Milan 365 – stranka rada i solidarnosti – BM 365
2. Građansko-liberalni savez – GLAS3
3. HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku
4. Hrvatska demokratska zajednica – HDZ
5. Hrvatska demokršćanska stranka – HDS
6. Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati – HNS
7. Hrvatska seljačka stranka – HSS
8. Hrvatska socijalno liberalna stranka – HSLS
9. Hrvatska stranka umirovljenika – HSU
10. Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje – HDSSB
11. Istarski demokratski sabor – IDS-DDI
12. Most nezavisnih lista – MOST
13. Narodna stranka – reformisti – REFORMISTI
14. Nezavisna lista mladih – NLM
15. Promijenimo Hrvatsku – PH
16. Samostalna demokratska srpska stranka – SDSS
17. Snaga – stranka narodnog i građanskog aktivizma – SNAGA
18. Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP
19. Živi zid

Izvanparlamentarne stranke:

1. Abeceda demokracije – Abeceda
2. Agenda mladih demokrata – AMD
3. Akcija bjelovarsko-bilogorska – ABB
4. Akcija mladih – AM
5. Akcija umirovljenici zajedno – AUZ
6. Aktivni branitelji i umirovljenici Hrvatske – ABU Hrvatske
7. Aktivni nezavisni umirovljenici – ANU
8. Alternativa
9. Autohtona – hrvatska seljačka stranka 1904 – A-HSS 1904
10. Autohtona – Hrvatska stranka prava – A-HSP
11. Autonomna regionalna stranka Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, otoka i Rijeke – ARS
12. Banijska demokratska stranka – BDS (Dvor)
13. Biraj bolje
14. Blok umirovljenici zajedno – BUZ
15. Blokirani – deblokirajmo Hrvatsku
16. Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske – BDSH (Kastav)
17. Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske – BDSH (Zagreb)
18. Bruna Esih – Zlatko Hasanbegović: Neovisni za Hrvatsku – Neovisni za Hrvatsku
19. Budnica Hrvatska – Zajednica bosanskih Hrvata – BH-ZBH
20. Dalmatinski demokrati – DD
21. Demokratska kneginečka stranka – DKS
22. Demokratska lokalna stranka – DLS
23. Demokratska partija Srba – DPS (Zagreb)
24. Demokratska prigorsko-zagrebačka stranka – DPS (sv. Ivan Zelina)
25. Demokratska stranka umirovljenika – DSU
26. Demokratska stranka žena – DSŽ
27. Demokratski savez nacionalne obnove – DESNO
28. Demokratski savez Srba – DSS
29. Demokratsko socijalna stranka Hrvatske
30. Domovina
31. Dubrovačka bošnjačka stranka – DBS
32. Dubrovačka stranka – DUSTRA
33. Dubrovački demokratski sabor – DDS
34. Duspara Mirko – nezavisna lista – Duspara Mirko – NL
35. Generacija obnove – GO
36. Glas Zaprešića – nezavisna lista – GZ
37. Građanska opcija Grada Osijeka – GOGO
38. Građanska stranka Sisak – GSS
39. Hrvatska braniteljska pučka stranka – HBPS
40. Hrvatska bunjevačka stranka – HBS
41. Hrvatska čista stranka prava – HČSP
42. Hrvatska demokratska regionalna stranka – HDRS (Sisak)
43. Hrvatska demokratska seljačka stranka – HDSS
44. Hrvatska demokratska stranka – HDS
45. Hrvatska demokratska stranka Dalmacije – HDSD
46. Hrvatska inicijativa za dijalog – HRID
47. Hrvatska konzervativna stranka – HKS
48. Hrvatska kršćanska demokratska unija – ND
49. Hrvatska radnička stranka – HRS
50. Hrvatska seljačka stranka – Stjepan Radić – HSS-SR
51. Hrvatska seljačka stranka braće Radić – HSS braće Radić
52. Hrvatska stranka branitelja i domoljuba – HSBID
53. Hrvatska stranka demokrata – HSD
54. Hrvatska stranka nezaposlenih – HSN
55. Hrvatska stranka prava – HSP
56. Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević – HSP AS
57. Hrvatska stranka prava 1861 – HSP 1861
58. Hrvatska stranka pravaškog bratstva – HSPB
59. Hrvatska stranka pravne države – HSPD
60. Hrvatska stranka reda – HSR (Novigrad Podravski)
61. Hrvatska stranka svih kajkavaca – HSSK
62. Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije – HDSSD
63. Hrvatski laburisti – Stranka rada – LABURISTI
64. Hrvatski oslobodilački pokret – HOP
65. Hrvatski rast – Hrast
66. Istarska stranka umirovljenika – Partito Istriano dei Pensionati – ISU-PIP
67. Istarski demokrati – Democratici Istriani – ID-DI
68. Istarski laburisti – IL
69. Jadranska socijaldemokratska stranka Hrvatske – Jadranski socijaldemokrati – JSD
70. Jedina opcija
71. Jedino Hrvatska – Pokret za Hrvatsku – Jedino Hrvatska
72. Komunistička partija Hrvatske – KPH
73. Krila slobode hrvatska nacionalistička stranka – Krila slobode
74. Liburnijska stranka – LIST
75. Lista za Rijeku – RI
76. Loza nezavisna lista – Loza
77. Maksimirska građanska inicijativa – ZAJEDNO – MGI – ZAJEDNO
78. Međimurska stranka – MS
79. Međimurski demokratski savez – MDS
80. Modeli altruizma u politici – MAP
81. Moderna demokratska snaga – MODES
82. Mreža nezavisnih lista – Mreža
83. Nada
84. Naprijed Hrvatska! – Progresivni savez
85. Nezavisna lista boljih – NLB
86. Nezavisna lista bura – BURA
87. Nezavisna lista mladih za Imotski i Imotsku krajinu – MI ZA IM – MI ZA IM
88. Nezavisna lista Sandre Švaljek – NLSŠ
89. Nezavisna lista Stipe Petrina – NLSP
90. Nezavisna lista Višnjan – NLV
91. Nezavisni seljaci Hrvatske – NSH (2012/.)
92. Nova Hrvatska – NH
93. Nova ljevica – NL
94. Nova srpska stranka – NSS
95. Održivi razvoj Hrvatske – ORaH
96. Pametno – PAMETNO
97. Paška stranka – Pag – PSP
98. Pločanska stranka – PLS
99. Pokret za modernu Hrvatsku
100. Pokret Zajedno – PZ (Zagreb)
101. Popravi grad – Nova generacija – PG-NG
102. Posavsko slavonska stranka – PSS (Stranka)
103. Primorsko goranski savez – PGS
104. Projekt domovina
105. Radnička fronta – RF
106. Rapski pučki sabor – RPS
107. Sabor hrvatskih Roma
108. Sasvim mala stranka – SMS
109. Savez komunista Hrvatske – SKH
110. Slobodna Hrvatska – SH
111. Socijalistička partija Hrvatske – SPH
112. Socijalistička radnička partija Hrvatske – SRP
113. Splitska stranka – STS
114. Splitska stranka umirovljenika – SSU
115. Srpska narodna stranka – SNS
116. Srpska pravedna stranka – SPS (stranka)
117. Stranka Bošnjaka Hrvatske – SBH
118. Stranka demokratske akcije Hrvatske – SDA Hrvatske
119. Stranka Dubrovnik regija – SDR
120. Stranka hrvatski vidik – SHV
121. Stranka hrvatskih umirovljenika – UMIROVLJENICI – UMIROVLJENICI
122. Stranka hrvatskog zajedništva – SHZ
123. Stranka razvoja i napretka – SRNA
124. Stranka umirovljenika – SU
125. Stranka umirovljenika Hrvatske – Blok umirovljenici zajedno – SUH
126. Ujedinjena stranka prava – USP
127. Ujedinjeni hrvatski domoljubi – UHD
128. Umirovljenici Slavonije i Baranje – USIB
129. Umirovljenička demokratska unija – UDU
130. Unija Kvarnera – UNIJA
131. Za grad
132. Zagorska Demokratska Stranka – ZDS
133. Zagorska stranka – ZS (Zabok)
134. Zagorska stranka za Zagreb – ZSZ
135. Zagreb je naš!
136. Zagrebačka stranka umirovljenika – ZSU
137. Zelena lista
138. Zelena stranka – ZS
139. Zeleni forum – ZF
140. Zeleni savez
141. Zelinski laburisti – stranka Prigorja – ZL
142. Željko Kerum – Hrvatska građanska stranka – HGS
143. Željko Lacković – Nezavisne liste

Jugoslavija

Narod Jugoslavije je najgluplji narod na svijetu! Svi su ga cijenili,ali on nije znao cijeniti sebe…

Dali su Hrvati razbili SFRJ? Jer su bili na najvišim pozicijama, a jadni Srbi nisu? Raspad SFRJ počinje, za neobavještene onog trenutka kada je izašao memorandum SANU, iste godine puca osovina Beograd – Ljubljana, slijedeće godine unutar srpskog dijela partije je izvrsen udar kojim je Nikola Ljubičić u potaji doveo Slobodana Miloševića na čelo partije, onda kreću “antibiroktatske” revolucije, prvo u Vojvodini, a onda i u Crnoj Gori, ustavni amandami kojima je srušen federalni ustav, a koje je donijela Srbija, pa onda rat oko ćirilice i latinice, pa mitinzi istine.. SFRJ je razbijena iznutra, onog trenutka kada je drzavni udar koji je sprovodilo srpsko rukovodstvo zaustavljen i kada je taj nacionalizam naišao na odgovor od strane drugih nacionalizama. A JNA je mogla da spriječi rat, samo što nije bilo dovoljni hrabrih da u jednoj akciji iste noći pohapsi i strelja i Kučana, i Aliju, i Tuđmana i naravno Slobodana Miloševića. Imala je i mogućnosti, ali je umjesto da to odradi čekala. Žalosno. A onima kojima kao i meni svaki pomen Jugoslavije izmami suze u očima ostaje da se sjećamo, jer isti koji su je razbili i dalje nas prave budalama.

P S Ja nisam prorok i neznam sta buducnost donosi.Dali ce doci ponovo do pravog pomirenja medju narodima bivse Jugoslavije ili mozda i do nekakve konfederacije,to samo vrijeme moze pokazati. I dok mrznjom zadojeni nacionalisti obnasaju visoke pozicije u vladama kvazi drzava, tesko da se moze pricat o normalnom suzivotu

Opljackano jucer ali nikad kaznjeno

JE LI OVO SLUČAJNO? DALI CE IKADA NETKO ODGOVARATI ZA OVE PLJACKE? A NOVIH I SVJEZIH PRIMJERA IMAMO SVE VISE. HDZ NE SPAVA DOK JE VRIJEME PLJACKE.

Dijelite svima! Najveća pljačka Hrvatske: Donosimo popis svih aktera

Kada treba opaliti kaznu kakvom prosječnom hrvatskom ugostitelju, ili se pak obračunati s bakicama na tržnicama tada su hrvatske institucije više no revne. No, kada je riječ o moćnicima s društveno političke scene tada pravosuđe pokaže svoje pravo lice, a suđenja se pretvaraju u dugogodišnje trakavice kojima se konac ne nadzire. Da je tome tako potvrđuje slučaj bivšeg premijera i šefa HDZ-a Ive Sanadera koji ni u srijedu nije iznio vlastitu obranu na zagrebačkom Županijskom sudu. Uzrok tome zdravstvene su tegobe suoptužene Nevenke Jurak, vlasnice marketinške agencije Fimi media po kojoj je ime dobila najveća hrvatska politička afera. Vodeći se zahtjevom obrane sud je donio odluku da će na narednu raspravu 10.srpnja pozvati i sudskog vještaka koji bi trebao odlučiti je li Jurak zdravstveno sposobna pratiti proces.

Sukladno tome, Sanader nije počeo iznositi obranu na suđenju u slučaju Fimi media u kojeg ga se tereti za sudjelovanje u izvlačenju oko 70 milijuna kuna iz državnih tvrtki i institucija. Podsjetimo, Sanader je početkom postupka ustvrdio kako se ne osjeća krivim te naglasio i kako je žrtva političkog procesa čiji su glavni akteri bivša premijerka Jadranka Kosor i ondašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Također, valja znati kako je uz spomenute aktere ove priče sudionik iste i nekadašnji stranački rizničar Mladen Barišić te HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević, ali i bivši glasnogovornik Sanaderove vlade i HDZ-a Ratko Maček.

Zanimljivo je kako se i bivši premijer na suđenju u pokušaju odgode procesa požalio na umor i zdravstveno stanje, iako je prije samo nekoliko dana javnost zabavljala njegova fotografija sa Svjetskog nogometnog prvenstva u dalekoj Rusiji. Kada već govorimo o sudskim procesima protiv političara tada valja sagledati i neke brojke. Primjerice, u vrijeme kada je Srbijom kao premijer upravljao Aleksandar Vučić u toj je zemlji podignuto 117 optužnica, a njih 113 je potvrđeno. Kada se tome dodaju 63 optužnice temeljene na istragama pokrenutima prije njegove ere postaje jasno kako je Srbija od ljeta 2012. Godine do danas podigla oko 180 optužnica za organizirani kriminal.

U tu kvotu ulazi i nekolicina političara i ministara. Bivši ministar životne sredine i prometnog planiranja Oliver Dulić uhićen je zbog pogodovanja slovenskom Nuba Investu, a tu je i bivši ministar gospodarstva Predrag Bubalo koji je pao zbog pogodovanja tajkunima prilikom prodaje Luke Beograd kada je državna blagajna oštećena za preko 5,7 milijuna eura. slično je prošao i Miodrag Đorđević nekadašnji direktor Agencija za privatizaciju, također zbog beogradske Luke. A slobode se uz jamčevinu od 12 milijuna eura domogao poznati srpski tajkun Miroslav Mišković. Korupcijske afere harale su i susjednom Slovenijom.

Ondašnje se pak pravosuđe branilo nekadašnjim premijerskim kandidatom i ljubljanskim gradonačelnikom Zoranom Jankovićem. Zbog mita u aferi Patria Janez Janša svojevremeno je osuđen na dvije godine zatvora. I Bosna i Hercegovina ima svoje kapitalce za ovu priču pa je tako u toj zemlji bilo desetak afera koje su povezane s dugogodišnjim neplaćanjem poreza i davanja radi čega je državna kasa oštećena za oko milijardu eura. Za organizirani kriminal i korupciju njihovo Državno odvjetništvo sumnjičilo je carinike koji su omogućavali uvoz robe i motornih vozila pri čemu je izbjegavano plaćanje obveza. Predsjednik Federacije Živko Budimir jedan je od najpoznatijih dužnosnika uhićenih u toj zemlji.

Uz njega pravosudne i druge institucije bavile su se Petrom Barišićem, nekadašnjim savjetnikom predsjednika Federacije za pitanja branitelja, a tu je i Hidajet Halilović te Saud Kulosman. Ipak, po svemu sudeći Hrvatska je kada je o aferama i korupciji riječ predvodnica ovog dijela Europe. Dakako da neke priče u našoj zemlji nikada nisu istražene poput primjerice glasina o krijumčarenju nafte preko INA-e, ili pak nezakonite pretvorbe i privatizacije TDZ-a, TDR-a, Name, Geotehnike, ne znamo niti ćemo ikada išta znati o aferi Saboli, ali i aferi Zagrebačke banke, ali zato vrlo dobro znamo da je Sanader kapitalac ne samo naše već i europske politike. Kao što je poznato bivši je premijer ranije osuđen za ratno profiterstvo te uzimanje mita za prodaju ine. Sa svojom strankom HDZ-om te nizom stranačkih dužnosnika spominjao se i za izvlačenje milijuna iz državnog proračuna te punjenja HDZ-ova crnog fonda preko Fimi medije. Ukupni iznos štete u svim slučajevima teško je zbrojiti, ali mjeri se u stotinama milijuna.

I vječni predsjednik HGK-a Nadan Vidošević na ovoj je listi kapitalaca, a tereti se za štetu od svega 35 milijuna kuna u aferi Remorker zbog koje je bio pritvaran i u Remetincu. Prvi čovjek Komore Vidošević je bio od 1995.godine, a u biografiji mu stoji i podatak kako je bio predsjednik Hajduka, župan, predsjednički kandidat, ali i predsjednik Uprave Kraša. U aferi Bankomat Josip Protega nekadašnji šef uprave HPB-a optužen je za pronevjeru 225 milijuna kuna, a prema optužnici uprava Banke lažno je prikazivala poslovanje te sebi isplaćivala nepripadajuće bonuse. Nekadašnji šef Diokija i bivši vlasnik Novog lista Robert Ježić osuđen je u slučaju Ina-Mol prema kojem je u državnu blagajnu morao vratiti pet milijuna eura. spominjalo ga se i u slučaju Hep-Dioki jer se sumnjalo da je sa Sanaderom poticao tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka koji se također našao na optuženičkoj klupi, nakon čega je nedugo potom i preminuo, da njegovim tvrtkama isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna te prodaje struju ispod tržišne cijene.

Ukupna šteta procijenjena je na oko 60 milijuna kuna. Bivša sisačka županica Marina Lovrić Merzel osumnjičena je za više kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, a prema optužnici najsiromašniju hrvatsku županiju oštetila je za oko 10 milijuna kuna. nekadašnji ministar obrane Berislav Rončević koji je ravnao i unutarnjim poslovima prvotno je osuđen za aferu Kamioni u kojoj je nestalo deset milijuna kuna, a zatim je Vrhovni sud proces vratio na početak. Afere kojima je hrvatska javnost svjedočila unazad desetak godina gotovo da je nemoguće pobrojati, od HAC-a i njegovih šefova koji se povlače po sudovima pa sve do HŽ-a i Podravke te afere Spice teške 400 milijuna kuna. Osim toga, tu je i Afera BMW, niz afera u Hrvatskim šumama, Hrvatskom fondu za privatizaciju, potom u Fondu za zaštitu okoliša. Što tek reći za aferu Patrija u kojoj se spominjao bivši predsjednik Mesić? Brodosplit, Core Medija, afere u nogometu, na sveučilištima niz je toliki da se čovjek ne može ne zapitati ima li kraja i gdje je kraj uopće.

Hrvatski političari, ali i dobar dio poduzetnika budućnost su zbrinuli preko leđa običnih malih ljudi, koji su ih, koje li ironije, doveli na pozicije s kojih je imovina njih i članova njihove obitelji nesmetano bujala. Dok je imovina bujala, a vlast opstajala svi su šutjeli. No, kada su se ugodne fotelje poljuljale dobili smo slučajeve Sanader, Vidošević ili Merzel. Imovina hrvatskih političara koji dane krate, ili su kratili iza rešetaka je pozamašna, a možda baš u tom popisu leži odgovor na pitanje zašto se Hrvatska nalazi u bezizlaznoj situaciji.

Zbirka umjetnina koju posjeduje vrijedna je oko deset milijuna kuna, a novac na tekućim računima u Hrvatskoj i Austriji blokiran je u predmetu Fimi Medija. U Sanaderovom vlasništvu je i Renault 8 iz 1967 godine, a pozamašnu štednju bivši premijer rasporedio je po računima supruge Mirjane Sanader. Osigurao je tako i kćeri Petru i Brunu Sanader.

Bivši šef HDZ-a Ivo Sanader od omiljenog hrvatskog političara preko noći se pretvorio u najvećeg negativca hrvatske politike. Vrijednost imovine obitelji Sanader iznosi oko 23,7 milijuna kuna. Sanader nema nekretnina jer sve one upisane su na članove njegove obitelji. Riječ je o vili u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, stanu u Splitu, zemljištu na Braču te vikendici u Krapju.

‘Muž zadnji dozna’, tvrdio je šef Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević dok se javnost bavila aferama njegove pomoćnice. No, ta obrana kratko mu je trajala jer nakon što je priveden porijeklo imovine morao je objasniti nadležnim institucijama. A kada je riječ o imovini plivanje između gospodarskih i političkih voda Vidoševiću se doista isplatilo. Vila na zagrebačkom Gornjem Prekrižju vrijedna nekoliko milijuna eura i raskošnog imanja od 16.000 kvadrata u Gorskom kotaru samo su dio onoga što bivši šef HGK posjeduje. Tu je i ogromno poljoprivredno i šumsko zemljište u Bratini pored Pisarovine.

Naime, Kraš u kojem je Vidošević godinama bio predsjednik uprave, kupio je nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Pisarovini na kojem je sagradio Krašograd. Uz to zemljište, parcelu je kupio i Vidošević, ali i dio osoba iz vrha Kraša. Ta zemlja kupovana je za sitan novac, a cijenu mu je sada navodno znatno veća. Nije tajna da je Vidošević veliki ljubitelj umjetnike pa je vlasnik zbirke suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva, a poveću zbirku krije u tajnoj podrumskoj prostoriji svoje vile. Posljednji podatak o njegovoj imovini javnosti je bio dostupan prilikom njegove kandidature za predsjednika države. Za većinu nekretnina naveo je tada da su stečene kreditima, darovanjem, nasljedstvom ili tekućim prihodima. Ipak, vrijedna imovina otkrivena je i nakon službene prijave u imovinsku karticu.

Vidošević je bio vlasnik luksuznog vojnog stana od 153 kvadrata u Zagrebu, a dobio ga je zbog iznimnih zasluga u ratu. Taj stan prodao je za 220.000 eura, a za njegovu parcelu od 4116 kvadrata u Pješčanoj uvali pokraj Medulina upitno je zašto je prenamijenjena u građevinsku, na čemu je opet profitirao. Kupio ju je za oko 35.000 DEM, a prodao za dva milijuna eura.

U imovinsku karticu županice Merzel upisan je stan u središtu Zagreba, u neposrednoj blizini hotela Sheraton. Vrijednost stana procjenjuje se na 170.000 eura. Nadalje, županica je vlasnica kuće s okućnicom u Stremenu pokraj Sunje, a kuća vrijedi oko sto tisuća eura. Unatoč rastrošnom stilu života vladajući Sisačko-moslavačkom županijom uspjela je uštedjeti 30.000 eura. Od prodaje potkrovnog stana u Sisku od 80 četvornih metara zaradila je 450.000 kuna. Također, vlasnica je kuće u Sisku vrijedne 200.000 eura. Posjeduje i Citroen C4 iz 2004. godine. Ukupna vrijednost županičine imovine iznosi oko 560.000 eura. Imovina koja glasi na Mladena Merzela, muža županice koji u poreznoj upravi nema evidentiran prihod, ali posjeduje mnoštvo nekretnina, također je zavidna. Naime, Mladen Merzel vlasnik je trosobnog stana s garažom u Ulici Borisa Brnada.

Također, posjeduje četverosobni stan od 154 četvorna metra u Ulici A. Starčevića, a na popisu njegove imovine je i luksuzno uređena vikendica u Petrinji od 80 četvornih metara. Uz to, posjeduje tri dvorišne zgrade od 39, 46 i 22 četvorna metra te gotovo 300 kvadrata dvorišta. Za razliku od svoje supruge, kada je riječ o automobilima Merzel je nešto skromniji pa se služi Daciom Logan iz 2009. godine, a njegova ušteđevina iznosi 20.000 eura. Kada se zbroji ukupna vrijednost imovine Mladena Merzela, ona iznosi oko 350.000 eura.

Tko kaže da umirovljenici u Hrvatskoj loše žive? Imovina županičine majke, inače umirovljenice svjedoči da to baš i nije tako. Ona posjeduje kuću u Odri od 130 kvadrata s dvorištem i tisućama kvadrata livada i oranica. Stan u Sisku na Trgu hrv. Branitelja od 75 četvornih metara ova umirovljenica kupila je za gotovinu 2011. godine, a na popisu njene imovine je i kuća u Sisku vrijedna 200.000 eura. Sve u svemu, županičina majka posjeduje imovinu vrijednu 300.000 eura. Kada o aferama i procesima govorimo treba spomenuti i Ivicu Todorića koji se posljednjih mjeseci skrasio u Londonu. Svojedobno je u knjizi Stečajna mafija novinar i publicist Darko Petričić progovorio o dijelu kriminala vezanoga uz stečajne postupke, izjednačivši ga s razdobljem famozne pretvorbe i privatizacije. U stečajnim postupcima, napominje Petričić u knjizi, ne postoji kontrola, a samim time izostaje i transparentnost, a u konačnici nitko ne nadgleda niti rad stečajnih upravitelja i sudaca.Kriminal koji je učinjen u razdoblju hrvatske ekonomske i političke tranzicije ostavit će dugotrajne posljedice na hrvatsku državu i društvo, jedan je od Petričićevih zaključaka. “Oporavak i povratak na predratne pozicije na kojima je bilo hrvatsko gospodarstvo po pitanju proizvodnje, izvoza i zaposlenosti trajat će desetak godina. U devedesetim godinama, za vrijeme rata u Hrvatskoj, industrija je dodatno uništena, a ratno profiterstvo i brojni ratni zločini ostali su nesankcionirani. U razdoblju pretvorbe i privatizacije došlo je do potpune deindustrijalizacije zemlje. Brojne tvrtke su uništene zbog nekretnina, a radnici su ostali bez posla u zemlji bez proizvodnje.

”Kriminal u pretvorbi i privatizaciji konstatiran je i kroz nalaze Državnog ureda za reviziju, međutim, tom prilikom hrvatski pravosudni sustav, zbog prevelikog utjecaja politike na sudbenu vlast, pokazao se potpuno neefikasnim što je kod hrvatskih građana rezultiralo zaključkom kako se u Hrvatskoj kriminal isplati. Naročito su dobro prolazili i prolaze veliki kriminalci”, tvrdi novinar, uz opasku da su hrvatske tvrtke opljačkane pretvorbom i privatizacijom završile u stečaju. S vremenom se stečaj pokazao kao učinkovit nastavak pljačke koja je počela pretvorbom, a sve to može se, prema svojedobnim Petričićevim navodima, okarakterizirati kao genocid zbog inertnosti politike. Kako diše hrvatsko pravosuđe i ine institucije svjedočili smo na živim primjerima bezbroj puta. Primjerice, u slučaju bivšeg ministra financija Slavka Linića i slučaja Spačva za kojeg su Uskokovi istražitelji utvrdili da je nagodba provedena u skladu sa zakonom.

Riječ je o samo jednoj u nizu sumnjivih predstečajnih nagodbi u kojoj je sporna bila odluka Ministarstva financija da otkupi zemljište Spačve za 33 milijuna kuna, premda je ono prema stručnim procjenama vrijedilo samo šest milijuna kuna. Kada se podvuku crte ispada da je afera Spačva bila tek Milanovićev povod da Linića likvidira iz svoje vlade. Svojedobno smo bili svjedoci farsi oko kontroverznog zadarskog poduzetnika Rene Sinovčića. On je iza rešetaka završio zbog predstečajne nagodbe njegove tvrtke Vox i privatizacije NK Zadra. Oba slučaja zbog kojih je Sinovčić priveden brzo su potonuli jer sve se odvijalo prema zakonu.

Ustaljeni su to obrasci ponašanja, kroz koje se legalno provodi pljačka hrvatskog naroda još otkako je temelje hrvatskoj državi lupio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Njegov model pretvorbe i privatizacije vodio je ka tome da zemljom zavlada dvjesto bogatih obitelji pa stoga danas sjetno citiramo onu Rojsovu “tko je jamio, jamio je”. Jer od Rojsovih dana u sabornici pa sve do danas, kada nam državu vode urbani civilizirani političari, ništa se previše nije promijenilo. Skoro sve hrvatske tvrtke do devedesetih bile su dio riznice državnog vlasništva. Potom kreće privatizacija istih zbog kojih su danas državne kase prazne, dok građani s iste kupe mrvice. Privatizacija je rađena prema kriminalnom modelu, reći će svaki poznavatelj zbivanja tih ratnih i poslijeratnih godina. Državni revizori svojedobno su pročešljali 1556 privatnih poduzeća, a nepravilnosti su pronađene u njih 95 posto.

Zaboravljeni tajkun Miroslav Kutle iza sebe je ostavio pustoš od šest tisuća radnih mjesta. Pravosuđe se pokušalo ogrepsti o njega nagrizajući slučajeve Dione i Gradskih tvrtki, ali po običaju – tresla se brda rodio se miš. Premda osuđen zbog Gradskih podruma na dvije godine i osam mjeseci zatvora, odlepršao je u BiH smijući se iz susjedstva u lice trapavom hrvatskom pravosuđu. Na tron se, uz Kutlu, može ugurati i Josip Gucić prozivan za ratno profiterstvo i kriminal u tvrtkama Primorje, Mornar i Amfora koji za svoja nedjela također nikada nije adekvatno odgovarao.Svi tajkuni skriti se ipak mogu pod skute Ivice Todorića po čijim se tvrtkama i poslovanju nitko niti ne usudi prokopati, iako se njegovo bogatstvo broji više od 20 godina. Temi privatizacije emisiju je svojedobno posvetio i Denis Latin progovarajući o ovom procesu u Nami i Jadran filmu s Vinkom Grubišićem, Ninoslavom Pavićem i Miroslavom Kutlom. Zgodno je u ovoj priči i nadasve smisleno spomenuti privatizaciju Ine koju je započela Račanova vlada, a kraju priveo Sanader sa svojom družinom. U Sanaderovoj eri duge prste imali su i u slučaju HAC -a o čemu svjedoče istrage te sudski procesi koji su ”u tijeku”. No, ako zbog ičega Todorić može spokojno doći u ralje hrvatskog pravosuđa tada je to slučaj Sanader.

Nakon spektakularnog uhićenja bivšeg premijera, nekad najmoćniji čovjek u državi boravio je godinu dana iza rešetaka u istražnim zatvorima, a na slobodu je pušten u prosincu 2011.godine. Nedugo potom ponovno se vratio u remetinečki ”hotel”, ali tamo nije dugo boravio. Uskoro će se navršiti i desetljeće otkako hrvatsko pravosuđe načima Sanadera, koji vrlo vjerojatno nikada neće niti odgovarati za ono što je učinio. Po istom principu odvija se farsa oko Nadana Vidoševića, dok je Petar Čobanković svoju kaznu odslužio guleći krumpire, kao da se potukao na utakmici, a ne pokrao stotine tisuća kuna. Trakavice se po svemu sudeći naziru i u slučaju Marine Lovrić-Merzel, ali i braće Mamić koji nam se smiju s raznih strana svijeta dok mi svoju djecu pakiramo u bijeli svijet

Rvacki anemicni (nikad vjerodostojni) Bog

POLITIKA

Premijer Andrej Plenković – “Ja sam Bog!”

Sep 11, 2019

Puno toga proteklih se dana na hrvatskoj političkoj sceni dogodilo, a još više toga moglo se čuti, kako od strane oporbe, tako i od strane onih koje zovemo vladajućima.
Krenuti ću od premijera RH i predsjednika Zločinačke organizacije Andreja Plenkovića koji se nešto jako raspričao, no,…, sva ta njegova priča, pojasnice i objašnjenja svode se na slijedeće; boli me k.r.c za Hrvatsku i njene građane, boli me k.r.c za medicinske djelatnike, učitelje, profesore, vozače autobusa, policajce i sve ostale jer meni je najvažnije da smo mi u Europskoj uniji i da sam ja tamo jako važna faca.
U prijevodu, taj čovjek je marioneta Novog svjetskog poretka i ukoliko taj NSP od njega traži da do temelja uništi svoju zemlju i njene građane on će to i učiniti.
Danima smo svi čekali što će biti s nastavkom suradnje vladajućih i SDSS-a. I što se dogodilo? Ništa.
Današnja pressica Milorada Pupovca je čista zajebancija kompletne države i naroda koji u njoj žive. Niti jednom riječju Pupovac nije učinio ono što su od njega tražili svi bitni politički čimbenici u zemlji te brojne udruge proistekle iz Domovinskoga rata, niti se ispričao za izrečeno, niti je sve izrečeno pokušao ublažiti, naprotiv, sve što je rekao prije dva tjedna rekao je i danas samo drugim riječima i na drugačiji način što u biti i jest upravo ono što se od njega moglo i očekivati i stoga osobno stojim kod svojih ranijih tvrdnji, Pupovac je jedan od onih koje pod hitno treba maknuti s hrvatske političke scene i poslati u ropotarnicu hrvatske političke povijesti.
Isto to treba učiniti i sa svima onima koji već godinama rade na fašizaciji, klerofašizaciji i ustašizaciji Hrvatske te veličaju NDH, takvi nemaju što tražiti u politici i medijima jer upravo su oni ti koji svojom mržnjom, netolerancijom i svim ostalim zlom zagađuju politički i medijski prostor u zemlji.
Hrvatska kao država napokon mora staviti TOČKU na 2. Svjetski rat te ustaše i partizane i jasno se odrediti prema fašizmu i antifašizmu, točnije, prema vlastitoj povijesti i krenuti dalje jer ukoliko se poput aktualne predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović, nastavimo koprcati u tom mulju, pa jedan dan biti ovo, a drugi ono, iz tog mulja nikada se nećemo izvući i u njemu ćemo se valjati i koprcati još desetljećima.
Dakle SDSS ostaje u koaliciji s vladajućima i sve će ponovno biti kao da se ništa niti dogodilo nije, a to znači da svi oni još jednom pokušavaju biti slijepi i gluhi, da ponovno pred očiglednim problemom koji muči ovu zemlju zatvaraju oči, okreću glavu na drugu stranu i zabadaju je u pijesak što samo po sebi znači da ćemo se s istim problemom susresti već sutra, za 3 dana, 5 ili 6, točnije, kada god to nekome bude odgovaralo i sve tako dok na kraju ponovno ne dođe do onoga do čega je došlo početkom devedesetih prošloga stoljeća.
Tko će tada za sve to biti kriv? Pa to je valjda i malom Ivici u nekoj slavonskoj ili ličkoj pripizdini već sada jasno?.