Category Archives: Reality

The Seven Cardinal Rules of Life

The Seven Cardinal Rules of Life

Published by Stephen Covey 


Spread positivity on:

1. Make Peace with Your Past so it does not spoil your present. Your past does not define your future – your actions and beliefs do. 2. What others think of you is none of your business. It is how much you value yourself and how important you think you are.

3. Time heals almost everything give time, time. The pain will be less hurting. Scars make us who we are, they explain our life and who we are, they challenge us and force us to be strong. 4. No one is the reason for your own happiness, except you yourself. Waste no time and effort searching for peace and contentment and joy in the world outside. 5. Don’t compare your life with others’ you have no idea what their journey is about. If we all threw our problems in a pile and saw everyone else’s, we would grab ours back as fast as we could.

6. Stop thinking too much it’s all right not to know all the answers. Sometimes there is no answer, not going to be an answer, never has been an answer. That’s the answer! Just accept it, move on. Next! ——————————————————————————————————- 7. Smile you don’t own all the problems in the world. A smile can brighten the darkest day and make life more beautiful. It is a potential curve to turn a life around and set everything straight.

Kako odmah prepoznati autora nekih od najpoznatijih djela:

  
Ako svi imaju ogromna dupeta to je Rubens

cid:862EACC4F1454C51B6268290DAE66AEF@039igepaXP

Ako svi muškarci izgledaju kao ne baš lijepe žene kovrdžave kose, to je Karavađo

cid:63F6EA924FA94AADA2E022E5BE278875@039igepaXP

Ako svima nešto ozbiljno fali to je Pikaso

cid:29676C8B0D0A4A83BBE6E89EAF60C629@039igepaXP

Ako sve izgleda kao da ste probali otrovne gljive, to je Dali

cid:9543CB7391604004863485121ACEAE0C@039igepaXP

Ako svi izgledaju kao Vladimir Putin to je Van Ajk

cid:8A87FDAC501D47D3962388D2743A3197@039igepaXP

Ako na slici ima milijarda sitnih detalja to je Boš

cid:8A27489017254F49B56B1CBA77B79679@039igepaXP

Ako svi izgledaju kao hobiti osvetljeni svijećom to je Rembrant

cid:47864EDE47EF47F1AA3DA2B2A6EF2512@039igepaXP

Ako su svi lijepi, goli i zgodni to je Mikelanđelo

cid:04F5654FCFF042259D51099AC06832DA@039igepaXP

Ako vidite balerinu to je Dega

cid:799F422A19F147B49541C8F280949E33@039igepaXP

Ako su kontrast i oštrina pojačani do maksimuma to je El Greko

cid:F2D61BA6F6854BEFB369C6F1333A12EB@039igepaXP

Ako su svuda djevojke sa jednom obrvom to je Frida

cid:D9F9B14F49A84080B6291D93D84B78F9@039igepaXP

Ako vidite mrlju to je Mone

cid:53CAA221DE0F48D6BC16F3D351BE0D59@039igepaXP

Ako vidite mrlju i sretne ljude na pikniku to je Renoar

cid:2F353E6951D0491BB0889EF1F35E318E@039igepaXP

Ako vidite mrlju i nesretne ljude na pikniku to je Mane

cid:61C29427D5BC4A1E9DD5ECEF2E2A4F61@039igepaXP

Ako vidite epske scene poput onih iz Gospodara prstenova i žene kovrdžave kose to je Da Vinči

cid:A16C182170114E6589BCFD44993D9EB5@039igepaXP

Ako su tu Excell tabele obojene u crvenu i plavu to je Mondrian

cid:E93FA26B8F2E4E36963FD81F942BFD42@039igepaXP

kajkavian language

Kajkavian, Part 1

The first thing that one notices when listening to a typical Kajkavian speech is that it sounds different. Kajkavian is spoken in the north of Croatia, around Zagreb and in a broad diamond-shaped area between borders with Slovenia and Hungary.

Kajkavian is its various forms (there are no sharp borders when going from Kajkavian stops to Slovene or Čakavian) is spoken by some 800000 persons, or even 1.2 million — there are no precise counts — but the number is similar or greater to the whole population of Dalmatia! However, if you turn on any Croatian radio station, it’s very unlikely that you will hear anything Kajkavian. It’s even not easy to find songs on YouTube™.

However, there are some great songs, and Suza za zagorske brege is one of greatest Croatian songs, and some verses in it are without a doubt the saddest.

V jutro dišeče gda bregi su spali
A mesec još zajti ni štel
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
I pinklec na pleča sem del

Stara je mati išla za menom
Nemo vu zemlu gledeč

Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč
Preveč smo toga povedat si šteli
A se smo pozabili več

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
Vu suzah najemput sem bil
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
Z rukami lice sem skril

Sud oko mene su disale rože
I bil je rascveteni maj

A ja nis ni jemput pogledal za sobom
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj


(Ana Bešenić)
“On a scented morning, while the hills were sleeping
and the Moon was reluctant to set
I silently opened the rickety gate
and put a small load on my back

My old mother followed me
silently looking down

She couldn’t know what I was pondering in my soul
And why I didn’t utter a word since yesterday
There was too much to say to each other,
And we have forgotten it all.

When we passed the last house
I was suddenly in tears
So that my old mother couldn’t see it
I hid my face with hands

All around me, the scent of roses
And the May was blossoming

And I didn’t once look behind me
Too sorrowful to say goodbye to my homeland
I only promised to the dear hills,
That I will come back”

(based on the translation by Mojast, YouTube)

engleski jezik

Stvarnost ili slucajnost?

1. Japanci jedu jako malo masnoće i imaju manje srčanih udara od Amerikanaca i Engleza.

2. Meksikanci jedu puno masnoće i imaju manje srčanih udara od Amerikanaca i Engleza.

3. Kinezi piju vrlo malo crnog vina i imaju manje srčanih udara od Amerikanaca i Engleza.

4. Francuzi i Talijani piju puno crnog vina i imaju manje srčanih udara od Amerikanaca i Engleza.

5. Nijemci piju puno piva i jedu puno masnih kobasica i imaju manje srčanih udara od Amerikanaca i Engleza. 

ZAKLJUČAK:
Jedite i pijte što vam drago, samo nemojte govoriti engleski – izgleda da to ubija ! ! !

Izrazi koje nije lose znati

pravi hrvat

Ako se ne mozete naci u ovim kategorijama, onda ste sumnjivog porijekla…

– Pravi Hrvat mrzi žene sa dva prezimena.- Pravi Hrvat nikad ne pojede poklonjenu bombonjeru,već je i on pokloni nekom drugom,a ova na kraju promijeni više vlasnika dok se ne pokvari.- Pravi Hrvat Mesića nikad nije nazvao predsjednikom.- Pravi Hrvat je naučio čitati iz juhe “na slova”.- Pravi Hrvat iz pršuta odvaja crveno, a jede bijelo.- Pravi Hrvat uvijek ima prva tri gumba košulje otkopčana (jer ga guši).- Pravi Hrvat uvijek nosi “pederušu” da mu “tetejac” ne sklizne niz “eurosport” trenirku.- Pravi Hrvat se ne boji bolesti niti mu ona išta može. Bez problema iskašlje i AIDS.- Pravi Hrvat slomljenu ruku namješta kod “nekog čovjeka” iz drugog sela.- Pravi Hrvat ne nosi naočale za vid, pa makar poluslijep bio, ali zato sunčane nosi i po noći.- Pravi Hrvat u disku pleše isključivo neritmičnim i fanatičnim pljeskanjem, statično zalijepljen za šank.- Pravi Hrvat voli ostavljat novac svugdje samo ne u kući. čak i bankomatu ostavi 100 kuna kad podiže 1000.- Pravi Hrvat obožava zvuk violine, ali samo kad mu svira na uho. U Bečkoj filharmoniji je ne moze smisliti.- Pravi Hrvat poznaje samo jednu valutu, a to je famoznih 100 Maraka u protuvrijednosti 360 HRK.- Pravi Hrvat na svaku pjesmu odgovara neritmicnim pljeskanjem. Smatra se da mu ta navika vuce jos iz djetinjstva (iz kojeg nije ni izasao); ritam “tasi-tasi-tanana”.- Pravi Hrvat se pravi glup i kad je sve dobro shvatio, da mu se prijatelji nebi narugali kako je, nedajboze, nacitan.- Pravi Hrvat nikad ne priznaje poraz.- Pravi Hrvat cesto trazi kavgu kada popije. U tuci obozava neprijatelju izbiti vilicu, udarit nogom u trbuh, a posebna specijalnost mu je saka u potiljak (naravno, umjesto sake cesto se lati i pepeljare ili noge od stola).- Pravi Hrvat se rado izruguje slabijem od sebe.- Pravi Hrvat udara tv sakom kad se pojave smetnje.- Pravi Hrvat pijan rado kida mukotrpno zaradjene novce, pisa po njima ili puse nos u njih.- Pravi Hrvat ne okrivljuje svoje dijete zbog neuspjeha u skoli (“Tata, onaj nastavnik me mrzi jer je komunjara!”), vec hvata profesora za vrat i izbija mu naocale samarom.- Pravi Hrvat pred prijateljima nikad ne kaze “moja zena” vec “ona moja”.- Pravi Hrvat ne zna tablicu mnozenja, ali zato punte na kartama zbraja digitronskom preciznoscu.- Pravi Hrvat svoje duznike pamti “slonovskim pamcenjem”, ali kada se radi o njegovim dugovima, tada ima znatno losije pamcenje.- Pravi Hrvat drobi kruh u juhu.- Pravi Hrvat spagete nezna omotati oko vilice, pa je sitni na komadice i jede zlicom.- Pravi Hrvat uvijek glasa, pa i kad nije na popisu.- Pravi Hrvat od malih nogu odgaja dijete da je srbin cetnik, englez mason, a crnac djavo.- Pravi Hrvat se moli Bogu, a zaziva djavla.- Pravi Hrvat u crkvu ne ide zbog Boga, vec da bude vidjen.- Pravi Hrvat mjeri velicinu svoje vjere velicinom zlatnog kriza sa lanca.- Pravi Hrvat ne ide na polnocku, vec ispred crkve baca petarde, a u slucajevima jaceg pijanstva i bombe.- Pravi Hrvat se trudi imati sto vise kilograma (ma koliko mu to stetno za zdravlje bilo) jer selo kaze: “Jebo covika ispod 100 kg!”.- Pravi Hrvat se boji doktora ko djavla, a u stomatologa nema potrebe ici jer ima genetski savrsene zube.- Pravi Hrvat je u sexu dozalaboga perverzan i nastran, ali je u drustvu cedan i stidan na istu temu.- Pravi Hrvat ne lize obrijanu pizdu jer se tu nema sta lizati.- Pravi Hrvat pljune u ruku prije masturbiranja.- Pravi Hrvat gleda samo kako ce zajebat jedan drugoga a kad se svima stisne onda nema sloznijeg naroda .- Pravi Hrvat ne zna šta je ZERP, al misli da ga treba proglasit jer jebo mater Slovencima.

Tko je Hercegovcima rekao da su oni Hrvati i zašto su ih lagali?


Nikad odgovoreno pitanje

Postavlja se pitanje: Ako su Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine danas nekim božjim čudom postali Hrvati, a što smo onda svi mi čiji su se Hrvatski preci stoljećima borili i ratovali protiv njihovih Turskih predaka? Bratstvo i jedinstvo Hrvata s najvećim neprijateljima Hrvatskog naroda Nakon “bratstva i jedinstva” s Srbima (koje i nije baš najljepše završilo), nekom idiotu je palo na pamet da nama Hrvatima silom pokuša nametnuti neko novo bratstvo i jedinstvo, koje je zapravo nama Hrvatima puno gore i mrskije čak i od onog “bratstva i jedinstva”, sa Srbima. A, iza svega sakriva se katolička crkva i njena potreba za širenjem vjere i prekrštavanja nevjernika Da bi cijela ta priča bila još gluplja netko time pokušava progurati nekakvo novo izmišljeno “katoličko bratstvo i jedinstvo”, a palo mu je na pamet da nama Hrvatima za braću predloži nikog drugog, nego najveće i vjekovne neprijatelje Hrvatskog naroda – Turke i Ustaše iz Bosne i Hercegovine. Tko je toliko glup da pokušava udružiti dva naroda koji nemaju apsolutno ništa zajedničkog? Za tog idiota očito  nema veze ni to što smo mi Hrvati upravo protiv tih Turaka i Ustaša, odnosno preobraćenih potomaka Bogumila i Turskih okupatora stoljećima ratovali i što s tim Turcima, osim vjere koju su oni prihvatili tek nakon raspada Otomanskog carstva, nemamo ni jedne dodirne točke. Ni zajedničku povijest, ni zajedničku kulturu, ni mentalitet, ni običaje.Što su nama Hrvatima Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine? Naime nama Hrvatima – probraćeni Turčin iz zapadne Hercegovine  jednak je recimo recimo jednom Srbinu iz Niša ili Rumunju iz Transilvanije, osim što su vjerojatno i Srbin i Rumunj, puno bolji i pošteniji ljudi, puno manji lopovi i puno, puno manji zločinci. Vjeruje li netko zaista da mi Hrvati ne pamtimo? Vjeruje li netko zaista da mi Hrvati ne pamtimo 500 godina rata sa Turcima i Ustašama iz Bosne i Hercegovine? Vjeruje li netko zaista da mi Hrvati ne pamtimo nabijanje Hrvata na kolac, opsadu Sigeta, Nikolu Šubića Zrinskog ? Turske pljačkaške pohode, masakre, silovanja, zločine. Vjeruje li netko zaista da mi Hrvati ne pamtimo Jasenovac i zločinačku i lopovsku silom nametnutu Ustašku vlast. Turci i Ustaše – zločinci koji su se već dokazali…Sve to posebno se vidi ovih dana nakon presude Haškog suda i očajničkog samoubojstva amaterskog režisera koji je bio toliko loš u poslu kojim se je bavio da ni vlastito samoubojstvo nije uspio uvjerljivo izrežisirati. No, zanimljivo je da Turcima i Ustašama to nisu prvi zločini jer su slične zločine radili i kao Turci nad Hrvatima i kao Ustaše nad Srbima i Židovima u vrijeme drugog svjetskog rata. Mnogi kažu da su Turcima i Ustašama zločini u genima upravo zato jer su ih njihovi očevi Turci stoljećima uzgajali da budu što gluplji, zaostaliji i primitivniji Turci i Janjičari i da ih kao takve mogu slati u razbojničke pohode u Hrvatsku i Europu. Turski lopovi i lažljivci Zaostalost, primitivizam, priglupost i lopovluk jedine su ljudske karakteristike, koje Turci i Ustaše imaju. Dobro je i korisno znati da bi primitivna Turska banda i vlastitu majku prodala kad bi za nju mogla postići bilo kakvu cijenu. A, da je to zaista tako govori nam i situacija u Hrvatskoj u kojoj su Turski lopovi doslovno sve privatizirali, uništili i opljačkali. Sve to omogućio im je Franjo Tuđman koji ih je i doveo kako bi započeo rat sa Srbima i kako bi zajedno s njim opljačkali sve što je Hrvatski narod stvarao stoljećima. Vjerovali ili ne Vjerovali ili ne Turski lopovi su Hrvatsku toliko pokrali da među junacima privatizacije, odnosno Tajkunima, zapravo i nema nikog rođenog u Hrvatskoj. Gotovo isto vrijedi i za politiku. Bez obzira što Turci i Ustaše nisu Hrvati i što ne pripadaju Hrvatskom narodu i što im je Tuđman na prevaru i bez da je pitao Hrvatski narod, dao pravo glasa u Hrvatskoj, Turci i Ustaše nalaze se u gotovo svim pozicijama u Hrvatskom političkom i državnom vrhu. Zanimljivo je u to da zahvaljujući namještenim izborima i izmišljenim glasačima iz BiH i njihove Ustaške dijaspore, Bosansko Hercegovačka stranka po imenu HDZ pobjeđuje na skoro svakim izborima u Hrvatskoj.Je li Hrvatska okupirana zemlja? Smiješno je to da je Tuđman Hrvatske Srbe koji u Hrvatskoj žive već 400 ili 500 godina nazivao okupatorima, a da nam je umjesto njih doveo Turke i Ustaše iz Bosne i Hercegovine, koji nikad nisu živjeli u Hrvatskoj i nikad nisu bili, a nikad ni neće postati Hrvati. Samim tim odgovor na postavljeno pitanje je logičan: Da Hrvatska je danas okupirana zemlja, a okupatori su isti oni Turci i Ustaše, koji su na vlasti u Hrvatskoj bili od 1941 do 1945 i počinili stravične krađe i zločine.Kuda će ih to odvesti? Turci i Ustaše iz Bosne i Hercegovine poprilično su priglup narod vođen jedino pohlepom i sklonošću ka krađi i zločinu. Upravo stoga oni se nalaze u situaciji da su okruženi samo narodima, koji ih ne vole i kojima su puno toga ostali dužni. Njihove zločine pamte i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Upravo stoga logično je i zaključiti da će u slučaju nekog novog rata Turci i Ustaše najviše stradati jer će protiv sebe imati tri neprijatelja. A, najviše ćemo ih iznenaditi mi autohtoni Hrvati, baš kao i 1945. godine. A, ako rata ne bude…  A, ako rata i ne bude tad je logično očekivati da će autohtoni Hrvati pokrenuti pokret otpora, koji će imati cilj da sve Turske okupatore i lopove koji su se obogatili krađom imovine Hrvatskog naroda dovede pred sud i kazni dugogodišnjom robijom i povratkom u rodnu Tursku vukojebinu. Naime bez obzira na lopovsku vlast i okruženje, koje su Turci i Ustaše nama Hrvatima nametnuli teško je očekivati da Turski lopovi, tajkuni i zločinci poput Mamića, Bandića i drugih ne završe iz debelih rešetaka. Također logično je očekivati da će građani Hrvatske ubrzo jednom i zauvijek ukinuti mogućnost da netko tko nije rođen u Hrvatskoj i ne pripada Hrvatskom narodu, glasuje u Hrvatskoj i tako nameće svoju Tursku i Ustašku volju, interese i vlast cijelom Hrvatskom narodu.  Napisao i obradio: Nenad Grbac

OVO JE BIO JURE FRANCETIĆ

“Leševi su bili unakaženi, djetetu je iz lubanje iscurio mozak”

Foto: Wikipedia (Jure Francetić je u sredini, desno je Rafael Boban. Fotografija je nastala u Zvorniku na Drini, vjerojatno 1942. godine) OTPRILIKE u isto vrijeme kad je Milan Bandić, koji se voli zaklinjati u antifašizam, narodu objavio da će se preimenovati Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, u medijima smo mogli pročitati kako desničarski HAZUD na rodnoj kući Jure Francetića najavljuje podizanje spomen- ploče ovom ustaškom zapovjedniku, osnivaču Crne legije i povjereniku za BiH koji će dio kratke vojne karijere provesti u Podravini.

Hoće li do otkrivanja ploče doći, tek ćemo vidjeti. Slavljenje pripadnika ustaškog režima protivno je hrvatskom Ustavu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će policija reagirati u ovom slučaju.

U svakom slučaju, među ljubiteljima fašističke NDH, kojih u Hrvatskoj, revizionizmu devedesetih hvala, ne nedostaje, postoji mit o Francetiću koji je pregazio Drinu i tamo uspostavio hrvatsku granicu.Mit o granici na Drini

Granica na Drini jedna je posve druga priča. To je mit koji buja još iz doba narodnog preporoda sredinom 19. stoljeća kad je svaka europska nacija glorificirala i preuveličavala povijest naroda u nastajanju. Tako je bilo i s hrvatskom poviješću i tu se stvorio mit o granici na Drini, uz brojne druge mitove, dakako (primjerice, mit o krunjenju kralja Tomislava na Duvanjskom polju, mit o kletvi i ubojstvu kralja Zvonimira i slično). Povijesna je činjenica da Hrvatska nikada u povijesti nije imala granicu na rijeci Drini, točnije rečeno, za to ne postoje nikakvi dokazi. Štoviše, veći dio povijesti Hrvatska nije imala ni svoju državu već je od 1102. bila u sastavu Hrvatsko- ugarskog kraljevstva da bi u 16. stoljeću postala dijelom Habsburške monarhije.

No, fanatičnim nacionalistima činjenice malo znače pa se tako, posebno posljednjih desetljeća, razvio mit o granici na Drini i Francetiću koji je ponovo granicu tamo postavio.

No, tko je zaista bio Jure Francetić?

Rođen je 1912. godine u Prozoru kraj Otočca, u zaseoku Vivoze, u kući na koju će desničari svom omiljenom antifašistu, kako Francetića iz tko zna kojeg razloga zovu HAZUD-ovci, zalijepiti spomen ploču.

Početkom tridesetih zbog kritika na račun jugoslavenskog režima bježi u emigraciju, tamo će se brzo priključiti ustaškom pokretu. Pred početak rata vratit će se u Zagreb i tu će nastaviti s ustaškom propagandom, ali će se nakratko krajem 1940. godine skloniti u nacističku Njemačku, opet zbog straha od vlasti. Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu, a Pavelić ga uskoro imenuje povjerenikom za Bosnu. U jesen 1941. godine osniva Crnu legiju, a zdušno će raditi na provođenju rasnih zakona i deportaciji brojnih Srba i Židova, ali i Hrvata komunista.

U proljeće i ljeto1942. godine njegove jedinice sudjeluju u brojnim vojnim akcijama u Bosni, a koje će rezultirati izlaskom na Drinu. Francetić je tu imao vojnog uspjeha, ali većinu borbi vodio je protiv slabo naoružanih partizana. Pobornici lika i djela ustaškog zapovjednika često će se pozivati na neke njegove navodne izjave o tome kako se ne smije ubijati Srbe (iako je kao povjerenik za BiH sudjelovao u uhićenjima i transportu). No, sami Nijemci imali su zamjerke na njegov rad, tvrdili su da njegove jedinice rade brojne pokolje nad srpskim stanovništvom. Gnjusni opisi zločina Francetićevih ustaša

U tom periodu ustaške snage i Crna legija napravili su nekoliko gnjusnih zločina. U selu Gornji Malovan ubijeno je 70 seljaka, a izrazito gnjusan zločin napravljen je u selu Urije. Milovan Đilas bio je jedan od partizana koji su u selo Urije stigli krajem srpnja (ustaše su napravile pokolj 17. srpnja). Za ove zločine tereti se Juru Francetića.

“Išao sam običnim seoskim putem i bilo je obično ljetno jutro, nešto vedrije zbog kišice koja je preko noći rosila. Bilo mi je teško i htio sam zaplakati, jer mi iz pameti nisu izlazili divni drugovi koji su izginuli u jučerašnjem okršaju s ustašama, tu, negdje preda mnom, na bujnim njivama i livadama. Ali ono što sam vidio toga jutra, a o čemu sam toliko puta čitao, slušao, i što sam vjerovao, — tako me je zapanjilo svojim užasom, da je zbrisalo svaki bol za milim drugovima… da, ipak je sve to izgledalo drukčije nego kada se čita”, sjećao se Milovan Đilas ulaska u selo Urije krajem srpnja 1942. godine. Njegova je sjećanja objavio i Vladimir Dedijer u prvoj knjizi svog Ratnog dnevnika.

“Najprije smo kraj puta, pod širokom krošnjom ogromne kruške, naišli na dva seljaka. Ležali su na travi, u hladu, u onakvom istom hladu u kakvom se odmaraju seoski kosači. Ubijeni su u potiljak, kuršumi su izišli ispod desnog uha i otvorili ogromne rane, tako velike da je iz njih iscurio mozak, tu kraj njih, na ledinu. Tu je ubijeno još šest seljaka. Tragovi krvi, crni, masni na travi vlažnoj od rose, mučni biljeg posljednjeg daha šest težačkih života. Ali tih šest seljaka sklonio je netko od onih malo preživjelih.

Pošli smo dalje putem, s obje strane živice od ljeskovog žbunja i paprati i, najednom, na sred puta, ne sjećam se točno broja, deset, dvanaest leševa. Čini mi se, svega dva sredovječna čovjeka. Ostalo žene, djevojke, dječaci, djeca. Na tri, četiri koraka od ove gomile krvi i mesa – kolijevka prazna, bez pelena, bez djeteta, sa slamom uvoštanom od dječje mokraće. Ova slama u kolijevci je djelovala tako da se činilo kao da je još topla od dječjeg tijela. Dijete je ležalo u gomili leševa. Ali glava je bila zdrobljena, bez poklopca, bez kapi krvi u šupljoj lubanji. Mozak – da li tog djeteta? – upravo malo guste bijele kaše ležalo je pored glave, s komadima mesa. Čime je ubijeno ovo dijete. Možda kuršumom, možda kundakom, možda kamenom, a možda je klincima potkovanoj ustaškoj čizmi bila dovoljno meka glava dojenčeta? Dijete je ležalo na lijevoj strani, ali lica okrenuta nebu, ručica skupljenih uza se, grudni koš bio je zdrobljen i ispod prljave košuljice, vrlo malo krvave, virio je naduven trbuščić. Sitno srdito dječje lice bez lubanje. Dijete je bilo žensko i jednog dana, možda jednog ovakvog lijepog dana, i mnogih ovakvih dana bogatih suncem i zelenilom, s vedrim bojama na nebu, na zemlji, njivama, livadama i šumama, trebalo je da se poraduje svemu tome, životu, sreći, ljubavi, mladosti, ljudima oko sebe…

… I ostali leševi bili su unakaženi. Lice jednog desetgodišnjaka bilo je ranjavo po čelu i jagodicama od uboda. Neki dječak, isto tako prazne lubanje, kao kod onog djeteta, ležao je zgrčen oko žbunja kraj puta, prikupljenih bosih nogu i tankih mršavih ruku. Da dječak nije bio tako unakažen, reklo bi se da je zaspao tu u hladu…

Krenuo sam dalje. Na raskršću, na pomolu prema gradu, dvadeset i pet do trideset leševa. Gomila ljudskih, ženskih, dječjih tijela, udova, glava… Jedna majka držala je u naručju svoje dijete, i to kako je ničice pala skoro ga je pritisnula svojim tijelom, kao da je htjela da ga zaštiti. Druga majka nije držala tako svoje dijete. Ona je ležala na leđima, a dijete, ispušteno kraj nje, skupljeno u gomilu”, sjećao se Milovan Đilas, crnogorski komunist.

Desetak godina nakon ovog događaja Đilasu će biti oduzet Orden narodnog heroja. On je, naime, kritizirao ekonomsku politiku Jugoslavije i zagovarao slobodnije tržište i popuštanje državnog centrizma. To je bilo nešto što Tito nije želio slušati, a Đilas će od 1955. do 1966. godine provesti u zatvoru. Osamdesetih će biti poznat kao protivnih srpskog hegemonizma u umirućoj državi. No, to je ionako jedna druga priča.

Francetić slao ljude u Jasenovac

Nedugo pred smrt, Francetić će se naći u Podravini, a kao jedan od miljenika režima imao je velike ovlasti za hvatanje protivnika istog. Iz jednog dokumenta s početka studenog 1942. godine, koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, jasno je da je Francetić slao civile u Jasenovac.

“Na temelju prikupljenih podataka ustanovljeno je da su partizani koji su napali Martianec i tom prilikom zapalili razne državne zgrade stajali u vezi s njihovim pristašama koji se nalaze u Ludbregu i Varaždinu”, stoji u kopiji Francetićeve naredbe koju potpisuje kotarski predstojnik Vlado Heim. No, nema razloga sumnjati da, kako Heim sugerira, iza dokumenta ne stoji izravno Jure Francetić. Dokument, koji završava pozdravom Za dom spremni, govori o tome kako devet stanovnika Hrvatskog zagorja treba deportirati u Jasenovac. Važno je napomenuti da nije riječ o vojnicima, već o, redom, odvjetniku, šoferu, bačvaru, dva ratara, dva trgovca, veterinaru i privatniku.

“Sve ove osobe poznate su u Ludbregu kao širitelji ___ih (valjda lažnih) vijesti protiv državnih probitaka te su kao takovi pogibeljni za javni red i sigurnost. Mnogi od njih bave se raznim nedozvoljenim poslovima te takovim svojim radom sviesno  ruše ugled državne uprave. Kao zapovjednik oružanih snaga na ovom području radi uništenja odmetničkih bandi molim da se gore navedene osobe preuzme sa našeg pritvora i otpreme u sabirni logor Jasenovac”, predložio je Francetić.

U dokumentu koji se veže uz ovaj, a kojeg također potpisuje Vlado Heim, jasno je da su prozvane osobe civili.”Dana 7. studenog o.g. primio sam zahtjev ustaškog pukovnika Jure Francetića, koji je urudžbiran kod ovdašnje kotarske oblasti, da u zahtjevu navedene osobe preuzmem iz vojničkog pritvora i da ih otpremim u sabirni logor Jasenovac. Kako su sve u zahtjevu navedene osobe građani, a ne vojna lica, te prema tome hapšenje istih po ustaškom pukovniku protuzakonito i nenadležno, tražio sam upravitelja župske redarstvene oblasti u Varaždinu g. Batušića istoga dana brzoglasnu uputu što da učinim, te me je g. upravitelj uputio da izvršim zahtjev ustaškog pukovnika Francetića”, stoji u dokumentu.”Međutim, danas u jutro dok sam bio u privatnom stanu nazvao me brzoglasom logornik ustaškog logora Škrnjug Rudolf i9 pitao me da zašto nije sa ostalima otpremljen u logor i odvjetnik Vilko Mažgon. Odgovorio sam da nije otpremljen po nalogu ministra unutarnjih poslova dr. Ante Nikšića. Na to je logornik Škrnjug počeo na mene kroz brzoglas vikati, da kako se ja usuđujem izvršavati naloge ministra, a ne izvršiti nalog pukovnika Francetića, te što se to ministra tiče kad pukovnik Francetić nešto određuje”, stoji dalje u istom dokumenti. Dakle, Francetić kao vojno lice bio je moćniji i od ministara.Ovi dokumenti su bitni jer sugeriraju jednu važnu stvar. Naime, pobornici lika i djela ovog ustaškog zapovjednika često kao argument koriste da je on bio samo vojnik. No, ovaj dokument demantira to, ovdje je jasno da se Francetić izravno miješao i u ne vojne aktivnosti, a kao što je slanje ljudi u Jasenovac, a za što nije imao zakonsko pravo. To je stanoviti Vlado Heim i primijetio, ali ljudi su na kraju ipak, po Francetićevoj naredbi, upućeni u Jasenovac. Dapače, kao što je jasno iz gore navedenog ulomka, Francetić je očito kod dužnosnika NDH slovio kao netko tko ima veću važnost u hijerarhiji i od samih ministara.

Smrt Jure Francetića

Štovatelji Jure Francetića govore o njemu kao o vojnom geniju. Istina, Francetić je u ljeto 1942. godine imao uspjeha protiv partizana u BiH, ali njegove vojne pobjede nisu bile ni blizu toliko važne i velike kakvima ih se pokušava prikazati. Naprosto, u legendu pobornika ustaškog režima ušao je zbog izbijanja na Drinu opjevanog u pjesmi “Evo zore, evo dana”, zajedno sa svojim zamjenikom Rafaelom Bobanom. Iako se ovaj dvojac uvijek spominje zajedno, prava je istina da oni zapravo uopće nisu dugo ratovali skupa. Francetić je poginuo pred kraj 1942. godine.

Naime, pred kraj 1942. godine Francetić je pozvan u Liku, a tamo je išao zrakoplovom. Trebao je preuzeti zapovijedanje nad tamošnjim ustaškim i domobranskim postrojbama. No, avion kojim je upravljao Mijo Abičić srušio se kod sela Močinje kod Slunja. Taj teritorij su kontrolirali partizani, no Francetića su se prvo dokopali seljaci koji su ga zatukli. Partizani su ga pokušali spasiti jer im je trebao za razmjenu. No, rane su bile preteške.

Jure Francetić umro je 27. prosinca 1942. u partizanskoj bolnici. Imao je trideset godina, iako na fotografijama njegovo ispijeno lice izgleda znatno starije.

Ustaške vlasti vijest o njegovoj smrti objavile su tek tri mjeseca kasnije.

Ateista ili Vjernik?

Papa Franjo: Bolje biti ateist, nego licemjeran vjernik

AUTOR:Hina

Koliko stvarno ima onih koji mogu otic u desnu stranu? Ali bez licemjerja?
Papa Franjo: Bolje biti ateist, nego licemjeran vjernik

Papa Franjo ponovno je kritizirao neke članove vlastite Crkve u četvrtak, sugerirajući da je bolje biti ateist nego jedan od “mnogih” katolika koji kako je rekao žive licemjernim dvostrukim životom.

U improviziranim komentarima za vrijeme privatne jutarnje mise u svojoj rezidenciji rekao je: “Skandal je govoriti jedno a činiti drugo. To je dvostruki život”. “Ima onih koji kažu ‘ja sam veliki katolik, uvijek idem na misu, pripadam toj i toj organizaciji'”, rekao je čelnik Katoličke crkve koja obuhvaća 1,2 milijardu članova, prema transkriptu vatikanskoga radija.

Rekao je da bi neki od tih ljudi također trebali reći “moj život nije kršćanski, ne plaćam zaposlenicima primjerene plaće, iskorištavam ljude, vodim nezakonite poslove, perem novac, (vodim) dvostruki život”. “Ima puno katolika koji se tako ponašaju i izazivaju skandale. Koliko puta smo čuli da ljudi kažu ‘ako je takva osoba katolik, bolje je biti ateist'”, rekao je papa Franjo.

Od svog izbora 2013, Franjo je često govorio katolicima, i svećenicima i laicima, da prakticiraju ono što im vjera propovijeda. U svojim često spontanim propovijedima on je seksualna zlostavljanja djece koje čine svećenici usporedio sa ‘sotonističkim misama’, govorio da su katolici u mafiji sami sebe ekskomunicirali, a svoje vlastite kardinale upozoravao da se ne ponašaju kao da su ‘prinčevi’. Manje od dva mjeseca nakon izbora, Franjo je rekao da bi kršćani trebali vidjeti ateiste kao dobre ljude ako čine dobre stvari.

Istina ostaje istina

„Српску децу са Козаре усташе су СПАСАВАЛЕ од партизана и четника“ – СКАНДАЛОЗНА ИЗЈАВА СЛОВЕНАЧКОГ ПИСЦА

Усташка пропаганда тресе хрватску десницу и један број медија, па је најновије „откриће“ историјских ревизиониста да су српску децу са Козаре „убијали партизани и четници, док су их усташе и часне сестре спасавали“

hronograf.net

усташка пропаганда
Фото: Архивска фотографија

Један од многобројних самозваних „истраживача“ дешавања у Независној Држави Хрватској Роман Лељак, којег ултрадесни портали представљају као „словеначког публицисту и истраживача Удбиних архива“, тврди да је на хиљаде српске деце на Козари страдало због „партизанског и четничког устанка“.За њега су усташе спасиоци српске деце, а „дом у Јастребарском“, у којем су довођене хиљаде српских сирочића место где су они „збринути“ код часних сестара.

Један од проусташких „истраживача“, тврди да су приче о мучењу и умирању српске деце због усташких недела – „грозна лаж“.

Пошто су Срби, подељени на партизане и четнике, ратовали једни против других, српски малишани са Козаре нашли су се у шумама, а како је у то доба на Козари било хладно многи су се разболели, пише овај ревизиониста, којег цитирају многи портали у Хрватској.

Он на крају напомиње да је „свега 17 одсто“ малишана умрло у тим „домовима“ у НДХ, а да су остали спасени.

Тако су после масовне и свакодневне негације злочина у концентрационом логору Јасеновац, величања НДХ и фалсификовања њеног нацистичког карактера, те правног озваничења неких усташких симбола, попут поздрава „За дом спремни!“, многи десничарски портали почели да негирају и злочине на Козари.

Према тим „тумачењима“, Срби су сами изазвали рат на Козари, па су се убијали између себе, попалили огроман број села, убили хиљаде цивила и сами били одговорни за погром сопствене деце.

Један број историчара у Хрватској и региону констатује да су усташизација и ревизија историје поодмакли, те да хрватска власт „пере руке“ од неоусташког сентимената који се „уселио“ у хрватско друштво и медије.

јасеновац
Логор Јасеновац/Фото: Wikipedia

Оно што је незамисливо у Немачкој или другим земљама на чијем тлу су постојали концентрациони логори и вршен геноцид – да се правда злочин, а жртве окривљују за своју судбину – у Хрватској је постало сасвим уобичајено, као извештај о временској прогнози, упозоравају либерални медији.

R E L I G I O N S

Iceland Declares All Religions Are Mental Disorders

  BY ANDREW HALL

Iceland is in hot water for declaring Christianity, Judaism, Islam, and other faiths to be psychological disorders.

Iceland officially states religious faith is delusional and harmful.

*Reykyavik, Iceland – This small island country in the North Atlantic is home to many controversies. The country’s parliament voted in 2017 to place mental health warnings on all Bibles. In that same year, the nation took another secular step forward by banning American televangelists. Iceland is now declaring all religions to be psychological disorders.The Alþingi (the nation’s parliament) voted overwhelmingly in favor of the statute 60-3. The three politicians who voted against the decree reportedly believed the measure didn’t go far enough. “We don’t want to end up like the United States or Saudi Arabia, do we?” one anonymous representative mused.

What Is A Psychological Disorder?

Mental illness and psychological disorders are different terms that oftentimes are explaining the same malady. Mental health professionals sometimes can’t agree on the best way to describe what they are. Some believe mental illness doesn’t exist at all. For example, the psychoanalyst Thomas Szasz believed society uses psychiatry and psychology as a way to control the population. However, large academic institutions basically agree on an operational definition of what mental illness/psychological disorders are.The American Psychiatric Association defines mental illness as:Mental illnesses are health conditions involving changes in emotion, thinking or behavior (or a combination of these). Mental illnesses are associated with distress and/or problems functioning in social, work or family activities.The American Psychological Association (APA) Dictionary of Psychologydefines a mental disorder as:any condition characterized by cognitive and emotional disturbances, abnormal behaviors, impaired functioning, or any combination of these. Such disorders cannot be accounted for solely by environmental circumstances and may involve physiological, genetic, chemical, social, and other factors.The Mayo Clinic states what mental illness is in a similar way:Mental illness, also called mental health disorders, refers to a wide range of mental health conditions — disorders that affect your mood, thinking and behavior. Examples of mental illness include depression, anxiety disorders, schizophrenia, eating disorders and addictive behaviors. Many people have mental health concerns from time to time. But a mental health concern becomes a mental illness when ongoing signs and symptoms cause frequent stress and affect your ability to function.

Iceland Says, “D’uh.”

Iceland’s Prime Minister Andrew Kanard not only immediately signed the decree but is giving a full-throated defense of why religion is a psychological disorder:A cursory look at any of the common definitions of mental illness reveals that religion is, in fact, the most common malady of them all. Look at any recent convert. It’s plain to friends and family the poor soul in question is suffering from emotional disturbances and impaired functioning.Have you been to the Creation Museum in the United States? If that place isn’t a hot bed for disordered thinking common to those inflicted with schitzophrenia, I don’t know what is.President Trump has yet to comment on this newest assault on American values.